Svaki put kada napiše tekst u kojem kritikuje vlast, otkriva afere ili korupciju u javnoj upravi Sanja Vasković iz Istočnog Sarajeva zna da uskoro slijedi odmazda i online nasilje.

U maloj iznamljenoj kancelariji piše tekstove o problemima u regiji Istočne Bosne, a za svoj rad dobila je priznanje Društva novinara za najbolju novinarku u Bosni i Hercegovini.

Ipak, ispod njenih objava na Facebooku, komentari podrške ostaju u sjeni mrzilačkih, seksističkih i nasilnih komenarara.

„Ako se u Bosni i Hercegovini bavite novinarstvom, posebno istraživačkim i pri tome ste žena imate odlične preduslove da postanete žrtva online nasilja koje, nažalost, mnogi ne shvataju ozbiljno. Institucije pogotovo”, kaže Vasković za Nauka govori.

Pojašnjava da javnost nema senzibilitet prema online nasilju i ne shvata ga ozbiljno.

„Ljudi često kažu ‘to su samo komentari’, ‘ne obaziri se’ i slično, ali niko od nas nije zaslužio da se nezadovoljne mase često preko lažnih profila iživljavaju na društvenim mrežama na nekome koga vjerovatno nikada u životu nisu sreli”, govori.

Sve ovo može biti, dodaje Vasković, jako demotivirajuće da “uopšte izađete pred ljude, nešto kažete, napišete uostalom da se bavite svojim poslom.”

Nju posebno uznemirava normalizacija online nasilja, gdje se ono u velikom broju slučajeva podržava.

„Ukoliko uzmete podatke da veliki procenat građana BiH smatra da je poželjno udariti novinara, zamislite tek koliko njih podržava govor mržnje na internetu. O nekim komentarima kojima sam izložena svakodnevno u svom radu nekada je neprijatno javno i govoriti”, rekla je Vasković.

I novinarka Nataša Vasić, urednica Klix-a, zbog posla doživjela je govor mržnje, ponižavanje, pa čak i prijetnje u online prostoru.

„To je nešto na šta sam nažalost navikla.”

Kaže da novinari mnogima nisu omiljeno društvo, štaviše prisutan je vrlo negativan stav prema njima zbog iluzije da kreiraju ono što se dešava.

„To znači da trpimo konstantno nasilje, koje je prisutno i u online sferi, jer se tu danas odvija veliki dio svakodnevnice. Osim toga, svojim bespogovornim pisanjem uvijek rizikujemo da naljutimo nekoga, ko je u stanju i mogućnosti protiv vas pokrenuti kampanju mržnje na internetu ili vas jednostavno maltretirati privatnim porukama”, kaže Vasić.

Prijetnje i uvrede koje je dobila nije primila k’ srcu, ali ih je shvatila ozbiljno. Najteže su joj padali niski udarci i laži.

“Jer nisam željela da se branim od online nasilja objašnjavajući ko sam i kako svoj posao radim. Bilo je zapravo i neprijatnijih stvari, ali sam iskaze o tome dala pravosudnim/policijskim organima čiji je posao da brinu o prijetnjama umjesto nas. Također je ružan osjećaj kada visoki zvaničnici vrše razne pritiske, a samim tim i psihičko nasilje nad vama, pogotovo jer se ne libe iskoristiti svoju poziciju moći da vas pokušaju diskreditovati u javnom prostoru.”

Prijave online nasilja često ostaju bez epiloga, ali je vrlo važno napraviti prvi korak.

„Bez obzira na to da li ćete na kraju dobiti pravdu, u najmanju ruku ćete učiniti da to nasilje ostane zabilježeno, kao alarm i lekcija nadležnima.”

Slučajevi online nasilja koje je prijavila ostali su neprocesuirani što govori o tome da istražni organi ne posvećuju dovoljno pažnje ovom problemu.

„Istraga Tužilaštva BiH protiv Jasmina Mulahusića, koji je sistemski širio mržnju, kako protiv mene, tako i protiv drugih novinara, političara, umjetnika ili biznismena, nikada nije dobila optužnicu. Odnosno, protiv njega postoji druga, slična optužnica, ali koja još uvijek nije odmakla dalje od potvrđivanja u Sudu BiH s obzirom na to da se Mulahusić nije pojavio na ročištu i živi izvan BiH”, dodaje Vasić.

Da li je u KZ RS i FBiH prepoznato online nasilje?

Republika Srpska

Online nasilje nije specifično propisano u entitetskim krivičnim zakonima, nema definicije, ali se brojna djela koja mogu biti napravljena u online svijetu mogu procesuirati.

Pravnik i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka za Nauka govori pojašnjava da u određenom obimu postoje neka krivična djela kojima se može sankcionisati npr. jedna vrsta prijetnji ili govora mržnje i podsticanja nasilja upućena prema nekome ili nekoj grupi lica, ali nemamo konkretno i decidno definisano nasilje na internetu kao krivično djelo.

„U npr. Krivičnom zakoniku Republike Srpske postoji krivično djelo ugrožavanje sigurnosti prema kome će se kazniti onaj ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom opšteopasnom radnjom ili sredstvom“, kaže Lučka.

Takođe, postoji krivično djelo javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje u kome je definisano da će se kazniti onaj ko naprimjer putem kompjuterskog sistema ili društvene mreže, ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualnog opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina.

„U KZRS imamo i polno uznemiravanje koje je definisano kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje je usmjereno na povredu dostojanstva nekog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Ono je kažnjivo i ako je učinjeno korištenjem kompjuterske mreže ili nekog drugog vida komunikacije“, objašnjava Lučka.

Moguće je kazniti online nasilje ako se radi o djelima nasilja na internetu ili koja mogu da budu uvod u nasilje i uznemiravanje na internetu, poput zloupotreba fotografije i video-zapisa polno eksplicitnog sadržaja ili neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.

Zakon predviđa i kazne za prekršaje poput vrijeđanja ili ugrožavanja bezbjednosti prijetnjom napada na život, tijelo ili imovinu iz Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske.

„Dakle, imamo određeno definisanje nekih djela i navođenje da se mogu počiniti i putem kompjuterske mreže ili društvenih mreža, ali isto tako i trenutno propisana krivična djela se mogu učiniti i u online sferi ukoliko imaju sva obilježija iz zakona. Ipak, nedostaje striktno propisivanje krivičnog djela nasilje na internetu, kojim bi se tačno definisalo šta sve spada u ovo nasilje i koja je kazna za to djelo.“

Dakle, nadležni u praksi i pored svih zakonskih nedostataka mogu iskoristiti pojedine pravne okvire i sancionisati počinioca.

Neka djela online nasilja mogu biti drugačije kvalifikovana, ili počinilac može napraviti više krivičnih djela.

„Primjera radi, kada bi određena osoba teško uznemiravala drugu tako što bi dijelila trećem licu snimak polno eksplicitnog sadržaja na kome se nalazi osoba koju uznemirava, uz to je i polno uznemiravajući i prijeteći joj da će je teško tjelesno povrijediti, ona bi činila više krivičnih djela kao što su zloupotreba fotografije i video-zapisa polno eksplicitnog sadržaja, polno uznemiravanje i ugrožavanje sigurnosti.“

Federacija BiH: Učinjeni mali koraci

Online nasilje u BiH je sveprisutno, ali ono u Krivičnom zakonu FBiH ne postoji. Takav pojam i definicija često su izgovor za nepostupanje nadležnih.

Novinarka Detektora Azra Husarić Omerović kaže kako postojeći Krivični zakon nema online nasilje, niti informaciono-komunikacijske tehnologije definisane u tekstu i samim tim se ovaj oblik nasilja nije mogao kažnjavati.

„Zbog toga su žrtve prilikom dolaska u policiju i pokušaja da prijave online nasilje vraćane uz obrazloženje da nemaju zakonsku osnovu da uzmu izjavu odnosno prijavu“, kaže Husarić Omerović.

Dodaje da se često od žrtava tražilo da podnesu prijavu po nekom drugom osnovu kako bi mogli provesti postupak jer online nasilje nije definisano zakonom.

„To je dovodilo do toga da žrtve nemaju povjerenje u institucije, niti da im se moglo na vrijeme pomoći iako podaci pokazuju da su fizičkom nasilju u većini slučajeva prethodila online nasilja.“

Vlada Federacije izradila je Prijedlog izmjena Krivičnog zakona FBiH koji je prije nekoliko mjeseci predstavljen na stručnoj raspravi.

Tada je javnost dobila informaciju da se u zakon uvode informaciono-komunikacijske tehnologije, odnosno način i kanal za izvršenje krivičnog djela. Ipak, tekst zakona ne definiše online nasilje.

„Online nasilje nije u zakonu definisano kao takvo, ali se zabranjuje uhođenje, psihičko nasilje, ucjene seksualno eksplicitnim sadžrajima i slično što se može podvesti pod ono što nazivamo online nasiljem. Predviđene kazne su od tri mjeseca do pet godina zatvora i to je napredak i u kontekstu da do sada nije bilo uopšte kažnjivo, a sada imamo i kaznu zatvora predviđenu za to krivično djelo“, kaže novinarka Detektora.

Prijavitelji nasilja često kažu kako policijski i tužilački organi nisu opredjeljeni da se bave online nasiljem ili ga izbjegavaju pod izgovorom nedostatka adekvatne zakonske regulative.

Husarić Omerović, kaže da s obzirom da nema definisanog krivičnog djela, ne možemo ni teretiti službenike za neizvršavanje obaveza, jer nisu imali pravni osnov za to.

„S druge strane, imamo primjere u praksi gdje su senzibilni službenici na druge načine pokušavali zaštititi žrtve tražeći neke druge segmente pod kojima mogu voditi postupak, a kako bi je zaštitili. Problem nastaje tamo gdje se službenici drže mrtvog slova na papiru i vrate žrtvu bez ikakvog pokušaja za pomoć ili ukazivanje na neke druge mogućnosti kako bi se zaštitila.“

⁠Kako prepoznati online nasilje?

Šta je sloboda govora, šta govor mržnje, a šta nasilje. Granice su nekada vrlo tanke pa i profesionalci imaju dilemu kako neko ponašanje okvalifikovati.

„Online nasilje je postalo toliko prisutno i prihvaćeno da se granice, bar se meni tako čini, pomijeraju iz godine u godinu na način da se sve češće određen govor opravdava slobodom govora, a nikako ne kao mržnja i nasilje koje može dovesti do posljedice“, govori Lučka.

Podsjeća da su slučajevi govora mržnje putem društvenih mreža, što možemo nazvati online nasiljem, dovodili i do smrtnih posljedica, odnosno samoubistava kod žrtava koje nisu mogle podnijeti tu vrstu linča kojoj su izložene.

„Zato je važno podcrtati da nasilje i mržnja nije za svakog pojedinca jednaka i ne podnosimo svi jednako količinu i način širenja mržnje. Međutim, mogućnost da to dovede do neke posljedice, bilo da pređe u fizičko nasilje ili da žrtvi izazove psihološke ili neke druge posljedice dovoljne su da nešto označimo online nasiljem“, pojašnjava Lučka.

Online nasilje može poprimiti različite oblike u praksi, a njegovo prepoznavanje zavisi od konteksta, izvršenih radnji, eventualnom ponavljanju i sl, kaže naša sagovornica.

„Najčešći oblici cyberbullyinga mogu da uključuju govor mržnje, ismijavanje, ponižavanje, vrijeđanje, prijetnje, uznemiravanje, stalking, doxxing, lažno predstavljanje, zloupotrebu tuđih fotografija i sl“, rekla je Husarić Omerović.

Prekršajima se najčešće karakterišu ponašanja kojima se krši javni poredak, a bez velikih posljedica za pojedince i društvo.

To mogu biti npr. manje ozbiljni oblici uznemiravanja koji ne ispunjavaju uslove za krivično gonjenje, poput neprimjerenih komentara.

„Krivično djelo je protivpravno djelo kojim se povređuju ili ugrožavaju zaštićene vrijednosti i koje je zbog svoje opasnosti ili štetnosti u zakonu određeno kao krivično djelo i za njega je propisana krivična sankcija. Ono nastaje kada je online nasilje dovoljno ozbiljno i kada prelazi u opasnu „crvenu zonu” zbog svoje ozbiljnosti, u kojoj se teško napada na pojedinca. To može biti npr. već spomenuto ugrožavanje sigurnosti, ako se neko ne bi samo zadržao na nekim neprimjerenim komentarima, nego bi išao i dalje od toga pa bi ozbiljno prijetio drugome da će ga ubiti, čime bi mu ugrozio sigurnost“, zaključuje Husarić Omerović.

Kreiranje ovog sadržaja podržala je Evropska komisija i UG Zašto ne. Stavovi i vrijednosti izneseni u njemu isključiva su odgovornost autora/ica i ne predstavljaju nužno stavove i vrijednosti Evropske komisije.

The European Commission’s support for the production of this content does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

Naslovna slika je djelimično kreirana iz pomoć alata generativne umjetne inteligencije.

Piše: Slađan Tomić

Izvor: naukagovori.ba