Oni sami nastaju nepravilnim sjedenjem, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, provođenje previše vremena za računarima i sl. Jedan od najvećih problema konkretno čine teške školske torbe koje đaci svakodnevno na leđima nose u toku školovanja.

Kao neko ko radi sa djecom svakodnevno, ali i kao roditelj zainteresovao sam se za ovaj problem. S obzirom na ozbiljnost problema odlučio sam se na korak da sprovedem jedno mini empirijsko istraživanje. Konkretno da izračunam prosječnu težinu učenika i učeničke torbe i da nađem prosječnu težinu iste, a zatim da uporedim dobijene težine sa nekim konkretnim aktivnim opterećenjima u praksi. Zaključno sa istraživanjima želim i da ponudim konkretna rješenja kako bi ovaj problem konačno rješili, a našim mališanima koliko je u našoj moći omogućili zdravije odrastanje.

Prosječna težina učenika i učeničke torbe u petom razredu (kao primjer uzeli smo peti razred jer je to polovina osnovnoškolskog školovanja) takođe uzeli smo u obzir radni dan u sredini sedmice:

PROSJEČNA TEŽINA UČENIKA 5. RAZREDA (oko 10-11 god. starosti): 37,91 kg.

PROSJEČNA TEŽINA ĐAČKE TORBE OVOG UZRASTA: 4,46 kg.

Kako bi što slikovitije prikazali i praktičnije dokazali ozbiljnost ovog problema prosječu težinu đaka dijelimo sa prosječnom težinom torbe kako bi dobili podatak koliki dio svoje težine dijete nosi u obliku đačke torbe (37,91 kg / 4,96 kg = 8,5kg .

Uzmimo za primjer prosječnu težinu vojnika koja iznosi 90 kg, i uporedimo ga sa djakom od 10 godina starosti i 37,91 kg težine,. Možemo zaključiti da bi taj vojnik „trebao" svakodnevno na putu ka poslu i nazad na sebi nositi oko 10,60 kg opterećenja.

Ako poredimo uzrast i tjelesnu težinu djeteta u odnosu na opterećenje koje na njega vrši đačka torba ravna je opterećnju vrhunskog pancira na odraslom čovjeku. Težina izuzetno kvalitetnog pancira treće i četvrte klase koje koriste NATO armije, štite od zrna kalibra 5,56 mm i 7,62 mm, a težina im je do 10 kg. Takođe možemo da navedemo primjer vojnog marširanja u dužini od 12 km, sa opterećenjem oko 15 kg. Svi ovi podaci ukazuju na ogromno opterećenje koje se stavlja na teret djeci, jer treba napomenuti da su vojnici ljudi koji su psiho- fizički u potpunosti zreli i kompletno razvijeni, koji su takođe u veoma izuzetnoj kondiciji i fizičkoj spremi u odnosu na civile tj. prosječne ljude. Naša djeca još uvjek rastu i razvijaju se tj. nemaju dovoljnu fizičku spremu i nikako ne treba da trepe ovakva opterećenja.

Očigledno je da učenici u našim školama nose preteške torbe svakodnevno. Neki đaci u područnim školama tako opterećeni prelaze i više kilometara. Ova pojava je izuzetno zabrinjavajuća po zdravlje i dalji razvoj djece.

RJEŠAVANJE PROBLEMA PRETEŠKIH ĐAČKIH TORBI

Pošto smo definisali suštinu problema, uradili adekvatna poređenja kako bi praktično dokazali ali i slikovito prikazali preostaje nam da iznesemo konkretno rješenje kako bi naši učenici zdravije i kvalitetnije odrastali.

Rješenje problema vidimo isključivo u izgradnji đačkih ormarića u školama!

1. Prvi korak u rješavanju ovog problema bilo bi sagledavanje broja učenika i prostora na hodnicima u školama.

2. Kada utvrdimo broj potrebnih ormarića potrebno je napraviti ekonomsku konstrukciju tj. troškove, a zatim se obratiti Ministarstvu prosvjete i kulture, zdravlja, porodice, omladine i sporta, lokalnoj zajednici i eventualnim donatorima.

3. Postavljanje ormarića (jedan ključ đaku, jedan školi, jedan razrednom starješini). Numerisati i imenovati ormariće.

4. Upotreba ormarića.

Izgled ormarića treba da je u svijetloj vedroj boji, da je čist i uredan. Zapremina treba da bude dovoljna da stanu đačke knjige, sveske i pribor za Likovnu kulturu. Učenici bi u ovim uslovima kući nosili one knjige i sveske koje bi nastavnik od njih tražio ako je to potrebno eventualno za rad kući, a time bi se težina đačke torbe smanjila za 70-80 %.

Realizacijom ovog projekta koristi đačkih ormarića bila bi višestruka:

Đački ormarići ne treba da budu samo u funkciji čuvanja stvari nego i školski panoi uspješnosti! Konkretno svaki đak bi na svoj ormarić kačio svoj najbolji likovni rad, kontrolni rad koji bi uspješno realizovao, svoju pjesmu i sl. Kao rezultat ovih radnji javilo bi se veliko interesovanje đaka jer djeca su po prirodi takmičari i vole da se dokazuju međusobno. Najbolji školski pano je onaj koji đaci sami izrade, ili sami biraju najbolje radove za isti!

Đački ormarići bi bili uredni i čisti. Svaki đak bi vodio računa o izgledu svog ormarića. Razredni starješina bi na času VROZ-a ocijenio najurednije i kandidovao ih za dalje takmičenje u urednosti sa drugim razredima. Učenici bi prvenstveno ovom metodom razvijali osjećaj za lijepo, uredno, razvijali bi higijenske navike, kao i kulturu ponašanja.

Možemo zaključiti, najvažnija korist ovog projekta bila bi da naši učenici konačno ne nose teške đačke torbe, ne opterećuju svoja leđa, čuvaju zdravlje a samim time zdravije odrastaju u pozitivne i zdrave ličnosti.

Piše: mr Radovan Mitraković

Frontal