"Pitamo se i istražujemo, kako još u najranijoj istoriji nastanka Solarnog sistema, nije došlo do mješanja različitih materijala u jedan", rekao je  vodeći autor studije, Ramon Brašer, istraživač sa Odeljenja za nauku o životu na Zemlji sa Tokijskog tehnološkog instituta u Japanu.

Prvobitno su naučnici, koji su istraživali svojevrsnu raspodelu materijala o čijem se istorijatu malo zna, smatrali da je u tom procesu veliku ulogu imao Jupiter.

Smatrali su da je veličina gasnog giganta, najverovatnije mogla da djeluje kao neka vrsta "odbijača" materijala koji su se kretali kroz Sunčev sistem.

Brašer i koautor studije Stefan Mojzis, profesor sa odeljenja za geološke nauke iz Kolorada, odlučili su da simuliraju Jupiterovu ulogu u ranom Sunčevom sistemu. Podaci su otkrili da Jupiter, uprkos impresivnoj veličini, nije bio dovoljno veliki da spriječi da se kameniti materijal pomjera prema Suncu.

Istraživači su potom skrenuli pažnju na posmatranje mladih dalekih zvijezda. Njihovi sistemi su okruženi diskovima koje sadrže naizmjenične trake gasa i prašine sa niskim i visokim pritiskom.

Rezultat takve konstrukcije i funkcionisanja, mogao bi biti – upravo različita raspodela meterijala koji je stvarao elemente Sunčevog sistema.

Velika razlika u raspodjeli materijala po planetama bila je raznolika, pa je tako nekima, poput Zemlje, omogućila dragocjene "živototvorne" materijale.

Naša planeta je u toj raspodjeli dobila materijale bogate ugljenikom, što je u kombinaciji sa ostalim "što nam je dodijeljeno", uslovilo pojavu vode i organskog sveta na Zemlji, navodi se u studiji.

Izvor: Nezavisne novine