Kineska poslovica kaže „pazite šta želite“. Moja prilagođena verzija je „pazite za šta glasate“. Ne izvinjavam se što sam posvetio toliko kolumni onome što je u četvrtak postalo beznadežan slučaj onih koji su bili za ostanak u EU. Proevropske snage u ovoj zemlji, nažalost, pretrpjele su kolosalni neuspjeh vođstva. Neuspjeh u zagovaranju našeg ostanka u EU seže u prošlost, isto kao i postepena i podmukla antievropska kampanja u Murdochovoj štampi i očigledni sumnjivci u drugim medijima.

Proročka knjiga Denisa MekŠejna ''Bregzit: Kako će Britanija napustiti Evropu u 2015.'', jako dobro otkriva slijed događaja. (Ono što nas čeka, opisano je u MekŠejnovom najnovijem izdanju, ''Brexiternity'', i nedavnom magistarskom predavanju ser Ivana Rodžersa na Univerzitetu u Glazgovu) Kao što je MekŠejn napisao 2015. godine: „Referendum o Evropi nije o koristima ili troškovima članstva u EU, već na širem protestu zbog ekonomskih i društvenih promjena koji se unutar Britanije pojavljuju kako bi proizveo jednak broj gubitnika i pobjednika.“

Uvijek je bilo lako kriviti "Brisel" za politike koje su postale kontroverzne, čak i kada su takve politike pokrenule uzastopne vlade Velike Britanije. Jedan od vodećih počinitelja laži o Evropi bio je, naravno, sam bivši dopisnik Telegrafa iz Brisela: Boris Džonson.

Džonson je takav majstor onoga što je njegov navodni heroj, Vinston Čerčil, nazvao „terminološkim neistinitostima“, da se ništa što je tvrdio tokom kampanje ili na jutro njegove pobjede, ne može uzeti po svojoj vrijednosti. „Konzervativizam jedne nacije“? Upravljati za interese onih sjevernjaka koji su mu "pozajmili svoje glasove"? Ne bih rekao! Kako se to poredi sa njegovim planovima za deregulaciju, veće usklađivanje sa Trampovom Amerikom i mogućnostima profitiranja od Bregzita, čemu se raduju njegovi finansijski sponzori?

Kao što je Rodžers rekao u svom predavanju u Glazgovu, Džonsonova tvrdnja da "nećemo trpjeti bilo kakve posljedice u pogledu pristupa tržištu, možda našem najvećem tržištu roba i usluga ... očigledno je neistinita. Ne dobija se istina kroz beskrajno ponavljanje. "

Nacija je bila žrtva prevare širokih razmjera u kampanji za napuštanje EU. Besmislena propaganda o „rješavanju Bregzita“, u jednom trenutku, bila je previše za savjetnika u Britanskoj ambasadi u Vašingtonu, koji je nedavno podnio ostavku, jer se nije više mogao nositi sa promjenljivom retorikom.

Ali da se vratimo na neuspjehe vođstva: neuspjeh Džeremija Korbina bio je na epskih razmjera. Po opštoj pretpostavci kao zagovornik izlaska Britanije iz EU, učinio je veliku grešku misleći da će okolišanjem oko referenduma, nekako moći ugoditi onim navodno prirodnim laburistima iz Srednje Engleske i sjevera koji su glasali za napuštanje EU na referendumu. Izbori su pokazali da se previše njih jednostavno smijalo njemu u lice.

Čini se da su izbori bili i svojevrsan referendum o Korbinu. Bilo je, i ostaće beskrajna nagađanja o razlozima zbog kojih mu je biračko tijelo povjerilo još manje povjerenja nego Džonsonu. Ali istorijski gledano, čini mi se, u pitanju je jednostavan, temeljni uzrok, bez obzira na Korbinove lične nedostatke.

Početkom osamdesetih godina, umjereni centar Laburističke stranke borio se protiv ekstremne ljevice - tada poznate kao ''Militantna tendencija, a ne momentum'' - i otjerao ih sa političke scene. Pokojni Denis Hili odigrao je ključnu ulogu, kao i Nil Kinok i Roj Hetersli. A umjerena ljevica u Britaniji i kontinentalnoj Evropi gledala je neuspeh eksperimenta predsjednika Miterana sa „socijalizmom u jednoj zemlji“ između 1981. i 1983. i naučila lekciju. Među onima koji su naučili lekciju, bio je i sam Miteran. Toni Bler i Gordon Braun su to uzeli u obzir takođe.

Nažalost, ovog puta je ekstremna ljevica osvojila Laburističku stranku, sa rezultatima koje sada vidimo. Iz razloga, koje ja ne razumijem, Korbin i njegovi saveznici, poput Šejmusa Milnea, vjeruju da je EU neka vrsta kapitalističke zavjere. Uprkos mnogim sumnjama o samom Korbinu, da nije okolišao i energično promovisao ostanak u EU i referendum bez ikakvih uslovljavanja, možda bi mogao postojati kakav-takav parlament i ugovori koji bi mogli obuzdati Korbinove divlije planove. Takođe, nesretna Džo Svinson nije smjela napraviti takvu stratešku grešku, isključivši drugi referendum za koji se njena stranka ranije zalagala.

Međutim, tu smo - gdje jesmo. Stranka za Bregzit i Konzervativci će "ispuniti" Bregzit. Ali, daleko smo „završetka Bregzita“,jer izborni rezultat znači da je Bregzit tek počeo. Da li je britanskoj javnosti dosadila priča o Bregzitu? Žao mi je, ali čeka nas mnogo više dosade, i bog zna koliko ekonomske štete od napuštanja jedinstvenog tržišta - čije stvaranje je, ironično, Kenet Klark smatrao najvećim dostignućem Margaret Tačer.

Srećan Božić!

Izvor: theguardian.com