"To je bilo inspirišuće iskustvo! Uvijek je veća doza treme ako radite mural ili sliku "stvarne" ličnosti, nema prostora za greške.. S druge strane nije bilo teško zaključiti koliko pozitivne reakcije takav rad nosi."

Božić kaže da su se pozitivne emocije između njega i murala rodile nakon samo nekoliko poteza kistom i da je on odmah znao da je to ono što želi da radi. “Prvi zid na ulici, otvorenom prostoru i svo to propratno uzbuđenje koje prati nas "ulične umjetnike" me privuklo. Zahtjevan "zanat" nema prostora za puno grešaka, radi se relativno brzo a i skloni ste kritikama još od samog starta. Tako da se uvijek daje taj neki maksimum, a rezultat je itekako vrijedan svega toga”, rekao je on.

Umjetnicima je uvijek teško izdvojiti neko svoje djelo, ali Božić kaže da ako bi morao to da uradi onda bi to bio mural Ljubiše Samardžića i to zbog tehničke preciznosti, a drugi mural koji bi okarakterisao kao jedan od svojih zrelijih radova je lik Layne Staleya.

Komentarišući rađanje ideja za murale Božić je rekao da ima poseban folder ispunjen fotografijama i on mu je uvijek početna tačka u slučaju da u tom momentu nema drugu ideju. „Ako je ideja u glavi onda guglam u potrazi za adekvatnim referencama.. Uvijek gledam da nađem tu neku zlatnu sredinu, jako je bitno osmotriti zid i njegovu lokaciju, odrediti same boje za prostor pa i razlučiti koji motiv odabrati. A idejama nisam fiksiran tako da mi dosta toga zapadne za oko.“

Kritike ga, kako kaže ne dotiču obzirom da on nema neki konkretan cilj koji želi da postigne, već se samo vodi sopstvenim osjećajem prema slikanju murala. “Obzirom da nisam "formalno" nagrađivan oslanjam se na krtitike prolaznika koje mi sasvim dovoljno govore. Kritiku rijetko čujem dijelom što sam zatvoren za iste, dijelom što od samog umjetnika većeg kritičara nema! Izmamiti osmijeh slučajnom prolazniku... veće sreće nema", zaključio je Božić.

Autor: Dajana Mičeta