Dokon pop i na promocije knjiga ide.

Tako sam ja neki dan otišao na promociju knjige „Duhovi prošlosti- kako je islamizam postao pravo lice nacističkog identiteta i terora“ eksperta za bezbjednost, terorizam i suđenje Miloradu Dodiku, Dževada Galijaševića.

Realno, odavno Republika Srpska nije imala zajebaniji naslov neke publikacije.

Promocija je počela malo poslije 12 časova u prepunoj maloj sali ili ti amfitetaru Banskog dvora. Sala je sama po sebi nekako otmena i dostojanstvena, a sa toliko sijedih glava, pošto je prosjek godina oko 65, bila je još otmenija. Dodamo li tome da je prmociji knjige prisustvovao i savjetnik predsjednika Republike Srpske, a kasnije je došao i ministar Budimir, sala je bila predostojanstvena, a patriotizam se mogao sjeći nožem.

U vrhu astala sjedila su četiri čovjeka, autor knjige, penzionisani general policije Republike Srpske Andan, bivši ministar policije Matijašević i predsjednik pokreta „Odbrana Srpske“ kojeg nisam uspio identifikovati.

I poče promocija knjige.

Prvi je govorio penzionisani general policije, ako policajac može ikada biti penzionisan, Dragomir Andan. Prvo je pozdravio sve prijatelje koji su došli, a onda i one koji su tu bili po zadatku i samim tim nisu ni prijatelji. Sa sjetom se prisjećao kako su on i njegove kolege iz službe „obrađivali“ Džavada Galijaševića još 80-ih godina, ali i kako su zube polomili jer je i tada autor knjige bio „tvrdoglav orah i pravi komunista“. Potom je još nešto dostojanstveno govorio, ali ne bih da vas smaram trivijalnostima.

Bivši ministar Matijašević je potom uzeo riječ i teatralno, ali vrlo efektno, krenuo da čita pripremljeni referat o knjizi gospodina Galijaševića. U maniru novokomponovanog intelektualca, koji pokušava da u sebi pomiri policajca i analitičara, bio je kontradiktoran, konfuzan i nadasve patriotski raspoložen. On Galijaševićevu knjigu istovremeno vidi kao epiku i naučno djelo, što je morate priznati prilično čudan spoj, ali od te svoje teze nije odustao do kraja promocije i prigodnog koktela.

A anda je došao the Dževad, čovjek kojeg u Republici Srpskoj poštuju i slušaju javno, a među Bošnjacima prate tajno, diveći se njegovoj hrabrosti, odlučnosti i analitičnosti.

I krenu autor Galijašević da priča priče. Prvo je kazao šta ima o suđenu Dodiku. Onda i kako je sa 17 godina postao komunista. Kako je zavolio srpski narod. Konstatovao je da je Bošnjacima, Bijela kuća u Vašingtonu, postala Ćaba. Prisjetio se i kako je razgonio vehabije iz Bočinje. Spomenuo je i Zmaja od Bosne, Mehmed pašu Sokolovića i Aliju Izetbegovića. Priznao nam  je da je bio član Stranke za BiH.  Potom je ponosno istakao da je išao na radne akcije. Kako je na jednoj od radnih akcija bio i na Kosovu , tačnije u Ajvaliji i kako je na licu mjesta vidio kroz šta prolaze tamošnji Srbi, a onda i njegovi akcijaši.

Potom Galijašević ničim izazvan reče  „...U to vrijeme je Grand hotel letio u vazduh. Čitavo jedno njegovo krilo je minirano. Letjele su bombe po Grand hotelu u Prištini....“

Ova izjava mi je zaparala uši, jer to nisam znao.

Krenuh guglati i.....

Ništa, na vaskolikom Guglu, ne postoji informacija o tome.

Naravno, znam da neprijatelji srpskog naroda kriju informacije o našem stradanju i onda sam kontaktirao istoričare koji se bave 20. vijekom u Zagrebu, Beogradu, Prištini, ne bih li saznao nešto više o tome.

Naravno, niko od njih ništa o tome ne zna. Muk.

Sada imamo sitauciju u kojem „eminentni“ bezbjednjak i „ekspert“, barem tako kažu general i ministar Policije Republike Srpske, tvrdi da se nešto desilo, za šta niko ne zna ili se o tome ne smije govoriti ili se to „miniranje Granda“ nije ni desilo?

Opet kontam kada onoliki hotel „leti u vazduh“ teško je to sakriti, pa makar tu cenzuru provodila socijalistička Jugoslavija i SDB.

Odgovor je jednostavan.

Biće da je srpskog ljubimca Galijaševića malo prenijelo i ponijelo,  pa je u svojoj besjedi izmislio ovaj događaj, što za posledicu ima nekoliko vrlo zabrinjavajućih zaključaka.

1. Ako je Galijašević izmislio „dizanje u vazduh“ hotela Grand, a jeste, šta je sve tek izmislio u svojim dosadašnjim analizama i knjigama, pa i ovoj zadnjoj.
2. Da li je čovjek patološki lažov ili to radi svjesno i za pare?
3. Kako je moguće da sve te sijede glave ćute i klimaju glavom dok ih Galijašević laže?
4. Kako je moguće da neko ko tako laže bude cijenjeni analitičar na RTRS-u i ostalim happy medijima?
5. Kako je moguće da mu generali i ministri Republike Srpske promovišu knjigu?
6. Kako je moguće da mu na promociji knjige dođe savjetnik Predsjednika Republike Srpske i ministar za visoko obrazovanje?
7. Kako je moguće da na konferencijama za medije on stoji iz predsjednika Milorada Dodika, zajedno sa premijerom Vlade Republike Srpske i drugim zvaničnicima?

Sve je to moguće kada živimo u potpuno sjebanom društvu, koje svakog dana postaje sve sjebanije.

Izvinite na psovanju, ali nije vrijeme za političku korektnost kada nam se Republika Srpska pretvara u psihijatrijsku ustanovu otvorenog tipa.

Preuzeto sa blogger.ba