Bristol je već dugo predvodnik u alternativnim pokretima. Poznat je po svojim hipijima, po svojim gradskim farmama, po angažovanom uličnom umjetniku Banksyu... A poznat je i po svom projektu koji je počeo još prije sedam godina: Bristol ima svoj novac, bristolsku funtu.

Je li to novac? Po definiciji, to je univerzalno prihvaćeno sredstvo naplate potraživanja. Njime se može kupovati roba, njime se mogu vratiti dugovi i njega se može štediti. On jest velikim dijelom prihvaćen u Bristolu – a građane očito nije niti briga što se njime ne trguje na berzi u Hong Kongu ili Buenos Airesu. Zaboga, on ne vrijedi niti u Londonu, pomisliće neki ekonomist i krenuti u smijeh. Kakav je to onda „novac"?

Prije nego što se počnemo smijati, razmislimo malo: šta je to loše u novcu kojeg prihvata samo proizvođač ili majstor grada u kojem i sami živite?

Ali i tom ekonomistu će smijeh zastati u grlu – ako još malo razmišlja. Novac ne zna geografiju, zajednička evropska valuta ne zna niti za nacionalne granice. S obzirom na novac, nema baš nikakve razlike između paradajza iz Holandije ili Španije i paradajza iz komšijinog vrta. I koju je uzgojio vaš komšija, a ne mizerno plaćen nadničar na dalekoj plantaži. Novac je auto-cesta globalnog tržišta i trke za dobiti međunarodnih koncerna, a mi smo čak prestali razmišljati kako bi to mogao biti i problem.

Dobro i za privredu i za okolinu

„Ako razmišljate ekonomski, onda to znači da novac ostaje na ovom području i završava cirkulisanjem u samo jednom gradu", kaže jedan trgovac u kafani lokalne gradske farme. „Zato to za mene itekako ima smisla i potiče lokalnu privredu."

Bristolska funta je prihvaćena u mnogim trgovinama grada.

"Ponosni smo prihvatati bristolsku funtu" piše na jednoj trgovini, naravno u Bristolu.

A bristolska funta čak i nije nastala zbog nekakvog lokal-patriotizma, nego iz želje zaštiti okoline: janjetina iz Novog Zelanda je proputovala pola zemaljske kugle dok nije došla na vaš tanjir. Proizvodi plaćeni bristolskom funtom i mogu biti samo takvi koji su i stvoreni tu, u Bristolu i tek možda kilometar od vaše kuhinje.

Zato nije čudno što se ta ideja tako proširila u ovom gradu koji je oduvijek bio utočište alternativaca. Werburgh City Farm je takođe nastao početkom sedamdesetih kao utočište tadašnje „Djece cvijeća" koji su tamo uzgajali ekološke proizvode i koja redovno isporučuje svoje proizvode lokalnim poduzetnicima. Bristolska funta je zato logičan nastavak tih težnji, objašnjava Sarah Flint sa te farme: „To je nešto što raste i raste i svakako ljude tjera da razmisle: sad imam taj novac i sad ću ga potrošiti na lokane proizvode. I važno je imati tu lokalnu ideju pred očima."

Naravno da je točno šta će o tom novcu misliti „velika" ekonomija: to je tek pola koraka od puke trampe, razmjene robe za robu i nešto slično se može naći u raznim alternativnim komunama koje teže imati i trošiti samo ono što im je zaista potrebno. Naravno da uvijek ima stvari koje su ipak potrebne i koje dolaze izdaleka – pogotovo dok trebamo benzin i naftu. Ali treba razmišljati što nam to doista treba od stvari iz dalekog svijeta i to svakako služi zaštiti okoline.

Trgovački lanci tu dolaze do svojih granica

Ciaran Mundy je jedna od kreatorice bristolske funte i kaže kako je koristi mreža od oko 2000 poduzetnika i trgovina. „Kako bi snabdijevanje hrane i drugih proizvoda ostala na jednom području i kako bi se izbjegla potrošnja energije za njen transport iz čitavog svijeta, tu je bila potrebna intervencija u sam sistem i kroz različite sektore ekonomije. To je bio jedan od razloga zašto je rođena bristolska funta."

Ona je zapravo nastala nakon pobune i nemira koji su izbili kad je Tesco, najveći trgovački lanac u Velikoj Britaniji, odlučio otvoriti podružnicu u četvrti Strokes Croft, poznatoj po svojoj alternativnoj sceni. Ideja je maltene genijalna u svojoj jednostavnosti, jer trgovački lanci će uvijek pobijediti nudeći proizvode jeftinije. Ali nekakv lokalan novac – što će im to uopšte?

„Lokani" i „regionalni proizvodi" su postali brend i takvih trgovačkih lanaca i na tom lokanom patriotizmu i oni dobro zarađuju – ti proizvodi su u pravilu nešto skuplji od „običnih". Ali zapravo, trgovački lanci ne znaju šta da počnu sa lokalnim proizvođačem hrane. Vratimo se paradajzu: komšija je ubrao 200, 300 kilograma. Čak i u kooperativi je to možda nekoliko tona.

Veliki trgovački lanci, čak i Tesco (ili njegov ogranak discountera Jack's) takođe računa na kupce koje žele domaće proizvode. Ali maleni lokalni proizvođači su takvom gigantu previše "sitna riba" da bi se uopšte potrudio dogovarati poslove sa njima.

Lokalno, ali i sa „običnom" funtom

Werburgh City Farm je nedaleko od Gloucester Road punom malih i nezavisnih trgovina i prvobitna želja je bila da svi prihvate takav gradski novac. Ali to se nije dogodilo. Mnogi mali trgovci ga prihvaćaju, ali kao što nam objašnjava Carlotta: „Razmišljala sam o tome, ali život ide pa tako jednostavno to ne napravite". Njena prijateljica Fatima misli kako se on nije previše raširio „jer morate razmišljati gdje da ga nabavite."

Ipak, mnogima je taj novac otvorio oči za glavni problem. Tako i Laura tek ponekad koristi bristolsku funtu „ali ja ipak kupujem samo lokalne proizvode", brzo dodaje. „Tako novac koji je stvoren u gradu i ostaje u gradu umjesto da ode multinacionalnim kompanijama."

Gradski službenici Bristola mogu izabrati primati platu ne u britanskim, nego u bristolskim funtama. Bivši gradonačelnik Bristola, George Ferguson je demonstrativno odlučio primati platu samo u gradskom novcu i tako je to ostalo za vrijeme čitavog njegovog mandata, od 2012. do 2016.

Kreatori bristolske funte se hvale kako je i ona pomogla da je taj grad 2015. bio proglašen Ekološkom prijestolnicom Europe. Coco Kanters istražuje takve komunalne oblike plaćanja tvrdi kako je baš ona već „najveća i najinstitucionalnija (lokalna valuta) u Europi."

Brixtonska funta 

Ali bristolska funta je nešto drugo: ona ne samo da ima ekološku ideju, nego jest oblik potpore lokalnoj privredi na način kakav zaobilazi bilo kakve propise o zabrani državnih i komunalnih potpora privredi. Jer podupiru ih sami građani grada. Zato i američki aktivist Robert Swann u svom eseju Uloga lokalnog novca u regionalnom ekonomskom razvoju još sredinom osamdesetih piše da „emisijom vlastitog novca, dobivamo veliki poticaj lokalnoj samodostatnosti, većoj sigurnosti, većoj zaposlenosti i trajnijoj ekonomiji."

Ipak, vanredni profesor ekonomije Bristolskog sveučilišta Jo Mitchel nije baš skroz uvjeren u smisao ovakvog novca. Jer da bi on zaista imao značajniji uticaj, onda bi i ljudi morali na neki način promijeniti svoje ponašanje. „Nisam siguran da je to ovdje slučaj. Mislim da bi ljudi koji kupuju lokalne proizvode i koriste bristolsku funtu, kupovali lokalne proizvode i bez takvog novca."

I ukupan volumen je prilično skroman: oko 5 miliona i 790 hiljada evra donacija od njegovog uvođenja 2012. – za grad od 460 hiljada stanovnika nije naročito mnogo. Ali broj trgovina koji prihvataju taj novac i dalje raste i on će i dalje podržavati lokalnu privredu i ekološku svijest. 

Izvor: dw