"Milošević je poslušao političare-nacionaliste, generale karijeriste i avanturiste koji su mu govorili "samo da mi počnemo rat, a uz pomoć Rusa ko zna ko će ga završiti". Kad je osjetio bombe u svom dvorištu, opet uz navedene "lažne heroje" prihvatio je kapitulaciju kroz Kumanovski sporazum, tačnije, njegov dio pod nazivom "vojno-tehnički", koji javnosti nije predočen, a dugo ga je krio. Mnogi i sada ne znaju njegov sadržaj, a on je bezuslovna kapitulacija dijela teritorije SRJ i Srbije, tj. Kosova i Metohije.", kaže Perišić.

Momčilo Perišić je dužnost načelnika Štaba Treće armije, a potom i dužnost komandanta armije primio 1992. godine, po dolasku iz rata u Hrvatskoj i BiH. U zoni njegove odgovornosti bilo je Kosovo i Metohija. Upozoravao je na pojavu terorista na KiM, a u intervjuu je istakao da su početkom 1998. godine teroristi prekinuli saobraćaj na komunikacijama između Peći-Đakovice i Prizrena, za sve osim za Vojsku Jugoslavije, što je bilo dovoljno da Milošević počne da sumnja u DB i MUP. To je iskoristio da ubjedi Miloševića da pošalje ljude od povjerenja na KiM kako bi ga izvjestili o stvarnom stanju na terenu.

Kazao je i kako je Miloševiću predložio da se proglasi pojava terorista na KiM, te da se međunarodna javnost alarmira o pojavi terorizma u Evropi i da se proglasi vanredno stanje na KiM što je Milošević odbio pod izgovorom da će se to proglašenje shvatiti kao slabost Srbije i SRJ.

Nakon toga, terorizam je rastao a teritorija je sve manje bila pod kontrolom.

“Milošević je tražio angažovanje VJ, kazao sam mu da to ne može bez odluke Skupštine i proglašenja vanrednog stanja. Naljutio se. Poslije nekoliko dana pozvao je mene i mog pomoćnika za bezbjednost generala Dimitrijevića i kaže da pružimo pomoć MUP. Pitam ga šta im treba kad smo im sve što su tražili dali, on kaže: "Pamet, pamet, Momo, im treba!" Na to se ja nasmijem i kažem mu: "Pa to je sarkazam, do juče ste govorili drugačije." On me otjera u p. m. uz riječi: "Kakvi sarkazam, ljudi ginu ko golubovi, a ti se smiješ. Šta da radimo? Samo nemoj da tražiš uvođenje vanrednog stanja i proglašenje terorizma u Skupštini SRJ." Međutim, ako to ne prihvati, zna da ne može upotrebiti legalno vojsku. Onda mu predložim da formira štab sa sposobnim političarem-državnikom na čelu koji će s potrebnim brojem ljudi rukovoditi snagama MUP i DB na KiM, a ako treba stručnu pomoć za planiranje i obuku MUP, daću generala Pavkovića iz Prištinskog korpusa sa potrebnim brojem ljudi, ali ni on ni bilo ko iz VJ ne smije se bez odluke VSO i mog naređenje angažovati u realizaciji planova. On to prihvata, formira štab sa Šainovićem na čelu i poslije dvadesetak dana kaže da ono što sam predložio odlično funkcioniše.”, priča Perišić.

U međuvremenu Perišić je zbog Kosova zaratio s Miloševićem. Upozoravao ga je da je glupo početi rat koji se ne može dobiti, te kako će poslije ogromnog razaranja i žrtava biti poniženi i moraće da private nametnute uslove.

“Bolje bi bilo da ispunimo tražene uslove od međunarodne zajednice i da sa njom rešavamo probleme na KiM umjesto da im bacimo Albance u zagrljaj i izgubimo KiM. Nismo imali ni jednog jedinog saveznika u svijetu. Ne može se malo ratovati. Ako počnemo rat i hoćemo uspjeh, moramo biti spremni na dugotrajan, totalni rat kao što je bio u Vijetnamu, a za to nemamo nijedan uslov. Sada gospodari sveta i njihova batina NATO skupljaju poene na KiM preko anemične diplomatije SRJ, neadekvatne upotrebe MUP i nelegalne upotrebe VJ i pripremaju svjetsko javno mnjenje da nas bombarduju. Kada je prikupljeno dovoljno argumenata i postignut konsenzus NATO zemalja, donijeta je Rezoluciju 1199 o bombardovanju SRJ.”, kaže Perišić.

Milošević ga je ubrzo smijenio zbog, kako navodi, njegovog čvrstog stave da se u rat ne smije ići bez izgelda na uspjeh, kao u Vijetnamu. Tri mjeseca poslije njegove smjene, došlo je do bombardovanja SRJ i to bez odluke Savjeta bezbjednosti UN-a, što je kriminalno djelo.

"Srećan sam što je VJ pokazala žilavost i otpornost, što nije razbijena kako je NATO očekivao, ali sam tužan što je neporažena, a ponižena kapitulantskom odlukom, povučena sa KiM, a goloruk srpski narod uvučen u rat bezumnim odlukama državnog i vojnog vrha SRJ, a potom od tog istog vrha ostavljen na milost i nemilost albanskim teroristima, dok su vinovnici te nesreće slavili pobjedu podjelama na hiljade ordenja i medalja.", naglašava Perišić.

Izvor: republika.rs