U Sarajevu je završila Elektrotehnički fakultet, u Mariboru Fakultet elektrotehnike, računarstva i informatike te Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu. U Augsburgu je radila praktični dio svog master rada koji je kao projekat ušao među šest finalnih za Inovaciju godine u 2016. godini. Radila je za brojne autoindustrije, poput BMW-a i Audija u Kini, Americi, Njemačkoj itd.

Maja trenutno najviše radi na integraciji robotskih ćelija što podrazumijeva blisku saradnju robota i ljudi, što zahtijeva posebnu posvećanost pri sigurnosti čitavih sistema kako ne bi došlo do neželjenih situacija. 

"Dosta radim i na razvoju ljudskog egzoskeleta kojeg bi radnici nosili tokom radnog vremena kako bi prilikom podizanja težih predmeta (više od 20 kg) osjećali manji pritisak na donji dio leđa. Posebno bih naglasila da sam posvećena i radu sa djecom u BiH i prenošenju svog znanja i iskustva na mlade", kazala je u intervjuu za portal itkarijera.ba.

Još dok je bila mlađa zainteresovala se za robotiku, gledajući Sci-Fi filmove sa svojim ocem. 

"U BiH postoje samo osnovna zanimanja, tipa doktor, pravnik, nema širih zanimanja, a ja sam htjela da se bavim nečim što će svijetu ostaviti vidljiv rezultat. Većina ljudi se boji robotike i osjeća određeni animozitet prema tome, tako da je to bio još jedan razlog da uđem u srž ove oblasti i otkrijem zbog čega postoji toliki strah. Najveća motivacija je bilo nepoznavanje te oblasti od strane širih masa. Htjela sam da ja budem ta koja će da razumije kako sve to funkcioniše", priča Maja.

S obzirom da u ovoj oblasti nema mnogo žena, na fakultetu u Mariboru i Novom Sadu je bila jedina djevojka iz oblasti mehatronike, automatizacije i robotike.

"Primjećivala sam da kolege nisu bili naviknuti na djevojke u grupi. Jednom prilikom, dok sam čekala predavanje mehatronike na fakultetu u Mariboru, par kolega mi je prišlo i upitalo da li sam na pravom mjestu. Moram priznati da im ovo ipak ne mogu uzeti za zlo, jer oni jednostavno nisu bili naviknuti na žensko društvo u svom okruženju", kaže Maja i dodaje: „Kada sam prisustvovala sajmovima robotike, mnogi su mislili da sam ja zapravo hostesa.“

U 99% slučajeva je bila jedina djevojka. Ovakva situacija nije samo u BiH, već i svugdje u svijetu. 

Ona ističe kako se susretala sa ljudima koji imaju 35 godina radnog iskustva i koji su joj govorili da prvi put rade sa ženom koja programira robota. 

"Ja se uvijek trudim da svojim odgovorom, ali i radom, dam ljudima do znanja da to što sam žena ne znači da nemam veze sa programiranjem i robotikom. Na početku mi je mnogo smetalo što mi svi prilaze i pitaju kako je biti žena u robotici, jer sam htjela da se više zanimaju za moj rad. Međutim, vremenom sam shvatila da to mogu iskoristiti i tako popularizirati ovu struku i predstaviti sve žene koje se bave fenomenalnim stvarima i koje definitivno zaslužuju više pažnje", objašnjava ona.

Maja ističe da BiH nema dovoljno žena u roboticu i ne vidi da se nešto radi na tome, uglavnom su sve žene fokusirane na IT i razvoj softvera zbog velike potražnje u zemlji.

„Mislim da žene nisu prisutne u robotici, jer ne znaju šta uopšte ova oblast može da im ponudi, ali i zbog straha.“, kaže Maja.

U radu s djevojčicama je često primjećivala da je strah od nepoznatog sasvim dovoljan razlog  da se ne oprobaju u nekim stvarima. Ponekad, priča Maja, čak i same djevojke degradiraju svoje sposobnosti. 

"Kada sam pitala jednu grupu studentica na kampusu u Novom Sadu gdje je kabinet mehatronike one su odgovorile: „Oj, nismo ti mi toliko pametne.“ Trebamo raditi na razbijanju misterija i pobliže objasniti ljudima šta je to uopšte robotika. Mnogo mi je drago kada nakon edukativnih radionica sa djevojčicama i djevojkama dobijem poruke i e-mailove da im bude mnogo jasnije šta je zapravo robotika", smatra Maja.

Kao prednost u svom poslu vidi to što je svaki projekat priča za sebe, nepredvidiv je i konstantno pratite nove trendove što znači da uvijek postoji prilika za učenje.

"Ja lično ne volim da radim iste stvari više puta, a ovdje je svaki projekat priča za sebe. Postoji hiljadu problema na koje naiđemo, ali zato nađemo i dvije hiljade rješenja. Svaki projekat je nepredvidiv, konstantno pratite nove trendove, uvijek postoji prilika za učenje i rad sa kulturama čitavog svijeta. Ponekad se stvari toliko brzo razvijaju, da imam utisak da ne mogu da upratim šta se sve dešava, ali uvijek nekako uspijem da budem u koraku s vremenom i da ne zanemarim svoj društveni život.", priča Maja.

Na pitanje zašto su žene danas potrebne u IT sektoru, Maja ističe da pored činjenice da nam u današnjem vremenu fali IT stručnjaka/inja i da ova struka nudi finansijski stabilan posao i interesantno zanimanje, vjeruje da razmišljanja iz ženske perspektive i pogledi na probleme mogu da dovedu do boljih i kreativnijih rješenja. 

„U raznolikosti i različitim pristupima se krije i najbolje rješenje.”, smatra ona.

Maja ja ne kraju poručila svim ženama da se informišu, pitaju, pošalju e-mail, te da ne dopuste da zbog straha nešto ne pokušaju.

Izvor: itkarijera.ba