Njegova upornost, kao i podrška porodice i prijatelja, pomogli su mu da studije završi za samo dvije i po godine. Filip je bio višegodišnji reprezentativac BiH na svjetskim i balkanskim olimpijadama iz matematike kao i pobjednik brojnih domaćih takmičenja iz prirodnih i tehničkih nauka. Osnovnu školu i Gimnaziju u Bijeljini je završio kao učenik generacije. Pored nauke posebno se interesuje za preduzetništvo. Za sebe kaže da puno mašta.

Frontal: Završio si matematiku u Sloveniji za dvije i po godine, sa prosjekom 10.00, što je za svaku pohvalu. Šta je potrebno da bi se postigao takav uspjeh? Koliko vremena, žrtve i ulaganja je potrebno?

Božić: Prije svega želim pomenuti da to nisu uspjesi koji su se dogodili preko noći. Često u šali kažem da mi je bilo potrebno osamnaest godina usavršavanja, učenja, putovanja, kako bih uspio ,,preko noći". Neprekidan rad na sebi me je karakterisao i izgradio kao ličnost. Još u vrtiću vaspitačice su prepoznale moj talenat za matematiku kroz igru sa deduktivnim igračkama. Veoma rano, uz veliku pomoć roditelja, otkrio sam važnost usavršavanja na različite načine. Prvu knjigu sa nestandardnim logičkim zadacima i problemima dobio sam od učiteljice u trećem razredu osnovne škole i već te godine osvojio sam prvo mjesto na takmičenju. Smatram da je najbolja priprema za fakultet bilo učešće na preko stotinu takmičenja različitih nivoa iz matematike, fizike i informatike.

Princip testiranja koji se sprovodi na takmičenjima mi je pomogao da se još od ranog djetinjstva naviknem na provjere znanja različitim metodama. 

Frontal: Kako bi po tebi trebali promijeniti svijest da se obrazovanje ne smatra „troškom“ nego investiranjem u bududnost?

Božić: Na ovim prostorima postoji generalan strah ljudi prema dugoročnim investicijama što prerasta u problem. Obrazovanje smatram kao investiciju širih razmjera, koja prije finansijske sigurnosti daje onu psihološku. Mislim da je dovoljno pokazati nekoliko primjera gdje se obrazovanje i ulaganje u naučni rad ,,isplatilo" na oba načina. Pozitivni primjeri daju vjetar u leđa, a u ovom slučaju svaki primjer je takav.

Frontal: Možeš li napraviti paralelu između sistema obrazovanja u BiH i Sloveniji?

Božić: Kao student u inostranstvu nisam imao puno dodirnih tačaka sa visokim obrazovanjem u BiH, dok sam veoma zadovoljan dobijenim kroz osnovnu i srednju školu. Siguran sam da su najbolji učenici iz BiH daleko konkurentniji svojim vršnjacima iz drugih zemalja u odnosu na bilo koju drugu sferu života. Statistički podaci uspjeha na međunarodnim olimpijadama to najbolje pokazuju. Meni su poznati primjeri da studenti koji su niže obrazovanje stekli u BiH sada predstavljaju druge države na svjetskim olimpijadama iz matematike. 

Kada je u pitanju obrazovanje u Sloveniji dopada mi se mogućnost studija na engleskom jeziku. Internacionalno okruženje koje se time ostvaruje kao i konekcije sa cijelim svijetom su sama po sebi prednost. Slovenija ima najbolje osmišljen sistem studentske ishrane u Evropi. Država od svakog studentskog obroka u restoranima refundira određenu svotu novca. U segmentima ovog tipa vidim prostor da se mi ugledamo u budućnosti.

Frontal: Matematika kao školski predmet kod nas uvijek važi za najteži predmet i pravi se „bauk“ oko nje. Zašto je to tako i kako na najbolji način približiti djeci matematiku? Čemu nas ona uči?

Božić: Još od srednje škole držim privatne časove matematike i sa tim problemom ,,bauka" sam se često susretao. Iskustvo mi je pokazalo da je u većini slučajeva problem u pristupu i prvom koraku što je rezultat različitih predrasuda o matematici. Tome u prilog govori da učenici meni približnih godina daleko rasterećenije rade matematiku u mom društvu nego u društvu starijeg profesora. Mislim da je to zbog nekog strahopoštovanja ili straha od greške. Uspostavljanje prijateljskog odnosa sa djecom prije objašnjavanja teorema je od suštinske važnosti. Ljudima je najviše čudno kada kažem da meni matematika podjednako puno izazova pravi kao i ostalima jer što više u dubinu idete - postaje kompleksnije.

Što se tiče drugog dijela pitanja matematika je široka disciplina. Ljepota matematike nije samo u takmičenjima. Jedan je od načina na koji iskazujem kreativnost, gdje se kreativnost događa u istraživanjima, problemima, novim idejama... Najljepša vrlina u vezi sa matematikom je da je ona ista svugdje, na cijelom svijetu i na svim jezicima. Ne pravi nikakve granice. Ja matematiku isključivo smatram alatom koji me uči da razmišljam, a posebno da razmišljam drugačije. S obzirom da se za moju ličnost vežu i neke druge sfere interesovanja koje sve više preovladaju, trenutno matematiku koristim kako bih unaprijedio logiku. Logika je najvažnija!

Frontal: Prije par dana primljen si na Oxford Univerzitet, Sorbona Pariz, Ecole Polytechnique Švajcarska, Univerzitet u Helsinkiju, Univerzitet u Barseloni, Politecnico di Milano. Da li si odlučio gdje ćeš nastaviti školovanje?

Božić: Nisam. Trenutno sam na odmoru. Pored mojih želja, ta odluka zavisi i od puno drugih faktora. Oni su prije svega finansijske prirode. Studije na renomiranim svjetskim univerzitetima i u državama sa visokim standardima su veoma skupe.

Dobio sam i nekoliko ponuda za posao u kompanijama u BiH i inostranstvu, te želim sabrati realne mogućnosti i potražiti balans.

Frontal: Ko ti je bio najveća podrška u toku tvog školovanja?

Božić: Porodica je definitivno podjednako zaslužna za sve moje uspjehe. Istakao bih nastojanje mojih roditelja da brat i ja postanemo dobri ljudi. Od malih nogu su u meni prepoznali moju osobinu i vrijednost, te to podsticali do današnjih dana. U djetinjstvu su mi stvorili osjećaj da su trud i rad atraktivni čime su uticali na razvoj mog talenta i logike, te sam im i danas zahvalan na tome. Zaista mi je drago jer su taj sistem vrijednosti prepoznali i prenijeli ga na mene. Trudili su se i uspijevali mi omogućiti najbolju literaturu i profesore tokom školovanja, te činili dodatan napor kako bi i manje realne pozitivne promjene uticale na moj život. U takvoj atmosferi se pruže velike mogućnosti.

Postoje ljudi koji su se pojavljivali sasvim slučajno u mom životu, a imali veliki uticaj. Svojim odnosom daju doprinos stvaranju jedne mlade ličnosti. To su ljudi koji me izuzetno inspirišu, dragi prijatelji, kvalitetni profesori, pedagozi... Posebno bih se zahvalio Advokatskoj kancelariji ,,Stevanović" iz Bijeljine koja me je još u srednjoj školi prepoznala i imala izuzetan uticaj na moj razvoj i kvalitet mog obrazovanja. Drago mi je da i kod nas postoje kompanije ovog tipa koje podržavaju kvalitetne mlade ljude.

Želim pomenuti da su moje cjelokupne studije u Sloveniji finansirane uz pomoć univerzitetske stipendije koju osigurava Ministarstvo obrazovanja Republike Slovenije, dok sam od domaćih institucija podršku imao kao stipendista Fonda ,,Dr Milan Jelić" koji djeluje pri Ministarstvu nauke i tehnologije Republike Srpske. Gradska uprava Opštine Bijeljina me je redovno nagrađivala za rezultate na republičkim takmičenjima u osnovnoj i srednjoj školi. Istakao bih i podršku ,,Fondacije porodice Stojanović" iz Bijeljine i Rotary Cluba Bijeljina koji su takođe dali nezanemarljiv doprinos.

Frontal: Bosna i Hercegovina raspolaže velikim talentima i potencijalima, ali je upravo „odliv mozgova“ jedan od najvećih problema sa kojima se suočavamo. Kako riješiti ovaj problem?

Božić: Mene raduje činjenica da se sve veći broj mladih ljudi odlučuje pokrenuti sopstveni biznis. Taj trend raste bilo da se djeluje kroz "outsourcing" i "remote" ili sopstvenom idejom. U BiH postoje inkubatori koji po sistemu iz razvijenijih zemalja podstiču razvoj start-upova djelujući kroz različite fondacije, ali i kao samostalne kompanije. Poznajem mlade ljude koji su odlazili i školovali se u inostranstvu, napravili prve korake u industriji, a zatim otvorili predstavništva inostranih kompanija i kod nas čime je BiH dobila nova radna mjesta i investicije. Mislim da nam to treba biti ideja vodilja u izazovima ovog tipa i u kombinaciji sa ekspanzijom IT industrije, promjena postaje vidljiva.

Frontal: S obzirom da nam razvijene evorpske zemlje „otimaju“ talente, hoće li i Vas? Kakvi su planovi za bududnost?

Božić: Ne bih mogao tako striktno okarakterisati svoju budućnost. Zaista ne želim da se ograničavam sa idejom da isključivo odem i ne vratim se ili vratim se i ne odem. Kao "truly global person" se osjećam najbolje. 

Autor: Danka Savić