Američke vlasti su saopštile da će za nekoliko mjeseci pogubiti pet osuđenika iz federalnih zatvora, čime su SAD ukinule ono što je suštinski bio moratorijum na smrtnu kaznu na saveznom nivou.

Prvi put poslije 16 godina, administracija u Vašingtonu je odobrila izvršenje najteže kazne, a ministar pravde Vilijam Bur je prekjuče najavio da su egzekucije zakazane za decembar i januar, javio je „Gardijan”. Sudsko pogubljenje odobreno je nad ubicama i silovateljima djece i starijih osoba. Među njima je i osuđenik koji je ubio paralizovanu 80-godišnju ženu i njenu unuku tinejdžerku, kao i čovjek koji je silovao i usmrtio svoju dvogodišnju kćerku.

Osumnjičenima se u Americi sudi na federalnom ili na nivou saveznih država, koje samostalno odlučuju da li će primijeniti smrtnu kaznu. Ovaj vid kažnjavanja je 1972. zabranjen nad federalnim osuđenicima, a 1988. je ponovo dozvoljen. Otad je primjenjen nad samo tri zatvorenika, pa se vjerovalo da vlada u Vašingtonu de fakto odustaje od sudskih egzekucija. Iako se ova presuda izricala, u praksi se pretvarala u doživotan zatvor. Posljednji kome je 2003. ubrizgana smrtonosna injekcija bio je veteran Zalivskog rata, koji je oteo, silovao i ubio pripadnicu američke vojske.

U zatvorima pod kontrolom vlade SAD na izvršenje sudske presude čeka 62 ljudi. Među njima su i Džohar Carnajev, islamski ekstremista koji je 2013. podmetnuo bombu na Bostonski maraton, i Dilan Ruf, beli supremacionista koji je 2015. ubio devetoro ljudi u afroameričkoj crkvi u Čarlstonu u Južnoj Karolini. U zatvorima pod kontrolom saveznih država ovakvih zatvorenika je više od 2.600. Smrtna kazna je dozvoljena u 29 država. Od 1976, najviše egzekucija bilo je u Teksasu (561), a onda u Virdžiniji (113) i Oklahomi (112).

Novim merama vašingtonske administracije usprotivile su se organizacije za ljudska prava, podsjećajući na istraživanja koja pokazuju da se za više od četiri odsto osuđenika na smrt ispostavi da su nevini. Iz jedne od ovih grupa optužuju Donalda Trampa da želi da se dodvori svojim najkonzervativnijim biračima pred izbore sljedeće godine. Kako je izjavljivao šef Bijele kuće, sistem je blag prema zločincima i dozvoljava im previše prilika da se žale. Predsjednik smatra da sudski treba pogubiti ne samo ubice već i narko-dilere i kriminalce koji usmrte policajca.

Prema ocjeni AP, egzekucija nekolicine zločinaca će lideru vašingtonske administracije vjerovatno donijeti poene u dijelu biračkog tijela, ali teško da će to biti jedna od glavnih predizbornih tema. Mada se šest od deset Amerikanaca izjašnjava za najtežu kaznu, ona ne spada u pitanja kojima se javnost mnogo bavi. Kako čak 80 odsto birača Republikanske stranke podržava smrtonosnu injekciju ili električnu stolicu za okorjele zločince, za Trampa ovo nije klizav teren. Demokratama je teže da se izjasne jer je polovina njihovih glasača saglasna sa ovakvim kažnjavanjem. I pored toga, nekoliko kandidata za demokratsku nominaciju na predsjedničkim izborima 2020. kritikovalo je vladu zbog posljednjih mjera. Ljevičarski senator iz Vermonta Berni Sanders obećao je da će stati na put ovoj praksi ako bude bio izabran. Za afroameričku senatorku iz Kalifornije Kamalu Haris, ovdje je riječ o nečemu „nemoralnom i duboko pogrešnom”, dok je afroamerički senator iz Nju Džerzija Kori Buker poručio da se smrtna kazna nesrazmijerno najviše izriče „nebijelcima, siromašnim i pojedincima sa mentalnim bolestima”. Oko 44 odsto federalnih zatvorenika koji čekaju smrtnu kaznu su bijelci, 42 odsto crnci, a Latinosi čine 12 odsto, prenosi Rojters.

Petorici zatvorenika koji će biti pogubljeni u decembru i januaru biće ubrizgana smrtonosna injekcija. Iako važi za humaniji vid egzekucije od električne stolice, ona je dovedena u pitanje kad je prije pet godina osuđenik u Arizoni, umjesto da brzo premine, izdisao dva sata. Nešto ranije je zatvorenik u Oklahomi umirao 45 minuta. Poslije ovih slučajeva, tadašnji predsjednik Barak Obama je najavio da će preispitati da li smrtna kazna treba da se primjenjuje, ali njegova administracija nije mogla da saveznim državama zabrani da nastave sa ovom praksom.

Izvor: politika