Toni Bler drži pres konferenciju a dopisnik "Dejli Telegrafa" iz Brisela diže ruku. Ne postavlja pitanje, već komentariše. Bler kaže: "Borise, trebalo bi da budeš premijer!" 21 godinu kasnije, Boris Džonson je novi stanovnik Dauning strita broj 10.

Kada je objavljeno da je dobio unutarstranačku bitku, Džonson je sa bine poručio: "Sjećate se one mantre koju smo ponavljali u kampanji koja se upravo završila? Vjerovatno se ne sjećate. Sprovesti Bregzit, ujediniti zemlju," i u šali dodao, "pobijediti Džeremija Korbina".

"Iako često djeluje karikatiuralno, svaki potez, svaka izjava, ponašanje je duboko promišljeno.To je čovjek koji pretenduje na uspjeh i pobjedu u svakom takmičenju u kojem učestvuje", kaže alumnista Londonske škole ekonomije i socijalni psiholog Arso Vučević.

Razbarušena kosa, neobavezni izgled. Oni koji ga poznaju kažu da je pažljivo gradio takav imidž. Izvrće prirodni red stvari, ali je uz to i pravi Englez, i zabavan je.

Biografija koju je napisala nekadašnja saradnica iz novinarskih dana Sonja Parnel zove se "Jednostavno Boris: priča o plavokosoj ambiciji".

To je bilo vidljivo još od studentskih dana na Itonu koji je upisao kao kraljev stipendista.

"Na Tviteru kruži pismo za koje se ne zna da li je autentično, u kome profesori na Itonu opisuju Džonsona kao aljkavog. Ali, u isto vrijeme taj isti Džonson je dobio nagrade za znanje klasika i stipendiju za Oksford" kaže dopisnica RTS-a iz Londona Ivana Miloradović.

Tu je taj dualitet, razredni klovn i najnagrađivaniji stipendista, koji se besplatno školovao na najprestižnijim britanskim školama.

Na Oksfordu je bio član Balingdon kluba sa Dejvidom Kameronom, bivšim premijerom. Viđen je kao klub za bahatu bogatu djecu koja se ponašaju na ivici vandalizma, ali Džonson je u isto vrijeme bio i predsjednik oksfordske unije studenata.

Otpušten iz Tajmsa 

Na Oksfordu je studirao i sa drugim budućim zvaničnicima Konzervativne stranke: Vilijemom Hejgom, Majklom Gouvom i rivalom za mjesto premijera Džeremijem Hantom.

Za novine je pisao još kao student, ali pravi novinar postaje u Tajmsu, odakle je neslavno otpušten, jer je izmislio citat.

Novu šansu dobio je u Dejli Telegrafu čiji je dopisnik iz Brisela bio šest godina. Džonson je smatrao da su dotadašnji izvještaji britanskih dopisnika iz Brisela bili pristojni i dosadno tačni. Jedan evropski zvaničnik je rekao, odgovaramo na njegove napade, ali naši odgovori prosto nisu dovoljno zabavni.

"Nikada ga nisu zanimali tačni podaci, volio je skandale, jer za njega novinarstvo je bilo politička platforma", kaže Ivana Miloradović.

Njegovi tekstovi posijali su sjeme Bregzita, doveli do osnivanja prve partije za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva, prije UKIP-a. On je evropskepticizam preoteo ljevici. Margaret Tačer ga je obožavala, Džon Mejdžor prezirao, a posljednji guverner Hong Konga nazvao širiocem lažnih vijesti.

Umio je da Evropsku komisiju prikaže kao birokratsko čudovište koje nudi apsurdne prijedloge. Poput onog da ima planova da se uspostavi policija za banane, koja bi provjeravala da li su odgovarajućeg oblika. Njegovi tekstovi postali su popularni, pa bi drugi britanski dopisnici išli tragom njegovih priča, ali te tragove nisu uvijek nalazili.

Put do gradonačelnika Londona 

Godine 1999. vratio se u London i postao urednik Spektatora, lista naklonjenog Torijevcima. 2001. je postao član parlamenta a 2008. uspjeva da pobijedi gradonačelnika Londona, Laburistu Kena Livingstona. Ostaje na čelu grada dva mandata.

"Mnogi su mislili da nema šanse pobijediti Kena Livingstona, veoma popularnog gradonačelnika, nekako se Džonson nametnuo kao kandidat i neočekivano pobijedio", kaže profesor FPN-a u Beogradu Nebojša Vladisavljević.

"Koristio je svaku priliku za promociju, ličnu i Konzervativne stranke, pa i za promociju Londona globalno," tvrdi Vladisavljević.

Gradonačelnik je kupio javnost tako što je umio da djeluje ranjivo i neozbiljno. Time je osvojio kažu, i mnogo žena. Ipak kad je trebalo bio je veoma ozbiljan. Kada su u Londonu izbili neredi 2011. godine, kada se na licu mjesta pojavio sa metlom, zvižduci su se pretvorili u aplauz.

Što se tiče rezultata, mišljenja su podijeljena.

"Jednom su pitali savjetnika u Dauning stritu, Hiltona, da kaže po čemu će Džonson ostati upamćen kao gradonačelnik osam godina, i on je rekao da nema vremena da o tome razmisli da bi mogao da im da odgovor", kaže Arso Vučević.

"To je jedno viđenje. Drugo je da je smanjio stopu kriminala, stepen siromaštva, ubrzao izgradnju jeftinijih stanova. Prije njegovog mandata četiri do šest opština po siromaštvu među prvih 20 bile bi londonske, na kraju nije bila nijedna," objašnjava Vučević.

Faktor Čerčil

Godine 2014. napisao je knjigu "Faktor Čerčil" o svom političkom uzoru – nekonvencionalnom premijeru koji je pritom bio i novinar. Knjigu je kasnije promovisao i u Srbiji. U Srbiji je bio i u vrijeme bombardovanja 1999.

"On je važan i zato što je poslanik za Aksbridž i Južni Rajslip. Dio Londona gdje živi stara emigracija, koja je u zemlju došla poslije Drugog svjetskog rata. Kao poslanik ima dužnosti koje se odnose na lokalnu zajednicu i zna dobro i životne probleme srpske zajednice u Velikoj Britaniji", objašnjava Ivana Miloradović.

Arso Vučević vjeruje da Džonson spada u red najsprskije orijentisanih britanskih političara.

"Počev od toga da se suprotstavio bombardovanju Srbije 1999, branio Srbiju od pojedinih autora koji su je optuživali da je krivac za izbijanje Prvog svjetskog rata, preko dolaska u posjetu Srbiji kada je obilazio groblje Komonvelta i uputio tadašnjem premijeru Vučiću poziv da bude jedan od govornika na promociji njegove knjige. Ima neku vrstu uvažavanja Srbije i njenog položaja", smatra Vučević.  

Dok je Kameron upozoravao javnost na štetu po ekonomiju i politku u slučaju Bregzita, Džonson je sa kolegama obilazio zemlju u jarkocrvenom autobusu.

"Navodno je smatrao da je bolje za Britaniju da ostane u EU, ali je promovisao Bregzit da podigne ličnu popularnost da bi dugoročno postao šef stranke i premijer", kaže Nebojša Vladisavljević. 

Kako je postao ministar 

Bregzit se desio, a Džonson je bio na korak od mjesta premijera. Ali zbog sukoba sa saradnikom Majklom Gouvom nijedan nije uspio da dođe na čelo stranke, pa je izabrana Tereza Mej. 

I onda je baš Džonsona postavila za ministra spoljnih poslova. Zato su ga zvali političkim Lazarom, koji ustaje iz mrtvih. Neobično mjesto, jer ga nisu preporučivale ranije izjave.

Kada je Obama rekao da je protiv Bregzita, Džonson je kazao da je riječ o animozitetu njegovih predaka prema britanskom kolonijalizmu, jer je predsjednik Amerike porijeklom iz Kenije. A za Hilari Klinton da izgleda kao medicinska sestra sadista u mentalnoj ustanovi.

I kao ministar imao je gafove. Izjavio je na primjer, da žene u Britaniji ne treba da nose burke, jer liče na pljačkaše banaka ili na poštansko sanduče.

Kada je Tereza Mej pokazala šta je ispregovarala sa Briselom, dao je ostavku. San o Bregzitu napisao je, umire, guši ga nepotrebna sumnja u sebe.

Priprema terena za premijersku trku 

Poslije ostavke Tereze Mej, ušao je u trku za premijera. Teren je pripremila ultraskeptična grupa Konzervativaca na čelu sa Džejkobom Risom Mogom, koja je prijetila da se prikloni stranci Najdžela Faraža ako Džonson ne uđe u najuži izbor.

U danima pred izbor, pojedini ministri su prijetili ostavkama. Nisu ni svi poslanici oduševljeni pa su riješili da novom premijeru unaprijed bace klipove u točkove. Po nedavno izglasanom zakonu, premijer ne smije da raspusti parlament da bi lakše sproveo Bregzit bez sporazuma sa EU.

"Mnogi su podržali Džonsona u vrhu stranke, ne zbog stava o Bregzitu, ne zbog popularnosti u javnom mnjenju. Smatraju da im je on najbolja šansa da ostanu na vlasti u narednom periodu", vjeruje profesor Nebojša Vladisavljević.

Sem Čerčila, Džonsonu je heroj i Bendžamin Dizraeli, još jedan britanski premijer koji je takođe bio novinar i koji je postao jedan od najčuvenijih britanskih premijera. Popeo sam se uz masnu šipku, govorio je Dizraeli. Najbolji opis političkog puta Borisa Džonsona.

Izvor: rts