Bio je i predvodnik novog načina razmišljanja koji ga je zamalo doveo do najviše političke funkcije u državi.

Ajakoka je bio među prvim menadžerima čija plata je dosegla milion dolara, a nacionalnu slavu u SAD postigao je, između ostalog, svojim jednostavnim marketinškim porukama dok je radio u kompanijama "Krajsler" i "Ford".

"Ako pronađete bolji automobil, kupite ga", bio je slogan kada je "Krajsler" predstavio svoj prvi monovolumen, dok je 1956. godine smislio slogan "56 za 56", odnosno kampanju za "Fordove" automobile koji su građanima bili dostupni za mjesečnu ratu od 56 dolara, piše crnogorski sajt "Bankar".

Nesposoban za vojsku

Ajakokinu karijeru umnogome je usmjerila reumatska groznica koju je preležao kao dijete. Zbog ove bolesti nije mu bilo dozvoljeno da služi u vojsci, te je odlučio da se dokazuje na drugim poljima.

Magistrirao je mašinstvo na elitnom univerzitetu Prinston, a 1946. godine se zaposlio u "Fordu" kao inženjer u proizvodnji, prateći svoj dječački san da radi u automobilskoj kompaniji.

Najbolji trgovac ikad

Na sopstveni zahtjev, prebačen je u "Fordovo" odjeljenje za prodaju i marketing, a nakon 14 godina postao je potpredsjednik grupe za automobile i teretna vozila u okviru kompanije. Svega sedam godina nakon toga postao je izvršni potpredsjednik "Forda" s platom od skoro milion dolara i reputacijom "najboljeg trgovca u američkoj istoriji", piše "Bankar".

"Prodavao je sve, a kada nije bilo novog proizvoda, prodavao bi sebe", napisao je jedan od njegovih brojnih autobiografa. U "Fordu" je ostao do 1978. godine, kada mu je uručen otkaz, a javnost nikada nije saznala pozadinu njegovog odlaska, jer je kompanija bilježila profit od dve milijarde dolara.

Spasilac Krajslera

Ajakoka se potom našao u "Krajsleru" koji je u trenutku njegovog dolaska bio na rubu propasti. Spas kompanije našao je u pozajmici od 1,5 milijardi dolara, koju je odobrio američki Kongres, a mnogi smatraju da je Ajakoka jedan od rijetkih ljudi koji je mogao da izdejstvuje takvu uslugu američke države. Spasavanje "Krajslera" bio je, kako piše "Bankar", mukotrpan posao - zatvoreno je više američkih pogona, a više hiljada radnika izgubilo je posao. Kada je kompanija stala na svoje noge, Ajakoka je shvatio da su američkom tržišu, po ugledu na evropsko, potrebi kompaktni i štedljivi automobili, kao i veliki, porodični. Odatle se rodio prvi monovolumen, koji je postao nevjerovatan hit na tržišu, pa je "Krajsler" i prije roka mogao da otplati svoj dug državi, dok je Ajakoka ponovo postao simbol uspjeha.

Konkurencija iz Japana

Talas uspjeha "Krajslera" trajao je do poznih 80-ih godina, nakon čega je kompanija počela da bilježi sve manje profite zbog jake japanske konkurencije. Ajakoka je za probleme u kompaniji okrivio Japance, koji su, kako je smatrao, svojim pogonima na jugu SAD uništili sve radne standarde koje je auto-industrija u Detroitu dogovorila sa sindikatima. Ajakoka je optuživan da ne umije da napravi automobil koji bi parirao japanskim. Odlučio je da "Krajsler" napusti 1992. godine, zbog pozicije u kojoj se našao, ali je zadržao konsultantsku poziciju koja mu je godišnje donosila 500.000 dolara.

Kandidat za predsjednika

On je 1988. godine ozbiljno razmatrao da se kandiduje za predsjednika SAD, a tadašnje ankete pokazale su da je imao dobru šansu da pobijedi. Nezadovoljan načinom na koji je tadašnji predsjednik SAD Džordž Buš Mlađi vodio zemlju, Ajakoka je 2007. godine objavio knjigu "Gdje su nestali svi lideri?" u kojoj je oštro kritikovao američki politički i korporativni vrh. U svojoj knjizi istakao je i tzv. "devet tačaka" za proveru budućih lidera - znatiželju, kreativnost, komunikaciju, karakter, hrabrost, uvjerenje, harizmu, kompetentnost i zdrav razum.

Izvor: B92