Za većinu on je lice Formule 1, i to lice puno ožiljaka od nesreće na Velikoj nagradi Njemačke u Nirnbergu 1976.

Tada mu se poslije udara u ogradu zapalio bolid (Ferari) i to na trci koju je želio da izbjegne zbog slabog obezbjeđenja na stazi.

Samo šest nedjelja kasnije, propustivši tek dve trke oporavljujući se od teških opekotina, vratio se na stazu na trku u Monci.

Tri puta je bio svjetski prvak u F1, 1975, 1977. i 1984. vozeći za Ferari i Brabham Alfu.

Iako je bilo uspješnijih vozača za mnoge je Lauda simbol najvećeg trkača ikada, jer je imao idealnu kombinaciju vještine, inteligencije i hrabrosti.

Najveće rivalstvo imao je sa britanskim vozačem Džejmsom Hantom za kojeg ga je vezivalo i veliko prijateljstvo izvan staze.

Pošto je ostavio trkački volan Niki Lauda je postao komentator trka i avio preduzetnik.

Osnovao je i vodio avionske kompanije Lauda Er i Niki, a 2016. je kupio Amira Er i preimenovao ga u LaudaMoušn.

Uz automobilizam letenje mu je bila druga strast i često je sam pilotirao putničkim avionima svojih kompanija.

Posljedice nesreće u Nirnbergu odrazile su se na njegovo zdravlje pa su mu dva puta presađivali bubrege, a jedanput pluća.

Ženio se dva puta i imao je petoro djece, a druga supruga, stjuardesa Birgit Vecinger mu je 2005. donirala bubreg.

Sa njom je 2009. godine dobio blizance, sina i kćerku.

Nekoliko puta posjetio je Srbiju, a njegova kompanija Niki jedno vrijeme je redovno letjela između Beograda i Beča.

Izvor: RTS