Narodne novine, Beograd, 21. avgust 1900. 

Političko vaspitanje naroda 

"'Ko ne gleda na prošlost, neće imati razloga da utjehu očekuje u budućnosti'. Znači: iz prošlosti valja da crpimo uputstva za život i da se koristimo onim što nam ona kazuju, inače ćemo lutati do posljednjeg dana i naš budući život, naš podmladak, ono na čemu će Srbija ostati, neće biti ništa bolje no što su sadašnji naši naraštaji. 

Naša država je skroz svoja mnogobrojna ministarstva gotovo svih mogućnih političkih boja i svih mogućnih i nemogućnih smesa i kombinacija, za čitav ovaj niz od trideset godina, lutala sa pojedinim teorijama, većinom u svem drugom svijetu preživjelim i izbačenim; i pored svih nada ozbiljnijih ljudi, ona nije pogodila onaj kolosijek kojim joj valja ići. 

Nije ni malo pretjerano to što kažemo, i ako ih dosta ima koji se zavaravaju smišljajući lijepe obmane. 

To što danas ima ova naša lijepa zemlja blizu 400 milijuna dinara duga; što ima tri stranke izigrane i onemogućene, što mjesto 1000 ima 3000 činovnika; što su špekulanti i nevaljalci bili uspjeli da zavade narod među sobom, da razdvoje Kralja od naroda; što se državna služba već odavno smatra kao dobra nagrada rođacima i prijateljima; što seljaku puca grbina pod raznovrsnim dažbinama i teretima; što se vitlalo sa školom kao i sa policijom; što se hajdukovalo i u sred varoši kao i u šumi; što se između državnog i svoga nije više pravila razlika; što je mnogi podivljao, otuđio se od primjernih i starodrevnih srpskih običaja, što zelenaške radnje, velike i male, cvjetaju, a narod iz godine u godinu goliji i bosiji; što se iz javnog života moradoše povući ozbiljni i iskreni ljudi ustupivši mjesta pelivanima i prostim varalicama; što naša štampa postade po čistoti načela obična dronja, a po moralu obična drolja, i što se za poduže vrijeme učini kao da je Srbija zaboravila na svoju ulogu Srpskoga Pijemonta - to i sila drugih stvari samo su užasni dokazi o brutalnoj nesposobnosti onih generacija, koje zemlju do ovoga jada dovedoše. 

Zar nije i suviše očito da se u tome haosu od nepoštenja, nasilja, prkosa i bijesa nije ova država sjećala, niti ikakvog truda uložila da politički vaspita narod, i da spremi nove naraštaje, koje će ova naša zemlja nositi i hraniti, a da se ne mora stidjeti što ima tako jadan porod? 

Niko se nije sjećao političkog vaspitanja naroda. Niko narod nije učio umjerenosti, smijernosti i poštovanju tuđeg mišljenja i rada. Sa malim izuzetkom ni jedna vlada nije mu dala čiste i nepomućene primjere rodoljublja i požrtvovanja. 

Ministarstva su se mijenjala, a s njima početi, nedočeti ili tek samo obećani programi, a da i ne spominjemo vlade, kojima je jedini ponos bio taj što nikakvog svoga programa nisu imale. 

Ova zemlja ne smije više lutati ni posrtati. Ovaj narod ne treba više obmanjivati i lagati i nemilostivo ga goniti. Nastavi li se to i dalje, neka se niko ne iznenadi, što će sve vlade imati narod kao vojsku neprijatelja, jer ako ga, naposlijetku nije htjela vaspitati država, on će sam svoje vaspitanje političko potruditi se da pocrpe iz svoga teškog i nagomilanog iskustva. 

Za to mi držimo da oni, kojima su ma za i najkraće vrijeme poslovi ove zemlje povjereni, treba da ozbiljno stanu pred ovim napomenama."

Izvor: b92