Kraće radno vrijeme imalo bi niz pogodnosti za radnike i poslodavce, a svijet bi trebalo da prihvati četvorodnevnu radnu nedjelju, poručili su psiholog Adam Grant i ekonomista i istoričar Rutger Bregman na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

"Mislim da imamo neke dobre eksperimente koji pokazuju da ako smanjite radno vrijeme, ljudi bolje i efikasnije usmjeravaju svoju pažnju, pa urade isto koliko i za duže radno vrijeme, a to često bude kvalitetnije i kreativnije. Takođe su i lojalniji organizacijama koje su spremne da im daju fleksibilnost kako bi brinuli o svom životu izvan posla", rekao je Adam Grant, psiholog sa Vorton škole Univerziteta u Pensilvaniji.

Ekonomista i istoričar Rutger Bregman, autor knjige Utopija za realiste, saglasan je sa Grantom i objašnjava da kraća radna nedjelja zapravo nije toliko radikalna.

"Decenijama, najznačajniji ekonomisti, filozofi, sociolozi, vjerovali su, sve do 1970-ih, da ćemo sve manje raditi. U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog vijeka postojali su veliki kapitalistički preduzetnici koji su otkrili da, ako skratite radnu nedjelju, zaposleni postanu produktivniji. Henri Ford je, na primjer, otkrio da, ako promijeni radnu nedjelju sa 60 sati na 40 sati, zaposleni bi postali produktivniji, jer nisu bili toliko umorni u svoje slobodno vrijeme", rekao je Bregman.

Ova stanovište podržano je od strane akademskog istraživanja. Višestruke studije podržavaju stav da bi kraća radna nedjelja učinila ljude srećnijim i produktivnijim, dok podaci OECD-a pokazuju da zemlje sa kulturom dugog radnog vremena često imaju loš rezultat za produktivnost i BDP po satu rada.

U međuvremenu, jedna kompanija na Novom Zelandu, koja je prošle godine osudila četvorodnevnu radnu sedmicu, predomislila se i potvrdila da će usvojiti mjeru na trajnoj osnovi.

Priča o četvorodnevnoj radnoj nedjelji nije novina; o tome se već decenijama unazad priča širom svijeta, te je na globalnom nivou sve više kompanija koje odlučuju da eksperimentalno isprobaju ovakav način rada.

Četvorodnevna radna nedjelja je princip koji podrazumijeva da se isti broj radnih sati (uglavnom 40), postigne za četiri umesto pet radnih dana, koji se nerijetko primjenjuje kako bi se smanjili troškovi. Takav je slučaj bio sa zaposlenima u vladi savezne američke države Jute, koja je 2008. uvela četiri radna dana u nedjelji od po 10 sati, od ponedjeljka do četvrtka, a s obzirom na to da je petak neradan, smanjuju se operativni troškovi za struju, grijanje, klimatizaciju i benzin za službena vozila. Juta je, međutim, ukinula ovu praksu 2011.

Novozelandska kompanija "Perpetual Gardian" svojim je zaposlenima omogućila da za potrebe stručne studije nekoliko mjeseci rade četiri dana u nedjelji za istu platu. Tu je mjeru uprava firme prvenstveno željela da implementira kako bi svojim zaposlenima olakšala uspostavljanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života.

Univerzitetski stručnjaci iz područja upravljanja ljudskim resursima bili su uključeni u taj eksperiment kako bi definisali na koji način takva mjera utiče na radnu produktivnost. Prema završnim rezultatima, produktivnost zaposlenih je porasla za pet odsto na samom početku, dok se u istom periodu nivo stresa na radnom mjestu smanjio za sedam odsto.

Nakon dvomesečnog sprovođenja eksperimenta, rezultati su dokazali da je 78 odsto ispitanika svoju produktivnost povećalo za 24 odsto.

Ovaj eksperiment je posebno interesantan za Novi Zeland koji (po svojim visokim standardima) ima problema sa produktivnošću radne snage u odnosu na druge zemlje.

Jednim od ključnih faktora u formiranju četvorodnevne radne nedjelje zapravo se smatra napredak tehnologije i vještačke inteligencije koji kontinuirano modifikuju tržište rada, ali i štede vrijeme zaposlenima. Mašine sve više preuzimaju one dijelove posla koji su takoreći pješački, odnosno "busy work", te zaposleni mogu da za isto vrijeme obave više zadataka. To se naročito vidi kada je riječ o industrijskim robotima koji se koriste u proizvodnji i transportu, odnosno štede vrijeme radnicima tako što umjesto njih obavljaju naporne poslove koji iziskuju mnogo vremena.

Naravno, uspon tehnologije sa sobom nosi i izvjesnu zabrinutost - koliko je čovjek neophodan na radnom mjestu ukoliko njegov posao može da obavi robot, ali ukoliko se promjene implementiraju mudro, vrijeme koje stičemo tako što dio posla delegiramo mašinama možemo iskoristiti za odmor i da provedemo vrijeme sa porodicom i prijateljima.

Činjenica je da ne uspijevaju svi da se prilagode novom načinu rada i izmjenjenoj dinamici i tempu kada se praktikuje četvorodnevna radna nedjelja.

Istraživanja su pokazala da izvjestan broj zaposlenih u kompanijama koje su testirale ovu praksu trpi dodatni stres usljed povećanog pritiska da se zadaci obavljaju brže i efikasnije.

Pored toga, radni dan koji traje deset sati umije da bude problematičan za ljude kojima je i osmočasovno radno vrijeme već naporno, te može doći do kontraefekta - odnosno pada produktivnosti. Tu je i problem organizovanja vremena za ljude koji imaju djecu.

Uravnoteženost između posla i slobodnog vremena koja bi trebalo da se postigne ukoliko radna nedjelja traje četiri dana dovodi se u pitanje kada se uzme u obzir da radni dan traje deset sati.

Oko uvođenja četvorodnevne radne nedjelje u principu i dalje nema opšteg konsenzusa, i praktikovanje ovakve organizacije rada i dalje ostaje u domenu pojedinačnih eksperimenata, i to najčešće u IT kompanijama. 

Istina je da istraživanja pokazuju niži nivo stresa, veći nivo zadovoljstva poslom i bolji osjećaj ravnoteže između posla i života, ali i da su radnici makar 20 odsto produktivniji, dok je sa druge strane nerijetko veoma teško prilagoditi se potpuno drugačijem tempu i uspješno organizovati svoj privatni život ukoliko radni dan traje deset ili, čak, dvanaest sati.

Izvor: nedeljnik