Čuveni francuski državnik, kardinal Rišelje, tvorac je poznatog slogana `raison d’état` (državni interes). Rišelje, premda katolički kardinal, bio je apsolutno svjestan činjenice da francuski nacionalni interesi nisu i ne mogu biti podređeni interesima katoličke crkve, odnosno Vatikana, iako je on lično bio visoko pozicioniran sveštenik u toj crkvi. No, Rišelje je, prije i iznad svega, bio Francuz, francuski diplomata i državnik, čovjek koji je shvatao da su za prosperitet i snagu Francuske potrebni dogovor i saradnja oba njena vjerska krila, odnosno i katolika i hugenota (protestanata). Tako je Rišelje, vodeći se sa `raison d`etat`, sklapao političko-vojne saveze sa protestantskim evropskim zemljama u Tridesetogodišnjem ratu protiv notorne katoličke sile Austrije. To je činio jer je u to vrijeme Austrija bila najveći oponent Francuskoj, te je Rišelje, bez obzira na svoje vjerske, katoličke sentimente, čvrsto zauzeo i sprovodio antiaustrijsku francusku politiku.

Šta je danas naš `raison d`etat`? Šta je to interes Republike Srpske? Teško da je on dosljedno i koherentno definisan, a još teže da se on strateški realizuje. Tu nema ničeg posebno ni čudnog, Republika ipak ne postoji još niti trideset godina. Najveći broj modernih zapadnih demokratija imao je u prošlosti unutrašnje građanske ratove koji su trajali više vremena. No, specifikum našeg istorijskog trenutka, ali i činjenica da se moderni svijet mijenja nikad brže, da svaki dan iznosi sve kompleksnije izazove i nameće potrebu konstantnog inteligentnog adaptiranja kako biste opstali dio globalnog sistema kao subjekt, pred nas iznosi obavezu da što hitnije definišemo svoj nacionalni interes, odnosno da definišemo interes Republike.

Primarni interes Republike jeste nastavak istorijske misije našeg naroda na ovim prostorima, a to je opstanak. Srbi su na ovim područjima autohton narod, i to ne treba nikad zaboraviti. Mi nismo doseljenici, nismo nikakvi okupatori. Naši preci su plaćali skupu cijenu opstanka ovdje i mi nemamo pravo da se odreknemo svoje zaostavštine. Stoga, interes Republike mora biti opstanak srpskog naroda kako u samoj Republici, tako i na njegovim vjekovnim ognjištima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Mi nemamo pravo da se odreknemo Grahova, Glamoča, Petrovca, Sanskog Mosta, Ključa, Drvara i drugih krajiških opština, jer su tu Srbi živjeli generacijama. Naši običaji, kultura, predanja, identitet-potiču i sa tih područja, a krajiški tip predstavlja jedan od konstitutivnih tipova srpskog etnosa.

Prema tome, interes Republike mora biti da mudrom, strpljivom i graditeljskom politikom sačuva sve naše ljude na ovom prostoru. Bosna i Hercegovina je i naša država. Zbog čega bismo se odrekli nečega što su gradili i naši preci? Zašto bismo dali povoda onima koji nas ne žele ovdje i koji govore da smo mi nekakvi doseljenici i uzurpatori? To, izvinite, nije istina. Narod koji je dao Aleksu Šantića, Jovana Dučića, Petra Kočića, Branka Ćopića, ali i Mešu Selimovića, Mehmed-pašu Sokolovića, velikog vezira u Osmanskom carstvu i njegovog brata Makarija Sokolovića, prvog patrijarha srpske patrijaršije po obnavljanju Pećke patrijaršije 1557. godine, nije i ne može biti ništa drugo nego državotvorni i emancipatorski u Bosni i Hercegovini.

Stoga, interes Republike jeste da i sebe, ali i čitavu Bosnu i Hercegovinu strpljivo gradi na temeljima sloboda i prava svih građana, sekularnim premisama, principima demokratije, konstitucionalizma, decentralizacije i tržišne ekonomije zasnovane na privatnoj inicijativi i svojini. Interes Republike jeste da u punoj mjeri realizuje apsolutno sve svoje ustavno-pravne, dejtonske kapacitete. Interes Republike je da ona bude bogata i ljudima, i materijalnim, i duhovnim.

Interes Republike je, dakle, da bude generator civilizacijskog razvoja cijele Bosne i Hercegovine i regije, odnosno da bude najbolji i najsigurniji zaštitnik i svih svojih građana, ali i svih Srba u regiji. Republika koja ostvaruje punu zaposlenost, sa prosjekom plata od 1.000 evra, sa digitalnom javnom upravom, sa striktnom vladavinom prava, to svakako i može da ostvari. Takva Republika postaje naš nacionalni ponos i dika, te postaje lučonoša svima u regiji kako može od jedne neuspješne, zaostale i konfliktne priče da postane motor progresa.

Interes Republike je i da bude prisutna za svakim stolom i u svakoj sobi gdje se odlučuje o Republici. Mi nećemo da se inatimo inata radi. Želimo da budemo u prilici da svima i na svakom mjestu saopštimo svoje legitimne interese i stavove, ne sporeći drugima isto takvo pravo. Interes Republike, stoga, nije da samo prati bilo koga, pa makar i našu braću i prijatelje u Beogradu, nego da autonomno odlučuje o svojoj sopstvenoj sudbini. Ipak smo mi u Banjoj Luci, Bijeljini, Istočnom Sarajevu ili Trebinju malo više zainteresovani za boljitak naših građana i naših mjesta od bilo koga na bilo kojem drugom mjestu.

Interes Republike su pametni, strpljivi, tihi i mudri ljudi. Mi smo bili bučni kad su drugi spuštali glave i ćutali, prvi smo dizali ustanke protiv stranih okupatora i pokazali hrabrost kad je trebalo. Danas, u uslovima globalne digitalne ekonomije, finansija i tehnologije, stare metodologije više nemaju poseban efekat. Moramo se prilagođavati, moramo razumjeti svijet oko nas. Ne možemo ga možda previše mijenjati, ali možemo učiniti sve da on ne promijeni nas do neprepoznatljivosti.

Dakle, sve to jeste interes Republike po mom shvatanju stvari. Možda neko misli i da nije, ali i to je legitimno. Jedan od najvažnijih zadataka Republike jeste da naši različiti stavovi i viđenja Republike ne postanu razlog naših međusobnih mržnji. Imamo pravo da mislimo drugačije. Ako smo neistomišljenici, to ne znači da smo automatski i neprijatelji. Drugačije mišljenje ne pravi nikoga od nas niti boljim ljudima, niti većim patriotama, niti nikakvim izdajnicima. Imamo pravo na misao, imamo pravo na riječ. Riječ je ono što je dato svim ljudima, po njoj se razlikujemo od životinja. Ako naša riječ postane sredstvo koju bilo ko koristi protiv nas, onda taj neko želi da nas pretvori u životinje, a to naša Republika nikad i nigdje i prema bilo kome ne smije da dozvoli. Riječ, odnosno sloboda govora i mišljenja, jeste osnovni ustavni i esencijalni sadržaj naše Republike.

Kakve konkretne politike Republika treba da sprovodi? Bez dileme, one koje su u saglasju sa njenim interesom, baš kao što nikad ne treba da sprovodi one politike koje su u konfliktu sa tim istim interesom. Nijedno pitanje ne smijemo unaprijed proglasiti pozitivnim ili negativnim, uvijek moramo da razmišljamo o sveukupnosti njegovih implikacija po interes Republike. Ako je neko pitanje na dnevnom redu, onda ga moramo posmatrati iz ugla našeg interesa. Ali, mi moramo prethodno znati koji je taj naš interes i ne smijemo da miješati sa interesima bilo koga drugog. To je veoma važno.

Ako je, primjera radi, proces regionalnih i širih evropskih i drugih integracija neminovan, onda interes Republike nije da ostane po strani u tom procesu. Naš interes nije i ne može biti da budemo pasivni posmatrači u svemu tome, da budemo objekat radnji i strateških odluka drugih. Ne, naš čvrsti interes jeste da se nametnemo u tom procesu, te da isti rezultira jačanjem pozicija Republike, a ne njenim dezavuisanjem. Ako će regija zapadnog Balkana biti dio istog ekonomskog, transportnog i civilizacijskog prostora, onda Republika mora da diktira tempo tih integracija. Nekome se to može činiti naivnim ili nemogućim, ali brojni primjeri u istoriji nas uče kako veličina teritorije, broj stavnonika ili neki treći eksterni faktori nisu primarno nužni da biste postali ozbiljan faktor. Jedino je važno da imate pamet, da je koristite i da znate šta tačno hoćete. Republika uvijek i na svakom mjestu mora znati šta to tačno hoće, nije dovoljno da zna šta neće.

Vjerujem da dolazi vrijeme sazrijevanja ideja o potrebi ne samo definisanja, nego i realizacije interesa Republike. Naši ljudi ne mogu dugo da podnesu da u istorijskom kontekstu budu pasivni, da budu gubitnici, da budu apatični i depresivni. Dolazi vrijeme novog entuzijazma, novog optimizma i nove nade. Dolazi vrijeme obnove i energičnog napretka Republike, svih njenih građana, kao i kreiranja ambijenta u kojem će Republika prvo obnoviti sebe, a potom postati i putokaz drugima.

Autor: Milko Grmuša

Frontal