SPC je svojim decenijskim ćutanjem i  izgubila pravo da govori u ime naroda. Crkva je mudro ćutala na sistemsku pljačku, privatizaciju, bijedu, korupciju, odliv stada ( kako valjda SPC tepa svom narodu). Negdje tamo devedesetih kad je Srbima krenulo nadolje, Crkvi je krenulo prema gore te je uz političare i tajkune izašla kao dobitnik tranzicije. Srbi su zadnje tri decenije u Crkvu donjeli enormno bogatstvo, a od nje dobili.. blagoslov.

Interesantno da se naši vjernici nikad nisu zapitali koliko ga političari i tajkuni trebaju osiromašiti i opljačati, koliko protjerati ( RS unazad nekoliko godina bez ispaljenog metka napustilo je desetine hiljada Srba. Spavaš li mirno Paveliću!), koliko mučiti i devastrati da naša Crkva ustane i kaže dosta.

Priča o tome da je SPC uvijek bila uz svoj narod je upravo to samo priča. Sama  nesretna konstrukcija “uz narod” je zanimljiva, jer čim je nešto ”uz” nešto znači da je izdvojeno od tog nečeg, što će reći iznad njega. Naravno bila je SPC tu i tamo u istoriju uz svoj narod, kad zagusti, a čim opasnost prođe ona nekako neobjašnjivo zaboravi na svoje "stado" i okrene se sebi i svojim konacima, vinogradima, audijima. Prije će biti da su Srbi  uvijek bili uz Crkvu.

Prava istina je da umjesto narod crkva  uvijek i jedino bila uz svaku vlast. Čak i ovakva nikakva kakva jeste Crkva kao institucija kojoj Srbi prema istraživanjima najviše vjeruju ( blažena je glupost našeg naroda čak i kad je zaodjenuta dobrim namjerama) bi mogla na ulice da izvede  desetine ako ne i stotine hiljada ljudi. Mogla bi, ali neće jer je organizacija koja prima najviše novca iz budžeta sa obe strane Drine, a naša Crkva je još od Nemanjića na donacije vladara uvijek bila slaba.

Kako nas Crkva uči svaka vlast je od Boga, a naročito ona vlast koja Crkvu obasipa parama. Naravno gdje je srpska država i budžet tu su i tajkuni koji se utrkuju koji će crkvi dati više, crkve-pokajnice su postale pravilo. Sasvim razumljivo usljed poplave novca od države i tajkuna, Crkva je odustala od naroda. Jer `ta će narod, tu i tamo kupi svijeću od pola marke, na ikone ostavlja samo siću, poprijeko gleda na cijene za vjenčanja i krštenja, a država i mafija, kojoj narod iz nekog razloga tepa sa tajkuni ili kontroverzni biznismeni, obasipaju Crkvu i šakom i kapom. 

Onaj idiotski pokušaj argumenta “ima i dobrih popova” je dobar za kafansku raspravu, u normalnoj raspravi je dobar za izbjegavati. Otprilike kao da je poplava i jedan pomaže narodu, a njih dvadeset stoji oko njega i krade iz poplavljenog područija, a narod zdušno morališe- ima i dobrih. To što je poplava i što se pljačka njih ne tangira. To što tu i  tamo ima neki dobar pop ili vladika ne mijenja sliku o Crkvi, čak štaviše naglašava je.

Ako neko dosad nije primjetio crkva sve svoje usluge naplaćuje. Vjerovatno kad bi se našla neka novčana  sila da finansira stav SPC povodom smrti Davida, SPC bi iznenada uvidjela torturu koja se vrši nad njenim pravoslavnim “stadom” i podigla svoj glas.

Autor: Aleksandar Krečar