“Kao odgovoran čovjek, tražiću da se delegati Skupštne izjasne o povjerenju meni.” – rekao je predsjednik SDS-a pred predstojeću Skupštinu 15. decembra.

“Ukoliko mi izglasaju nepovjerenje ja ću podnijeti ostavku”, ne predsjedniče kada Vam izglasamo nepovjerenje Vi ćete biti smijenjeni. Da ste odgovoran čovjek to bi uradili odmah nakon izbora, kako ste i obećali. Takođe da znate šta odgovornost znači, Vi bi zakazali vanrednu skupštinu, za koju ste dobili potrebne potpise, čime Vam je stavljeno do znanja da je podrška Vama na čelu stranke na niskom nivou, ako je uopšte i ima.

Moram da podsjetim da kada je dobio povjerenje Skupštine da postane predsjednik Srpske demokratske stranke, protiv njegovog izbora bilo je samo pet članova Skupštine. Dakle gotovo jednoglasno se vjerovalo da će novi i mlađi ljudi da donesu dodatnu energiju i snagu, da će ta energija da privuče mlade i sposobne ljude, ljude koji su bili van politike, da zajedno povedemo Srpsku u pravcu stablnosti i sigurnosti, a potom razvoja i napretka.

Međutim politika je stvar kontinuiteta, demokratske partije i demokratska društva shvataju da stvari ne počinju od njih, da je i prije njih bilo života, pa samim tim i političkog života, te shodno tome i stranačkog života i ljudi koji su te stranke vodili i koji su imali povjerenje građana. To sve predstavlja dio političke tradicije naše Republike, a nakon toga i dio naslijeđa i tradicije Srpske demokratske stranke.

Umjesto nove energije, nove snage, koja će se osloniti na iskustvo i tradiciju, prilagođavajući je trenutku u kojem živimo a sve u cilju da naše sutra bude bolje, predsjednik kojeg smo izabrali to ne samo da nije shvatio, već je poveo borbu protiv svega što predstavlja te temelje i tu tradiciju.

Nadmenost koja je proizašla iz toga dovela je stranku na rub propasti, o kojoj mediji ne prestaju da govore. Sve vijesti o SDS-u su vijesti o podjelama, o propasti, o isključenjima, prelijetanjima i tako već 10 godina. Za to neko mora da odgovara, a najlogičnije je da se sa pospremanjem krene od vrha.

Vukotino vrijeme na čelu SDS-a biće zapamćeno kao vrijeme najveće krize državotvorne stranke.

Ovdje ne samo da nema stručnosti kada je u pitanju ekonomija i ekonomski planovi, već nema veza sa političkim partijama iz Srbije, okruženja i Evrope, potpuno smo izolovani, a naš predsjednik je neprepoznatljiv u političkim, ekonomskim, kulturnim, a o akademskim krugovima da i ne govorim.

Pogrešne političke procjene rezultovale su gubljenje i patriotske svijesti i orijentacije stranke, što kada se spoji sa izolacionizmom i samoizolacijom rukovodstva predstavlja težak kamen o vratu čitave stranke.

Politika koju je forsirao Mladen Bosić, manje ili više uspješno poprimila je zastrašujuće destruktivan karakter sa Vukotinim preuzimanjem stranke.

Pa tako je predsjednik dopustio da predsjednik mladih SDS-a bude neko ko može da mijenja nacionalnost, prema potrebi, šaljući mladima sliku o apsurdu svih ideja, načela i stavova. Nina Bukejlović je po predsjedniku imala pravo da postane “Bošnjakinja” dok god je na njegovoj strani i njemu odana.

Protivnik je saradnje, i razgovora, a onda počne i da razgovara i da sarađuje.

Izbor saradnika, je posebna priča. Sa masom nedovršenih i nezavršenih učenika i đaka, pa savjetnika koji nakon izbora postane savjetnik Željke Cvijanović.

O kakvoj podršci njemu na čelu stranke možemo govoriti kada 150 članova skupštine traži održavanje vanredne Skuštine kako bi se razgovaralo o ostavci ili smjeni predsjednika stranke?

Kada smo predali potpise za vanrednu skupštinu odbacili su ih neosnovano kršeći statut i volju 150 članova Skupštine. Tada su govorili da ima 416 članova skupštine, sada govore o manje od 400. Dakle povećavaju broj da 150 nije trećina, a potom smanjuju izbacujući ljude koji su verifikovani kao delagati u Skupštinu stranke, za šta imamo primjer Doboja i 36 ljudi koji su članovi skupštine i članovi stranke, a prema kojima se predsjednik i sekretar stranke odnose diskriminatorski i uskraćuju im prava zagarantovana statutom stranke.

Delegati iz Doboja su članovi stranke i članovi Skupštine SDS-a, samim tim imaju pravo da prisustvuju Skupštini 15. decembra. Ukoliko im se to pravo uskrati i ukoliko im se ne uputi poziv na Skupštinu, skupština ne treba da počne sa radom dok ne budu prisutni svi oni koji izraze želju da joj prisustvuju.

Sva njegova priča i sva načela pala su u vodu izborom u Vijeće naroda Republike Srpske. Čovjek koji govori o odgovornosti, pogazio je sopstvene riječi da mu “rezervni položaji nisu potrebni”. Sa pozicije na kojoj se nalazi, danas jasno šalje poruku da do svojih riječi ne drži.

Samovoljno je pravio stranačke liste za Vijeće naroda Republike Srpske i za Dom naroda BiH, obećavao ljudima sve i svašta pokušavao da izbaci one koji imaju mišljenje i stav. Sada se grčevito hvata za sve i svakoga kako bi ostao na čelu stranke, kao davljenik koji hoće da ostane na površini. Tu slamku traži u stvaraocima Srpske, starim članovima SDS-a, privrednicima, pa i u samom Miloradu Dodiku, očekujući da mu neko nakon svega povjeruje. Naivno kao onaj dječak koji je vikao “vuk, vuk…”, a onda je vuk došao, a njemu više niko nije vjerovao.

Izvor: milovnbjelica.net