Očajnički mi je potrebna pomoć hrabrih ljudi. Unaprijed se izvinjavam zbog toga što vam se neću predstaviti. Želim to zaista, ali ne mogu. Ako to uradim izgubiću posao i komunalno će mi opet isključiti struju. Ne želim da moja porodica ponovo prolazi kroz taj pakao.

Znate, ja imam dvoje male djece, a novembar je. Ne daj Bože da preko zime izgubim posao.

Prošle godine sam dobio otkaz u fabrici u kojoj sam radio godinama. Sreća u nesreći potrefilo me proljeće. Kada vam isključe struju u maju i nije “toliko strašno”, ali ako se to desi u novembru to je smrtna kazna.

Prije nego što donesete neki zaključak o meni, ovako na prvu, želim da naglasim da nisam neodgovoran čovjek. Brinem se za svoju porodicu i oni su mi na prvom mjestu. Nisam dobio otkaz zbog toga što sam kasnio na posao, bio lijen, svađao se sa kolegama, ili zbog toga što nisam dovoljno produktivan. Dobio sam otkaz jer sam se borio za radnička prava, prvenstveno misleći na sebe, a nakon toga i na kolege do kojih mi je stalo. Tražio sam veću platu za sve nas, jer nije fer da radimo za minimalac godinama. Životni standard je daleko veći i sa ovakvim platama mi ne možemo živjeti k'o ljudi. Mi jednostavno preživljavamo kao životinje, dok maštamo o normalnom životu i pomjeranju sa mrtve tačke. Dobio sam otkaz jer sam se borio protiv nepravde! Okrutni šef mi je oduzeo i to malo žargonski rečeno “crkavice” i finansijski sam ugrozio svoju porodicu. Ispao sam, u očima društva, smoto koji nije sposoban da se pobrine za svoju porodicu. Bolje da sam šutio i trpio kao većina kolega koji me nisu podržali u ovome, rekli su mi skoro svi. Da si šutio i bio “ pametan “ i dalje bi radio i ne bi ti djeca živjela u mraku, posebno su naglasili. Bio sam ljut na cijeli svijet. Razmišljao sam o samoubistvu.

Danas, kada vratim film unazad, razumijem kolege iz fabrike.

Oni takođe imaju porodice, imaju iste strahove, zarobljeni su u ovoj bosanskoj matrici.

Znaju da su potrošna roba i ako se budu žalili dobiće otkaz kao i ja.

Nakon njih doći će neki novi robovi koji nemaju čak ni taj minimalac.

Evo sada sam u sličnoj situaciji kao prošle godine.

Našao sam novi posao u drugoj firmi. Plata mi je 500 maraka. Nemam svoj stan iz Titinog perioda. Kada platim stan, struju, vodu i sve ostalo bolje da vam ne pričam koliko mi ostane za ono najvažnije, a to je hrana. Djeca rastu, sve je teže i teže. Žena mi je invalid i ne može da radi.

Molim sve dobre i hrabre mlade ljude koji imaju empatiju prema drugima da nam pomognu. Borite se za radničku klasu! Zbog činjenice da ste mladi i još uvijek slobodni, puni životne energije, sigurno nam možete pomoći. Pohlepni privatnik vas ne može ucijeniti otkazom kao nas, ako ne radite kod njega. Pokušavao sam na raznorazne načine da se izborim protiv ovakve nepravde. Sindikat koji bi se trebao boriti za prava radnika ne želi ništa poduzeti, jer su na strani onih koji ih finansiraju. Dobijao sam samo slatka lažna obećanja da će se nešto promijeniti. Političari se vade na staru dobru foru da oni nisu krivi jer su privatnici bahati. Jedino što mi preostaje je da se obratim velikoj energičnoj masi, a to ste vi draga omladino.

Oslobodite nas ropstva, nemojte masovno bježati u Njemačku molim vas!

Neka idu samo oni koji misle da stvarno moraju.

Ostanite ovdje i borite se za sve nas! Budite istrajni u borbi kao vaši vršnjaci iz Francuske ili Belgije, kada su im prava ugrožena. Ugledajte se na njih, jer njihova hrabrost ledi krv u žilama.

Bilo kako bilo, neko mora ostati ovdje. Kada brod tone kapetan zadnji ostane na brodu. Želi li neko da preuzme ulogu pravednog kapetana?

Tekst označava fikciju u realnosti. Lik u ovom tekstu je izmišljen, ali realnost je realno realna i mnogi ljudi se mogu prepoznati u ovim riječima. Učinite nešto ako smatrate da je neophodno.

Pomozite radnicima realnog sektora, kako bi se njihove plate povećale.

Radnici su važna karika u društvu!

Autor: Aleksandar Ganilović

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH

Povezane vijesti:

Facebook građanin, vijeće mudraca na kafi i ostale vidove moderne građanske hrabrosti