Da se mi razumijemo, svako želi znati mladost svojih roditelja. Ipak, znamo li kakva je bila nečija mladost u poređenju s našim djetinjstvom? Razgovaram sa svojom poznanicom Jasminom Ramić.

 Jasmina, prijeratno si dijete. Kako je rat uticao na tebe i na tadašnju generaciju uopće?

Jasmina: Prijeratno dijete, da. Svako djetinjstvo ima lijepa i ružna sjećanja, pa tako i moja. Dijete traži utočište i uči kroz igru. Mi, djeca u ratu, tinejdžeri, snalazili smo se usput, gledali da sačuvamo glavu, bijeg po podrumima i skloništima. U svakom segmentu preživljavanja, mi, djeca, smo gledali da se poigramo i da napravimo šalu. Kroz glad, strah i čekanje sirene, spoznali smo Boga; nikad nam nije bio tako bliži kao tada. Tada su džamije bile pune, srca mehka, svi smo bili jednaki i čekali smrt ili mir. U svemu tome vrijeme je prolazilo dan za dan. Odrasli smo, ne znam ni ja kako...

 Ono što mlade zanima jesu izlasci. Kako su se mladi tada zabavljali i da li je to na isti način kao i danas?

Jasmina: Izlasci u to vrijeme su bili tipa šetnje, tzv. korzo. Kafice s prijateljicama i društvom iz džamije nakon namaza je bilo neprocjenjivo; smijeh - kad si mlad sve ti je smiješno. Nije se nešto ni imalo novaca, tako da nam je džamija bila glavni centar dešavanja. Uvijek smo spremali ilahije za nastupa, recitale i sl. 

 Dok sam ja odrastala, još uvijek je bio moderan kasetofon i radio. Ako se osvrnemo na muziku, lično me zanima kakva se slušala u tvoje vrijeme.

Jasmina: A muzika… Neko roker, neko narodnjak, a neko Boga mi i sevdalija. Slušale se kasete, presnimi, pa vrati olovkom traku da ne trošiš akumulator, jer struje nije ni bilo. Kasnije je bio CD, najnovija tehnologija, računari, messenger i atomska fizika. Svaka mladost je imala razlike tada, a evo gledam i sada. Sve je to individualno, o ukusima se ne raspravlja, kažu. 

 Godine i generacije su između nas. Iz perspektive tadašnje studentice, a danas već odrasle osobe, kako si gledala na djecu, a i danas na omladinu generalno?

Jasmina: Tadašnja omladina je imala potrebu da bude kreativna, da stekne znanja i vještine, nešto čime će graditi svoju budućnost. Danas imam sinove koji završavaju osnovnu školu i, u odnosu na naše vrijeme, oni imaju puno bolju perspektivu i mogućnost izbora kako srednjih škola tako i fakulteta.

 Za kraj, zahvaljujem ti se na na razgovoru; reci mi još ovo. Susret generacija je lijep fenomen, no šta poručiti današnjoj djeci, a i omladini?

Jasmina: Hvala Bogu dragom, danas imate veliki broj kurseva gdje se veoma brzo steknu znanja ukoliko ih želite. Omladina treba da je svjesna da sami sebi gradi budućnost učenjem i proširivanjem vidika. Nije to samo floskula, to je zaista tako. Ostavite mobitele i hvatajte se korisnih stvari kako biste izgradili svoj život i barem do 25. godine počeli živjeti svoj život izvan roditeljske kuće. Ovdje ili u inozemstvu, na vama je odluka.  

Autor: Nusrah Hadžić

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti:

Prnjavorski turizam