Hajde da vidimo vrijedimo li mi čemu? Vrijedi li posjetiti opštinu Prnjavor?  Šta imamo ponuditi turistima koji se upute u naše krajeve?

Sjećam se dobro svojih prvih dana na fakultetu i perioda upoznavanja. “Ja sam Kristina Kuzmanović i dolazim iz Prnjavora.” Obavezno sam morala reći da je Prnjavor iz koga ja dolazim u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj, kako ga ne bi miješali sa Beogradskim Prnjavorom ili Šabačkim Prnjavorom.  

Dodavala sam u svoj monolog i činjenicu da smo još u doba Austrougarske dobili naziv Mala Austrija, zbog 19 različitih nacija. Od predstavnika nacionalnih manjina najbrojniji su Ukrajinci, Italijani, Poljaci, Romi, Mađari, Nijemci, Rusi, Slovaci. Danas smo naziv Mala Austrija zamijenili  nazivom Mala Evropa. A samo porijeklo naziva Prnjavor vezuje se za postojanje manastirskog posjeda za vrijeme turske vladavine. 

Bila sam ponosna što imam šta da kažem o svom gradu, nešto pametno i nešto što će nas razlikovati od drugih. 

U planerskom svijetu to bi značilo značajan resurs za razvoj. Resurs u koji vrijedi ulagati. Resurs koji bi mogao donijeti korist razvoju same opštine. Potencijali koje Prnjavor nudi su mnogobrojni. 

A vi ako još uvijek niste čuli za Malu Evropu, Banju Kulaši, ergelu “Vučijak”, planinu Ljubić, jezero “Drenova”…. Vjerujte mi, niste vi krivi. Krivci su oni koji zanemariju resurs, oni koji gledaju samo svoju korist, oni koji zarad kratkoročne političke koristi slijepo prolaze kraj potencijala koje ova opština nudi. 

Znala sam napomenuti da je banjski izvor jedan od 3 izvora u Evropi sa posebnim  termomineralnim karakteristikama. Da imamo jednu od 3 ergele lipicanera na području Evrope. Da imamo nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, odnosno pravoslavnu crkvu brvanu posevćenu Svetim apostolima Petru i Pavlu, obnovljenu 1843. godine. Da rijeka Ukrina, desna pritoka Save, teče 30 km kroz opštinu Prnjavor i da je karakteristična po svom prirodnom fenomenu, cvjetanju. Dakle,  i Ukrina se izdvaja, jer je jedna od tri rijeke u svijetu koje cvjetaju, pored Tise u Srbiji i Jangcekjang u Kini. 

Zamolila sam svoje prijatelje da mi kroz anketu odgovore na pitanja, na temu “Budi turista u svom gradu”. Bila sam znatiželjna kakve će mi odgovore ponuditi. Već sam imala svoje turističke favorite. Željela sam da vidim da li se moji favoriti poklapaju sa favoritima mojih sugrađana. 

Zamolila sam ih da mi kroz odgovore kažu gdje bi odveli svoje prijatelje koji im prvi put dolaze u goste. Kao i da mi odgovore na pitanja: 

• “Da li vaš grad ima zadovoljavajuću turističku ponudu?”, 

• “Zašto smatrate da je ta lokacija vrijedna pomena? Zbog čega je vrijedi posjetiti?”, 

• “Postoji li neka lokacija za koju smatrate da je vrijedna pomena, da ima potencijal, ali da je zapostavljena ili da je treba urediti ?”

Od 49 pristiglih odgovora, onih zadovoljnih turističkom ponudom ima 7, dok je ostalih 42 odgovora bilo negativno. Većina je nezadovoljna, jer zna da možemo mnogo više, jer vrijedimo, a pomaka ne vidimo. 

Moji prijatelji znaju koje su naše turističke vrijednosti. Prepoznali su resurse koje imamo, međutim jasno su mi dali do znanja da nisu zadovoljni ulaganjima u turizam. Istakli su da su istovremeno njihovi turistički favoriti zapravo i primarni favoriti za uređenje. Na spisku su se našli: planina Ljubić, Banja Kulaši, ergela “Vučijak”, SRC “Borik”, rijeka Ukrina, jezero “Drenova”, ribnjak, manastir Stuplje, crkva brvnara, pa čak i prnjavorske ulice i nezaobilazni Pub “Pet lampi”. 

Nažalost, postoje i oni koji kao jedinu turističku ponudu vide noćni provod, te kako oni kažu: “Pa gdje drugo da odvedem svog prijatelja, kada ništa drugo nemamo?”. Ja bih samo dodala, imamo mnogo toga za ponuditi, samo je pitanje ko će biti dovoljno pametan da nađe sredstva i da nam pokaže to svjetlo na kraju tunela. Ko će biti dovoljno hrabar da povuče koce napretka? A ko dovoljno svjestan da slijedi lidera?

Postoji samo jedna turistička destinacija koja bi nam mogla poslužiti kao primjer kome se teži. Pitam se da li bi na primjeru Banje Kulaši mogli našto naučiti? Sjećam se svog prvog seminarskog rada, pisala sam o svojoj opštini. Tada, 2013.-te godine napisala sam da banja već dvije godine ne radi zbog dugovanja elekrtodistribuciji. Nedugo zatim, već 2015.-te godine banju preuzima preduzetnik iz Prnjavora. Kroz godinu ipo dana vraća joj staru slavu i privlačniji, nov, izgled. Sve što trebate znati o Banji Kulaši, naćićete ovde (http://banjakulasi.com). 

Da se sve može kad se hoće pokazuje i primjer banje. Država nije pronašla način da termomineralni resurs održi na nogama. Prodala je banju privatniku, koji je znao kako da unaprijedi nešto od čega će i on i država, i stanovnici, a po najviše turisti imati koristi. 

Znam, reći će mnogi u vrijeme kada za dječije liječenje novac skupljamo SMS porukama, malo ko će razmišljati o turizmu. Ali isto tako znam i da je novac veoma bitan za opstanak, a upravo ulaganjem u banju profitiralo je i lokalno stanovništvo sela Kulaši. Mnogi su dobili mogućnost stalnog zaposlenja u banjskom kompleksu. Mnogi su uz banju dobili mogućnost izlaska na tržište svojim rukotvorinama.Rekla bih, jedan pravi potez mijenja svijet. 

Znam da u našoj opštinskoj upravi sjede ljudi koji znaju kako, znaju da možemo mnogo bolje, znaju i kako unaprijediti turističku ponudu Prnjavora, jer za sve ove lokacije postoji planska pozadina. Imamo strategiju razvoja opštine za period 2012-2020., imamo prostorni plan opštine 2010-2030. Za područje opštine rađeni su i Lokalni ekološki akcioni plan 2015-2020., a imamo i regulacioni plan poslovno-turističke zone Vijaka.

Kako svi ovi planski dokumenti ne bi bili samo puko slovo na papiru, i kako bi sam cilj njihove izrade bio zadovoljen, potrebno je djelovati. Želim sledeći put da vam pišem o našoj bogatoj turističkoj ponudi, o tome kako smo se kao opština pomjerili sa mrtve tačke. Ipak, sada više nego ikad imamo razlog da unaprijedimo našu ponudu, jer upravo kroz opštinu Prnjavor prolazi autoput “9. Januar”. 

Šta biste vi dodali ovom spisku? Da li ste svjesni načina na koji možemo unaprijediti turističku ponudu? Koji su vaši odgovori? 

Kada će doći na red ulaganje u turistički sadržaj? 

Koja sudbina čeka ostale turističke dragulje? Sami, kao pojedinci, ne možemo mnogo, ali udruženim snagama možemo podstaći upravu da ulaganjem u prave vrijednosti svi dobijamo. 

Autor: Kristina Kuzmanović

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti:

Mračna strana Palerma

Demo(n)kratija