Ukoliko ga preslikamo na skup načela jednog zajedništva i ono što svaki čovjek nosi u sebi, vjeru, imamo sasvim novu svijest o onome što možemo nazvati svojom zemljom - taj dugo sanjani san za sve nas. 

Bitno je ne uzeti ovaj san kao samo jedan vid psihološkog, pasivnog stanja u kojem se ostvaruju svi naši danonoćni osjećaji i neizrečeno. Ukazujem na san kao na jedan vid pokretača kod same individue koja ima želje, ciljeve te moralne i etičke principe po kojima živi. Od individue se mora krenuti jer ako grupišemo jedinke u određenu zajednicu ljudi, uviđamo i sam mentalitet te grupacije. Nadasve, čovjek obitava i djeluje u svojoj zajednici, jer je društveno biće i kao takvo ne može samo ispunjavati sve kodekse po kojima živi. I upravo je to ono od čega čovjek strepi - da ostane sam. Samoća izgara dušu i ne donosi dobro u smislu nekog dubljeg duhovnog ostvarenja i višeg društvenog plasmana i ostvarenja. 

Dolazimo do tačke kako čovjek, da bi bio čovjek, nužno pripada svom narodu, koji ga veže za više ciljeve od onih koje je on sebi, kao individua, postavio. Poimanje čovjeka kroz prizmu naroda je nužno, jer s druge strane, svaki narod poimamo glede zemlje kojoj je obećan, jer jedno bez drugog ne može. Kada bismo narod posmatrali sa historijskog aspekta, primjerice nas, Bošnjake, primjetno je da se nije bilo lahko izboriti za ovo što danas imamo, što bismo, po nekoj moralnoj obavezi, trebali čuvati i voljeti. Baš kao takva, historija nam je opomena za sad, za sutra, za sva vremena. Bez nje ne možemo promatrati sadašnjost i budućnost, ona je putokaz i svrha svakog čovjeka, naroda i zemlje. Ono što je bilo, što je sada, i što će doći – to je curriculum vitae, tok naših života. 

Kada sanjanje pređe u življenje, kada čovjek pripadne narodu, a narod zemlji, kada curriculum svakog doba i ono što svako od njih nosi sraste u našim srcima, tada nastaje harmonija koja čovjeka, narod i zemlju čini vrijednim svog postojanja. Tada je čovjek jednak narodu, a narod jednak zemlji, svojevrsnoj i suđenoj. Tada dugo sanjani san nestaje u javi gdje svi imamo nešto obećano. Tada san postaje ispunjeno obećanje.

Autor: Nusrah Hadžić

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti:

Moral u stadu

Mile u Visokom na izdisaju