Šopenhauer baš i nije bio pretjerano zagrijan za međuljudske odnose. Jedne je prilike je rekao da je sreća zapravo nesreća koju osoba  nema. To je poprilično smjela teza, kao kada bi se reklo: ok, nemam prijatelje ali i ne poznajem sve ljude koje bih mogao mrziti.

Dobri prijatelji su ono najvažnije za dobar život. Nikada niko nije rekao da žali što više vremena nije proveo na poslu. Na kraju su svi i više nego složni, da koliko god je teško u životu, ono što nam na kraju ostaje su iskreni prijatelji i međusobni kontakti.

Ruku na srce, koliko vremena provodimo s ljudima koje sebi odaberemo? Roditelje ne možemo birati, kao ni braću ni sestre. Dođemo na posao gdje smo opet okruženi osobama koje si nismo birali. Na društvenim mrežama više vremena provodimo nego družeći se s osobama u stvarnom životu. Prema nekim tvrdnjama smo povezani sa svakom šestom osobom preko neke druge, što naš svijet čini svojevrsnim globalnim selom. Ali kada dođu teži dani, kao npr. kada dobijete prehladu i iz kreveta ne možete maknuti a kamoli otići do štednjaka i napraviti supu. Koliko osoba sa društvenih mreža bi vam u tom momentu donijelo supu na vrata, ako biste ih za to zamolili? Svi se čine tako blizu, udaljeni samo jednim klikom miša, ali kada nam nečija pomoć zatreba, monitori postanu tako hladni. 

Doktor Ekhard fon Hiršhausen (Eckhart von Hirschhausen) ima zanimljiv način shvatanja vrijednosti prijateljstva. Prema njemu bismo trebali u mislima otvoriti adresar s imenima naših prijatelja i napraviti svojevrsnu spiralu koja bi zahvatila sva ona imena osoba s kojima biste u datom momentu se mogli smijati, plakati ili jednostavno šutjeti. Ta spirala čak ne bi trebala ni sadržavati mnogo imena. Sva imena koja se na kraju nađu na toj spiralu su vaši najveći dragulji. To su osobe kojima najviše možete vjerovati, pred kojima možete biti onakvi kakvi ste bez da se pretvarate i na kraju to su one osobe koje vam uvijek iznova opraštaju što dogovorene susrete pomjerate ili čak potpuno odgađate jer imate dogovorene susrete sa nekima kojima se ne usuđujete otkazati, a koji zapravo ni ne zaslužuju vašu pažnju i vrijeme.

Ima ljudi koji šire svoj šarm i usrećuju sve oko sebe čim uđu u neku prostoriju, dok ima drugih koji usreće ljude tek kada napuste tu istu prostoriju. Jasno da se trebamo okružiti ovom prvom grupom ljudi. „Prijatelj je onaj koji poznaje melodiju tvoga srca i koji ti je pušta onda kada si je sam zaboravio.“ Možda manje poetično iskrazano, prijatelj je onaj koji te voli ikao te poznaje. 

Izvor: stern.de
Frontal/Toni Sarajlić