Frontal Blog Challenge
Čučite ili sjedite?
Jel se bolje pokakite kad sjedite ili čučite? Zahod. Toalet. WC. Nužnik. Klonja. Tuta. Sanitarni čvor...
Neki dan mi je mobitel iz zadnjeg džepa up'o u čučavac. Možda ja ne bih ovoliko razmišljala o čučavcu da mi se iphonica nije potpuno oporavila iz nekoliko sekundi vodene čučavačke smrti (jača je no ikad) ili da nisam naišla na neko istraživanje po ovom pitanju na... ne znam...Independentu, Guardianu ili tako nekom gigantu.
I tako mi nije bilo toliko krivo što mi je mobitel upao u čučavac, koliko bi mi bilo krivo da je upao (klasično) u wc-školjku. Jer čučavac baš i uzrokuje totalnu evakuaciju..vaših crijeva za početak. Ja sam npr. možda baš tada nešto posebno bila opsjednuta virkanjem na mobitel, pa mi je čučavac proguto tada i tu neman. Vidite! O ovom vam govorim! Čučavac odnosi – sve što u tom trenutku za vas nije dobro.
Neki od naših zahoda na poslu su obnovljeni i postavljene wc-školjke na kojima se sjedi, a neki su ostali – čučavci. Mi zdraviji koristimo ove potonje. Kao još samo dosta Balkanaca i istočnjačkih naroda. Zapad se okreće komforu. Imaju wc-školjske sve redom, a sad uvode nekakve klupice da se što bolje ispraznite od....svih negativnih osjećaja. Te klupice bi valjda trebale približit vas čučanju.
'Oh squatty potty, you fill me with the endless joy. You leave me empty.'
Ajde da sad ovo slobodnjački prevedem.
'Oh čučava tuto, ispunjaš me beskrajnom radošću. Ostavljaš me praznom.' Ovo je reklama, zapravo za klupicu koja nam može 'pomoći' da naše zahodovanje barem nalikuje na čučanje (squattanje). Ali nije to pravi čučavac.
Ako ste se grdno prevarili pa u wc-u umjesto čučavca imate wc-školjku, eto ipak ne morate sve rušit. Evo načina da se barem približite neodoljivim čarima čučavskog pražnjenja. Simpatičnu reklamu dijelim s vama (kunem se da mi ovaj jednorog nije sponzor):
https://www.youtube.com/watch?v=YbYWhdLO43Q
Ako negdje u svojoj blizini imate čučavac, koristite ga što češće i izbjegavajte školjke. Sama riječ 'školjka' podsjeća na nekakvo čuvanje neke naše ostavštine. Pa bolje ne. Nek sve, bezpovratno ode – u čučavac.
Malo o povijesti pražnjenja crijeva u raznim dijelovima svijeta, jer ovaj tekst ipak nije neozbiljan kako mislite...
Prema Vincentu Hou, gastroenterologu s Univerziteta u Zapadnom Sydneyu u Australiji dekefalizacija, tj. čišćenje crijeva je mnogo kompleksnija nego što zamišljamo. Debelo se crijevo grči dok se puni stolicom. Ovo uzrokuje da se nježni mišić analnog kanala opusti. Puborektalni mišić, koji se oko debelog crijeva ovija ko omča, obično povlači debelo crijevo naprijed da napravi čvrsti anorektalni kut.Tijekom pražnjenja se puborektalni mišić opušta a anorektalni kut se širi. Čučanje širi anorektalni miriš još i više da bi lakše propustio stolicu kroz analni kanal.
WC s ispiranjem, čučavac, je prvi put izumljen u 16tom stoljeću od Sira Johna Haringtona. A u 19tom ih masovno zamijenjuje – sjedeća wc školjka. Najprije su wc školjke bile popularne po kraljevskim obiteljima, a tek onda su dostupne širem pučanstvu. Da bar nisu bile. Nekad je puč mnogo pametniji od monarhije. Pa onda u nekim javnim wc-ovima danas imate one papire što odvajaju vašu cijenjenu kožu od same školjke radi bakterija, ili onaj sprej/gel da se očisti školjka prije nego sjednete.
Prema istraživanjima...treba ti duplo više vremena da se pokakiš na wc školjki nego na čučavcu. Pa da se za tebe ne bi govorilo da samo kakiš, izaberi čučavac, odradi to časkom, a novine čitaj uz punjenje crijeva.
Ako i nemate mogućnost da idete na čučavac, onda probajte što češće čučat tijekom dana, osim za lakše pražnjenje dobro je protiv hemoroida.
Autor: Marija Herceg
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti: