Neformalna grupa mirovnih aktivista, već dvije godine ukazuje na važnost primjerenog obilježavanja svih mjesta stradanja, patnje i straha ljudi, bez obzira na vjeru i naciju.

Danas su to hoteli, škole, fabrike, kulturni domovi, koji su nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni svojoj namjeni. No, tokom rata od 1992. do 1995. mnogi od ovih objekata bili su mjesta zatočenja i stradanja, a nakon rata izostalo je njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja.

Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na nekim područjima, u kontekstu lokalnih zajednica u većini slučajeva radi se o stradanju "drugih", onih koji u ustaljenim narativima imaju ulogu "iskonskih neprijatelja", pri čemu je memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo "pobjednika" i onih koji drže poluge moći u tim zajednicama.

"Vjerujući da sve žrtve zaslužuju naše sjećanje, grupa neformalnih aktivistica i aktivistkinja u posljednje dvije godine obišla je više od 40 lokacija nastojeći obilježiti mjesta stradanja. Livno, Bijeljina, Rogatica, Čapljina, Velika Kladuša, Bugojno, Zvornik, Prijedor, Drvar, Novi Grad, Zenica, Višegrad, su samo neke od lokacija koje se doživljavaju kao hipoteka kolektivne krivice", navodi se u saopštenju neformalne grupe aktivista, koje prenosi Klix.

Krajem maja 2017. godine, u petoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta strdanja, aktivisti i aktivistice su obilježili mjesta stradanja u Brodu, Derventi, Zavidovićima, Bratuncu i Palama.

Ovom prilikom obilježeno je neobilježeno mjesto stradanja Kajak klub u Brodu koji je služio za zatvaranje lica srpske nacionalnosti u periodu od juna do oktobra 1992. godine. U Derventi je obilježena nekadašnja Osnovnu školu Poljari koja je tokom 1992. godine korištena kao mjesto zatočenja Srba sa područja opštine Derventa, dok je u Zavidovićima obilježena lokaciju "13. Kilometar" koja se nalazi uz rijeku Gostović gdje je tokom 1995. uspostavljen zatvorski objekt za civile i vojnike srpske nacionalnosti.

U Bratuncu je obilježen objekt gradskog stadiona koji je tokom proljeća 1992. godine služio kao mjesto zatočenja lica bošnjačke nacionalnosti sa područja opštine Bratunac. Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad...

"Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i podstaknemo ljude iz lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti. Legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imamo kao građani društva u kojem želimo svjetliju budućnost, bez straha i nepravde", zaključuje se u saopštenju.

Izvor: Klix