Sa ekipom saradnika, profesorima banjalučkog Poljoprivrednog fakulteta i Tehnološkog fakulteta, Maja Miljević organizovala je proizvodnju voća i povrća sa 16 koperanata iz okoline Banjaluke, Čapljine i Petrovca te prodaju kroz prodavaonicu Zdrava logika i dostavom kupcima u njihove domove. U međuvremenu zbog smanjenja visokih troškova poslovanja prodavaonice, promijenila je koncept poslovanja i sada prodaje putem on-line platforme.

Uskoro će Zdrava logika imati i web-shop. Radeći prošle i ove godine na svom projektu Zdrava logika, pod kojim je nazivom osnovala i firmu, ova mlada žena ušla je u srž problema proizvodnje i prodaje hrane proizvedene po organskim načelima. Pritom je naišla i na niz zapreka i nedorečenosti - od nedovoljne edukacije i proizvođača i potrošača do loših ili nepostojećih zakonskih okvira u Bosni i Hercegovini na što u ovom razgovoru za Agroklub upozorava i mjerodavne institucije u Bosni i Hercegovini.

U Majinoj "Zdravoj logici" može se pronaći 28 kultura voća i povrća

Odrasli ste i živite u gradu, otkud ta ljubav prema poljoprivredi i proizvodnji hrane - one zdravije, organske?

Roditelji su mi porijeklom iz Drvara, rođena sam u Splitu, a od najranijeg djetinjstva živim, školujem se i radim u Banjaluci. Kao mala puno vremena sam provela u selu Drvaru, kod bake i dede. Imali su krave i pravili smo sir, uz ostale poljoprivredne proizvode koji su se podrazumjevali u takvom seoskom gazdinstvu. Mnogo toga sam od njih naučila i mislim da su oni najviše utkali u mene ljubav prema prirodi. Međutim, odrasla sam u gradu i nisam imala priliku da dovoljno iskazujem tu ljubav. U dvadesetim godinama, kada već počinjemo otkrivati sami sebe, počela sam više vremena provoditi u prirodi, odlučila sam da imam lično svoju baštu, svoja sjemena i da proizvodim svoju hranu.

Neiskorišteni prirodni resursi naše zemlje

U tim godinama u meni se počela mijenjati svijest o tome što kroz hranu unosimo u sebe, koliko naša zemlja nudi raznih prirodnih resursa koji su neiskorišteni, a budući da je moja profesija ekonomija počela sam i sa tog aspekta gledati i na tu privrednu stranu što se tiče same države Bosne i Hercegovine.

Što se tiče mog obrazovanja bitan momenat u mom životu je odlazak u Veliku Britaniju gdje sam otišla kako bi se doškolovala. Tamo mi se rodila ideja koja je kasnije prerasla u projekt koji se zove Zdrava logika, jer nisam mogla da tamo dođem do nekih kvalitetnih namirnica, zdrave hrane. Tek tada sam shvatila koliko je naša zemlja bogata i vrednim ljudima i prirodnim neiskorištenim resursima: od vode koja je svuda u svijetu skupa, do zemlje koja miriše i poljoprivrednih proizvoda koji imaju okus i mirišu, za razliku od onih koji mirišu na hemiju. Tako da sam po povratku iz Britanije postala inicijator aktivnosti na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci koja se upravo odnosila na ovu temu neiskorištenosti prirodnih resursa u Bosni i Hercegovini i tu sam naišla na podršku nekih od profesora uz održavanje konferencije srodne ovoj temi, a nedugo zatim sam i pokrenula svoj projekat Zdrava logika.

Kupine su jedno od voća koje uzgajaju

Postali ste prepoznatljivi kao mlada hrabra žena koja se upustila u jedan dosta neizvjestan i nesiguran biznis!

Moja početna ideja nije bila usko vezana za organsku hranu, meni je u glavi bio pojam zdravo. Nisam iz poljoprivredne struke, nisam uopšte poznavala tu materiju, međutim istraživanjem tržišta od jula do septembra prošle godine, kada smo i formalno postali firma, dovelo me je do tih informacija da najveću vrijednost u Bosni i Hercegovini, da najkvalitetniji proizvod možemo da steknemo upravo kroz tu organsku hranu. I to je nešto gdje mi možemo biti kompetentni i konkurentni na svjetskom tržištu, samo ukoliko se u tom lancu od proizvodnje do prodaje svi udružimo i dobro organizujemo, jer ne možemo sami izaći ni na naše, a osobito ne na inostrano tržište.

Drugi aspekt Zdrave logike jest dostupnost zdrave hrane. Mi nemamo poznate pokazatelje - ni tržišne ni bilo koje druge - koji bi nam stvarno pokazali šta mi to jedemo. Jer, u razgovoru sa proizvođačima, prodavcima i sa kupcima čujemo da svi govore domaće je, sa sela je i slično, ali ne postoji nigdje ni porijeklo, ni dekleracija ni išta drugo što stvarno to dokazuje.

Previše uvoza, premalo proizvodnje

Takođe sam došla do informacija uvoznog lobija koliko mi stvarno puno uvozimo, a ne proizvodimo dovoljno. To mi je bilo nelogično iz razloga što imamo toliko zemlje da bi tu hranu mogli da proizvedemo u vlastitoj državi. I iz tih razloga je i nastao naziv Zdrava logika, odnosno da se iskoristi samo zdrava logika da bi se pokrenule neke stvari.

Prodaja ide online

Počeli smo tako što smo u razgovoru sa Poljoprivrednom školom u Banja Luci koja je imala dosta zemlje na raspolaganju, pokušali da animiramo učenike i samu školu kako bih njih naveli na proizvodnju, koja će bit kontrolisana od samih profesora, a mi bi plasirali te proizvode na tržište, jer ta škola zato jest registrovana, odnosno ima i taj ekonomski aspekt. Međutim tu nismo naišli na plodno tlo, što se tiče same naše komunikacije i zakonskih okvira kojih se škola mora pridržavati, a koji su bili dosta teški da bi se promjenili i prilagodili ideji, što je meni, kao pokretačici Zdrave logike, bilo van kontrole.

Ipak, u to vrijeme desila se jedna dobra stvar da su se oko nas počeli okupljati stvarni proizvođači organske hrane. U želji da svi zajedno nastupimo na tržištu u januaru ove godine osmislili smo koncept koji je bio svima isplativ i koji se pokazao kao dobar - nastala je naša prodavnica Zdrava logika u Banjaluci, a krenula je i kućna dostava, dostavljali smo proizvode naših kooperanata na selu do kućnog praga kupaca.

U kojoj ste sad fazi, budući da više nemate prodavaonicu?

Kroz jednogodišnji rad što se tiče cijelog projekta Zdrava logika, upoznavajući razne ljude, strukture i zakonske okvire, morali smo da uradimo promjenu zato što nam nije ekonomski bilo isplativo tako poslovati, nismo vidjeli ekonomsku korist tog koncepta u budućnosti. Prodavnica je stvarala dosta visoke troškove, pa smo kao mlada firma morali da preorganizujemo sam koncept i sad smo samo on-lajn prodavnica.

Izrada web-šopa je u toku i trebao bi biti aktivan u ovom mjesecu. Na njemu će biti svi naši proizvođači, odnosno kooperanti koji su verifekovani od strane našega agronoma i naših profesora sa Poljoprivrednog fakulteta. Oni će moći da izlože svoje proizvode i da ih ponude i prodaju krajnjem on-lajn kupcu.

Kakvi su planovi dalje?

Moje najznačajnije iskustvo kroz projekt Zdrava logika je da smo naišli na needukovano tržište, na needukovane proizvođače, odnosno tržište ne prepoznaje same organske proizvode. Postoji velika potražnja u smislu da ljudi to isprobaju, ali ne i zadržavanje kupnje tih proizvoda. Ustvari, mala je razlika u tome da li će otići u neku prodavnicu i kupiti voće i povrće koje se tamo nudi, ili će se opredijeliti za Zdravu logiku koja stvarno nudi domaće, organske proizvode. Tako da smo mi sad odlučili da uvrstimo jedan edukativni koncept, odnosno da počnemo sa radionicama gdje ćemo ljude više upoznavat šta to znači stvarno ekološka organska domaća proizvodnja, kakve naša zemlja ima stvarne uslove u poređenju sa uslovima u nekim drugim zemljama i po čemu se ti proizvod razlikuju od drugih proizvoda.

Izostaje podrška države

Koliko je na banjalučkom području sada prisutna svijest ljudi o potrebi proizvodnje hrane po ekološkim načelima?

Jagode iz organskog uzgoja

Mislim da je više prisutna nego što se podržava. Puno ljudi smo upoznali, ja čak imam jednu veliku listu ljudi koji su nam se javili, ljudi koji žele da započnu svoj posao u tom smjeru, odnosno imaju neko imanje i žele da ga preurede, da to bude neka dodatna aktivnost i žele da uđu u tu proizvodnju.

Nažalost, ne postoji nikakva podrška, nismo imali podršku države niti bilo koga drugog u smislu zakonske regulative i pravilnika koji bi nas bar stepenicu izdigli od te borbe na tržištu. Isto se odnosi i na proizvođače, jer su jako visoka ulaganja u proizvodnju organske hrane, a sam koncept tržišta trenutačno ne prepoznaje veću vrijednost tog proizvoda.

Što se tiče potražnje od kupaca mi kroz svoje iskustvo možemo reći da ljudi koji dobiju povjerenje i kad im se kroz određene analize i određene cerifikate stvarno pokaže i dokaže to je takav proizvod, spremni su da ga skuplje plate. Recimo, neke majke sa malom djecom govorile su bolje da kupimo kod vas pola kilograma takve mrkve nego da idemo bilo gdje da kupujem drugo povrće sumnjive kvalitete.

Koje vrste povrća i voća ste do sada plasirali na tržište, odnosno čime se najviše bavite?

Mi smo imali 28 kultura, koje smo organizovano proizvodili kod naših kooperanta. U januaru smo sjeli sa svih naših 16 kooperanata iz okoline Banjaluke, Čapljine i Petrovca. Stavili smo na papir tko što proizvodi, na kakvoj zemlji, što su prije radili na toj zemlji, da li je zemlja u periodu konverzije, da li je zagađena i na osnovu svih tih informacija naši profesori su organizovali ko će šta proizvodit. I bilo jako dobro. S obzirom da je to nama bilo prvi put da organizujemo tako nešto, s obzirom da je tu priroda u pitanju, imali smo malo odstupanja.

Organizovali smo prodaju tako što smo najavljivali berbe pojedinih vrsta povrća i voća i ljudi su nam se javljali. Kad nam povrće i voće stigne u prodavnicu već je uglavnom unaprijed rasprodano i nismo imali problem sa nedostatkom količina. Jedini problem se javio je taj što smo u jednom trenutku mi bili ti koji smo počeli da edukujemo i prozvođače i potrošače, a nismo bili ni ekonomski, a ni bilo kako drugačije jaki da to radimo.

Koliko u BiH traje prelazno razdoblje iz konvencionalne u organsku (ekološku) proizvodnju i koliko imate nadzornih stanica koje prate proizvodnju i izdaju certifikate?

Nisu postavljeni standardi proizvodnje

Zavisno od zemlje i od drugih uslova oko te zemlje, prijelazno razdoblje iz konvencionalnu u ekološku proizvodnju je minimalno od godine i pol do dvije godine, pa čak i više od dvije godine. Problem u Bosni i Hercegovini je taj što mi zasada imamo samo dvije kuće koje vrše certifikovanje organske proizvodnje i to su uglavnom ceritifikati koji su priznati od stranih zemalja. Zakon o organskoj proizvodnji u Bosni i Hercegovini ima prekopirana pravila, odnosno nisu postavljeni neki standardi po kojima bi domaće tržište prepoznalo organsku proizvodnju.

Kao mlad čovjek ušli ste prilično duboko u srž problema boljeg korištenja bogatih prirodnih resursa, odnosno proizvodnje i prodaje organske hrane u BiH. Evo prilike da na stranicama Agrokluba mjerodavnim državnim institucijama sugerirate rješavanje nekoliko ključnih problema!?

Broj jedan je edukovanje tržišta i ljudi i na određen način prilagođavanje imanja koja stoje zapuštena: da li subvencijama, da li edukacijom. Ljudi su spremni uložiti svoj novac u taj posao samo ukoliko im to neće biti rizik zbog kojeg će propasti. Mi u kooperantskoj mreži imamo ljude koji mnogo novca ulažu i čak odvajaju od nekih drugi stvari, ali smo se trudili da im se to isplati na neki način.

U Zdravu logiku uključeno je 16 kooperanata

Znači, predlažem da prenesu ovaj koncept koji smo mi radili ili sličan na jedan viši nivo, organizovati tržište, odnosno napisati Pravilnik i druge zakonske okvire koji će zaštititi same proizvođače da mogu tu robu stvarno da plasiraju i da neće iz uvoznog lobija doći neka vrsta povrća koja će jednostavno spustit cijenu dovesti do toga da se uopšte ne prepoznaje taj proizvod na tržištu.

Treće jeste organizovanje jednog vida klasterizacije. Bosna i Hercegovina je dosta mala, imamo zemlje, imamo kvalitet, možemo da napravimo dosta kvalitetan proizvod sa visokom vrijednošću, ali smo ipak mali u odnosu na neke druge zemlje. Zbog toga je potrebno ujedinjavanje i stvaranje jednog kanala izvoza na strana tržišta, ali i prodaje na našem tržištu.

Evo, dosta ste toga u kratko vrijeme pokrenuli, trenutačno ste kao kao mlada i poduzetna žena direktorica jedne poznate firme u Banjaluci?

U ponudi su i razni čajevi

Jeste, sad trenutno četvrti mjesec sam direktor IT firme BitLab d.o.o. Bavimo se izradom web stranica, mobilnih aplikacija i drugim uslugama iz IT oblasti. Nekako smo sad spojili ugodno sa korisnim, tako da nam i ova struka sad pomaže upravo da bi instrumentirala novi web-šop i Zdravu logiku, a ujedno iskustvo koje nosimo iz tržišta nam pomaže i razvijanju te firme u kojoj sam direktor, tako da mogu sada reći da sam na svome.

Što pri kraju ovog razgovora možda želite posebno naglasiti vezano za inicijative mladih ljudi u samozapošljavanju, odnosno za vaš projekt Zdrava logika koji je u uzlaznoj putanji?

Informativna platforma

Problemi mladih ljudi u Bosni i Hercegovini ne razlikuju se puno od problema mladih u zemljama iz okruženja. Muče ih velika nezaposlenost i neizvjesna budućnost. Ne razlikujem se puno od drugih mladih ljudi, ali prihvatila sam taj izazov pokretanja ličnog posla što je u svijetu sasvim normalno da mladi pokreću posao što se kod nas ne prepoznaje. Osim formalnog obrazovanja mladi bi puno trebali raditi i na neformalnom obrazovanju, da iz sebe maksimalno izvuku ono što ih zanima i da tako na sebi rade promjene na bolje u društvu u kojem živimo.

Što se tiče Zdrave logike voljela bih da se što više ljudi uključuje u ovu proizvodnju. Ukoliko mi ne budemo pokretači promjena neće niko doći promijeniti sa strane. Ne treba da tražimo izgovore u sistemima i državama u kojima živimo, mi smo ti pokretači promjena na bolje.

I na kraju, nadam se da će Zdrava logika kroz 3-4 godine biti jedna informativna platforma proizvođača koja će okupljati kvalitetne ljude i koja će sama od sebe dovesti do neke veće promijene i u organskoj proizvodnji ali i u privredi uopšte.

Izvor: agroklub.ba