Poštovani ministre prosvjete i kulture, gospodine Maleševiću,

Moje ime je Davor Pasarić i radim kao asistent u nastavi (lični asistent) učenicima sa smetnjama u psihofizičkom razvoju u JU OŠ "Georgi Stojkov Rakovski" u Banja Luci. Kao i svi asistenti, radim po ugovoru o djelu, pa se ne mogu za pomoć obratiti sindikatu. Razgovarao sam sa sekretarom i direktorom škole u kojoj radim ali mi ni oni, pored dobre volje, ne mogu pomoći, te se za pomoć ovim putem obraćam Vama.

Problem je sljedeći i tiče se svih asistenata u ovoj školi, a vjerovatno i u RS: naknada za septembar nam je umanjena za 55% te nam je umjesto ugovorenih 350km uplaćeno cca 160km.

Argumentacija glasi ovako: Vaše ministarstvo je odobrenje za angažovanje asistenata školama dostavilo 19.09. pa je u obavezi da plati samo dio naknade od tog datuma do kraja mjeseca, a škole i tako nisu ni mogle ni smjele asistente angažovati ranije, odnosno bez odobrenja ministarstva. 

Tu nastaje problem, jer škole jesu angažovale asistente ranije, iz prostog razloga što nastava počinje 01.09. Za svu djecu. Djeca sa smetnjama u razvoju su pošla na nastavu 01.09. a asistenti zajedno sa njima. Ista djeca sa istim smetnjama i istim asistentima kao i prethodne ili prethodnih godina (barem u većini slučajeva). Takođe, moram Vas podsjetiti da ovo odobrenje Vašeg ministarstva redovno kasni u odnosu na početak školske godine, barem u zadnje 3 školske godine, koliko se ja bavim ovim poslom. O razlogu zašto ono ne stiže na vrijeme, odnosno prije početka školske godine, recimo sredinom ili krajem avgusta, mogu samo nagađati, a to mi nije cilj. Takođe Vas želim podsjetiti da kašnjenje odobrenja za angažovanje asistenata do sada nije predstavljalo prepreku da naknade za septembar budu isplaćene u cjelosti. 

Ove godine, da ponovim, umjesto ugovorenih 350km, nam je za odrađen cijeli mjesec septembar uplaćeno 160km. Nije mi cilj ni da tražim krivca: da li je to služba/odjeljenje Vašeg ministarstva koje je zaduženo za izdavanje tog/tih odobrenja, da li su to škole koje su nas angažovale, da li je djecu trebalo vraćati kućama prvih 18 dana, da li je trebalo asistente? Ko je kriv? Ne znam. Ili da stvari postavimo drugačije: ko je odgovoran što se po osnovnim školama u Republici Srpskoj 18 dana slobodno kretao određen broj odraslih osoba koje su to činile bez ičijeg odobrenja, sjedile u školskim klupama tokom nastave i "za ruku" dovodile i odvodile djecu sa teškoćama u razvoju? Hoće li za to neko odgovarati? Ovako postavljeno, priznaćete, zvuči baš ružno. Ali je "po propisu". Jedino je sigurno da krivci nismo mi, asistenti. Mi smo svoju ugovorenu obavezu ispoštovali, od prvog do zadnjeg dana, pa Vas molim da reagujete i ispravite ovu nepravdu.

Svojim potpisom na ugovor sam prihvatio da za ovaj human, a težak posao neću dobiti nikakav staž ni zdravstveno osiguranje, prihvatio sam da nivo mog formalnog obrazovanja nije bitan i ne uzima se u obzir prilikom obavljanja ovog posla, te ga u ovom Pismu i ne navodim, svojim potpisom sam prihvatio da ću za svakodnevnu pomoć autističnoj djeci ili djeci višestruko ometenoj u razvoju (jer samo takvima se odobravaju asistenti) primati naknadu manju od zakonom dozvoljene/propisane minimalne plate, svojim potpisom na ovaj ugovor o djelu sam prihvatio i da se ta naknada od 350km umanjuje za svaki neradni dan, praznik, zimski i proljetni raspust, tj. 350km je maksimalna naknada koju mogu primiti (mi asistenti smo valjda jedini koji "rade za državu", a sa tugom iščekuju svaki neradni dan jer znaju da će im "plata" biti umanjena za te dane, Znate li ministre da nam je 2015. Prvi maj odbijen od naknade?). Na nivou školske godine, prostim sabiranjem uplaćenih iznosa dođemo do 2961km. Za cijelu školsku godinu. Sve to sam znao i prihvatio, a Vas molim da hitno, još danas, reagujete i ispravite ovu nepravdu, da bar dobijem(o) ono na šta ste vi odlučili da imam(o) pravo.

A sada malo konteksta, jer se iznos koji je u pitanju može učiniti nesrazmjeran u odnosu na moju reakciju. 160km umjesto 350km. Razlika je 190km. Čini mi se da ovdje imamo klasičan primjer one narodne izreke "Sit gladnom ne vjeruje". U mom slučaju, sve iznose treba udvostručiti, jer ja sam odlučio da radim sa dvoje djece, upravo zbog iznosa naknade od 350km, jer kako (pre)živjeti sa 350km mjesečno. I ja plaćam prevoz do posla. I ja osjetim potrebu za "toplim obrokom" s vremena na vrijeme. Asistent naknadu prima od septembra do juna, što znači da ako posao (nastava) počne 01.09. ja prvu isplatu mogu očekivati tek poslije dva mjeseca svakodnevnog rada u dvije školske smjene, jer, kako znate, radnici u prosvjeti platu za septembar primaju krajem oktobra (28.10. konkretno). Druga isplata je nakon 3 mjeseca, dakle ja moram isplanirati 3 mjeseca života i rada računajući da će ih pokriti naknada za septembar, koja u mom slučaju iznosi 700km jer sam odlučio da radim sa dvoje djece. Dobio sam 320km. "Uzeto" mi je 380km. Ja ću raditi cijelu školsku godinu, svaki dan, cijeli dan, obje školske smjene, sa najtežim slučajevima tj sa djecom kojoj je pomoć najpotrebnija za ukupno 5873km (5493km ako odlučite da ne pomognete), bez dana radnog staža, bez zdravstvenog osiguranja, bez naknade za prevoz i topli obrok, te Vas još jednom molim da se pobrinete da tokom tog perioda razmišljam o tome kako najbolje pomoći djeci koja su mi povjerena na brigu i odgovornost, a ne o tome kako da nadoknadim 380km na koje je neko odlučio da nemam pravo.

S poštovanjem i nadom u Vašu brzu i pravičnu reakciju,

Davor Pasarić

Autor: Frontal