Danas je 5. oktobar.

Meni je taj dan kao i svaki drugi, mada ima mnogo onih kojima nije tako običan, pa ga stalno pominju i blate.

Upiranje prstom u ovaj datum je zapravo izgovor onima koji su sami krivi za govna u koja smo upali i gdje se nalazimo danas. Nikako tim budalama ne možeš da pojasniš da je taj dan trebalo da nam objasni šta je ideja slobode, boljeg života, borbe da se našoj djeci ostavi država, društvo u kojem slobodno mogu da žive, stvaraju, rade, društvo iz kojeg ne treba da bježe po svijetu glavom bez obzira boreći se za golu egzistenciju. 

Zbog njihovih podaničkih stavova sam autocenzurom prećutno "zabranjen" na svim medijima Srbije. Iskren da budem, to mi savršeno odgovara, jer je došlo vrijeme da je biti "IN" ne pojavljivati se na tim i takvim poltronsko-podaničkim medijima. Zato ću se ovdje osvrnuti da jednom zauvijek raščistimo ko je ko u svemu ovome, ko je imao kakvu ideju, ko je profitirao, kako i zasto? 

Da ne bješe 5-og oktobra i doboša skoro niko od vladajućih danas ne bi bio gdje jeste. Svi su taj isti doboš, koga se očigledno plaše, iskoristili da se svojih dotadašnjih ideja odreknu, da prihvate petooktobarske i da ih usvoje kao svoje. Političari, politikanti, političarčići, poltrončići i podanici bolje je da ga više ne pominju jer da im nije bilo doboša i 5-og oktobra pitanje je da li bi danas igdje bili?! I prvi i drugi i treći su profitirali taj isti 5. oktobar. 

Treba jednom i ovo da se kaže i da se zna, bubnjari i ja nismo profitirali ništa niti je to bila naša ideja - naprotiv! Bili smo sa narodom i nikoga mi dovodili nismo nego smo tjerali ono što tada nije vrijedilo!

Mnogi ljudi i dalje u meni vide propalu "revoluciju", (mada je drugih ipak mnogo više, iako su zaćutali), a ne vide šta ja zapravo radim i čime se bavim svih ovih godina, a da se nikome nisam prodao i da me niko nije uspio platiti ni kupiti, a pokušaja je bilo mnogo! 

I zato ne znam čemu strah od mene kada sam tada, isto kao i danas, htio, želio i borio se samo za normalan život? Možda mi baš zbog toga danas niko ne da priliku da kažem bilo šta jer sam "prevaziđen"?! Ideja normalnog života i umjetnost nigdje u svijetu ne može biti prevaziđena kao u zemlji Srbiji!!!

Zato ovima što ga kao papagaji svakodnevno pominju je mnogo pametnije da ćute i neka se pokriju po ušima jer narod nije glup niti ćorav! Razočaran jeste i povučen, potrošena je jedna ideja, ali se sa strpljenjem naroda ne treba igrati. 

Sto se mene tiče, niti mi je stalo do 5-og oktobra, niti ću ga kuditi ni kinjiti, ali ću ga se uvijek rado sa sjetom sjetiti i činiće me ponosnim.

Mogu i sina da pogledam u oči i da mu kažem jednu veiku istinu: "Ja sam bar pokušao, nije išlo..."

Tada sam kao i danas bio i ostao sa narodom, narodom koji se, ponavljam, digao da otjera ono što nije vrijedilo, nešto sto nas je vuklo unazad, nešto što nam je uskraćivalo svaku budućnost kako bismo djeci ostavili bar malo slobode. 

Sada, dok nam pljuju po 5-om oktobru, sva nam se djeca iseliše iz zemlje, odoše sa kartom u jednom smjeru glavom bez obzira tražeći ono što smo mi morali da im ovdje stvorimo. Uskoro ćemo stvarno biti zemlja koja nema zaposlenih, jer će se svi radno sposobni iz Srbije iseliti. Ja sam uvijek želio samo normalan zivot.

Pita li se neko koliko dugo Srbija nije imala tzv. procvat u umjetnosti i zašto stagniramo kada smo u prošlosti bili rame uz rame sa onima iza kojih smo danas svjetlosnu godinu?

Mi smo nakon 20. vijeka počeli da idemo unazad...! Pišu barabe, pojavljuju se barabe, čita se loša stampa, pravi se loša muzika...!

Do 20-og vijeka se nešto stvaralo, u 20-om srušismo sve što je vrijedilo, u 21. se degradira čovjek i slobodna misao, dokle...?!

Ništa od ovoga ne bih napisao da mi nisu počeli sina presretati na ulici i napadati ga da je njegov otac jedini krivac za stanje u kom se nalazimo zatvarajući oči pred istinom i udvarajući se i ulizujući zarad sitnih podaničkih interesa. 

Ja čuvam 160 godina obraza moje familije, očevih 97 i mojih 63 tako da mnogi ni to ne mogu da shvate, a kamoli nešto drugo...!

Autor: Dragoljub Đuričić