S.B. Kako ste došli na ideju da budete kandidat za gradonačelnika najvećeg grada Srpske? Kakav rezultat očekujete na predstojećim lokalnim izborima, s obzirom na dva snažna politička bloka na našoj političkoj sceni?

Naša politička opcija je davno definisana. To je bilo 1993. godine i tada nije bilo ovakvih političkih blokova kao danas. Bila su drugačija vremena, međutim, ova dva politička bloka ne pogađaju suštinu naše političke misli. Mi smo, stoga, samo oživjeli rad stranke koja je izvorno u sebi nosila odlučnost da napravimo uređenu državu. Prema tome, mi nismo mogli učestvovati ni u jednom od blokova koji se tokom dvadeset godina smjenjivanja na vlasti nisu dokazali, napravili su neuređeno društvo i doveli do velikih praktičnih problema tj. socijalne ugroženosti velikog broja građana RS. 

Što se tiče Banja Luke, moram reći da ja imam ozbiljne šanse da pobijedim za gradonačelnika i smatram da će stranka ući u gradsku skupštinu sa 3-4 odbornika. 

S.B. Ukoliko postanete gradonačelnik, recite nam, sa kojih pet ljudi imate namjeru najbliže sarađivati i riješavati probleme Banjaluke?

Među tih pet ljudi će biti i pet prvih ljudi iz stranke, a to su: Slavko Petrović, Janković, Kozomara, zatim gđa Carević itd. 

S.B. Onda ćete napraviti identičnu grešku kao sadašnji lideri partija, a to je da ćete birati isključivo ljude iz stranke. Zašto to, umjesto stranačkih ljudi, ne bi jednostavno bili najkompetentniji ljudi? I van stranaka postoje kvalitetnih ljudi...

Vi ste pitali koga ćemo uzeti da riješi probleme. Na konstrukciji rješenja, na nivou ideje će raditi ti ljudi, ali na njihovoj realizaciji nije nikakav problem da se oslonimo na konkurs i da nađemo najkvalitetnije ljude koji će biti voljni da iznesu taj projekat. Projekat moraju da prave ljudi iz stranke zato što taj projekat sadrži vrijednosne sisteme i načela, kao i političke stavovi. Ne mora značiti da su ti isti ljudi, dakle ljudi koji imaju ideju, najbolji i za njenu realizaciju. Konkursu ćemo vratiti njegovo dostojanstvo. 

S.B. S obzirom da ste vi živi svjedok istorijskog stvaranja RS i neposrednog postkonfliktnog perioda, smatramo da bi našim čitaocima bilo interesantno da nam odgovorite na nekoliko sljedećih pitanja. Zašto ste se vratili na političku scenu nakon čitavih 15 godina? 

Poslije isključivanja sa liste za Narodnu skupštinu 1997., kada su naša dva čovjeka faktički prošla u ovu instituciju, pred same izbore došlo je do isključenja  profesora Lazarevića i mene sa liste Koalicija za Republiku Srpsku. KzRS imala je četiri članice: Stranka za Krajinu i Posavinu, SPAS, Demokratska patriotska stranka i Narodna stranka . Koaliciju su predvodili gdin Lazarević, Radoslav Brđanin, Predrag Radić i ja. Pred same izbore sa liste su skinuli profesora Lazarevića i mene i na naša mjesta su došli Radić i Brđanin. 

Znači mi smo u prethodnom mandatu bili u NS, pokrenuli demokratske promjene i zahtjevali smo da se raspusti NS, a u tome smo i uspjeli. To je bila jedina prava opozicija u NS RS. 

S.B. Ali zašto nakon 15 godina?

Kada se sve to događalo ja sam imao 40 godina. Politika nije moje opredjeljenje, nije moj izbor. Očekivali smo da će se pojaviti neke snage koje će htjeti  da naprave uređeni sistem. Prosto nisam osjećao želju da se ponovo uključim, s obzirom na sva isustva koja su bila. 

Međutim, baveći se drugim poslom sve ove godine, uočio sam da nema nagovještaja da dolaze nove snage koje žele da urede sistem. Onda smo prosto rekli: Dobro, hajde da se ponovo aktiviramo i da pomognemo i mlađima da uđu u stranku i da u sadejstvu sa njima napravimo razliku. Tada smo se ponovo okupili, ali nakon dvadeset godina to je već starija populacija. Svi potpredsjednici su živi i danas, osim nažalost, profesora Crnadka. Dogovorili smo da se stranka pokrene i da nađemo nove ljude i uspostavimo sistem. 

S.B. Dakle, vaš kadar će biti svi građani Republike Srpske, a ne isključivo partijski kadar?

Tako je. 

S.B. Kakvo je vaše mišljenje o Biljani Plavšić?

Analiza o Biljani Plavšić mora biti veoma slojevita. Ona je obilježila jedan istorijski period. Među ljudima koji su učestvovali u kreiranju SDS-a, zadesila se i žena visokog ugleda i prosto nosila određene procese tokom rata. Poslije rata, zahvaljujući kadrovskoj politici SDS-a, dodijeljene su joj određene dužnosti kojima nije bila dorasla. Koliko je kriva ona, toliko je kriva i politika SDS-a. Mi smo npr. '96. godine kandidovali generala Lisicu kao protivkandidata Biljani Plavšić i on je dramatično izgubio. Dobio je 22 000 glasova, a Biljana Plavšić 695 000 glasova. Ali, ova politika SDS-a se pokazala pogubnom. Tada je trebalo napraviti smjenu kadrova i kandidovati ljude koji mogu nositi funkcije. To se nije desilo i Plavšićeva je došla u poziciju da je se ucjenjuje. 

I situacija sa opozicijom je bila interesantna. Tada je SDS imao 45 poslanika i formirao vladu, ali ni socijalisti ni radikali nisu bili prava nego dozirana opozicija, jer su dobijali direktive iz Srbije, pa su se po velikom broju pitanja ponašali kao i vlast. 

Plavšićeva je jednom prilikom pozvala mene(jer smo mi činili pravu opoziciju) i rekla da joj se čak dopada naš program. Tada smo mi predložili da se raspusti NS RS i uspjeli smo u tome. Naša želja je bila ne da rasturimo SDS, nego da SDS bude veoma jak, i da ih mi takve jake pobijedimo!

S.B. Ko ju je ucjenjivao? 

Pretpostavljam međunarodna zajednica i svi oni koji su je kasnije odveli u Hag. Znači, nije se smjelo desiti da se jedan od 10 ljudi koji su bili glavni akteri tokom rata nađe na izbornoj listi. 

S.B. Šta mislite o načinu dolaska Dodika na vlast u tom periodu? 

Dodikov dolazak na vlast bila je volja međunarodne zajednice uz podršku Biljane Plavšić. Mi smo bili isključeni iz tog procesa. Saznanje da će doći do promjene orijentacije bilo je u momentu kada sam se sreo sa Milošem Pricom u Banskom dvoru koji mi je nehotice otkrio prave namjere. Tada mi je rekao da se ciljevi ostvaruju. Ja sam ga upitao: „Koji ciljevi“, a on je rekao: „Da se razbije SDS.“ 

U tom trenutku sam obavijestio koordinacioni odbor i saopštio im da to nisu ciljevi, odnosno da razbijanje SDS-a ne može biti cilj političkog djelovanja, nego naprotiv, da se stvori jedna dobra grupacija stranaka koji mogu da pariraju i pobijede SDS, a ne da ga razbiju. Zbog te činjenice mi smo obavijestili Biljanu Plavšić da više ne želimo sarađivati. Mediji to više nisu pratili, pa je ovo ostalo pod tepihom. 

S.B. Kažete da smo mi narod koji „prosi“ novac od međunarodne zajednice. Kako smo došli u ovakvu situaciju? 

Za domaćina koji nije u stanju da nahrani svoju čeljad već stalno pozajmljuje, narod kaže da se zajedio i nije zaslužio slobodu. Kako mi i pored svih dobara koje smo dobili od Boga nismo u stanju da nahranimo svoj narod, mi smo neko ko nije efikasan i ko se opredijelio da, uzimajući novac po aspolutno nepovoljnim uslovima, bude vazal i sluga i da svoj život usmjerava na zaradu ekstra profita bankama i kompanijama. To je potpuno nedostojno i zato mislimo da je ovakva politika potpuno promašena politika. Priča o nedovoljnoj zaduženosti podsjeća na maloumnost. Čovjek ne treba da bude nimalo zadužen. Ne vjerujem da političari na sceni nekome nešto duguju, ni bankama ni pojedincima. Oni duguju samo narodu. U isto vrijeme, oni su skloni proklamovanju politike da treba dugovati. To je potpuno nesrazmjerno i nedosljedno i nešto što mi ne možemo prihvatiti. Sve svoje potrebe mi moramo pokrivati svojim radom i trudom. 

S.B. Šta je Slavko Župljanin radio tokom ovih 15 godina kada niste bili politički aktivni? 

Ja sam obavljao dužnost direktora državnog instituta, pa sam sa grupom ljudi naknadno osnovao privatni institut koji se bavi sličnom problematikom, primarno ekologijom, ali i zaštitom na radu, zaštitom od požara, projektovanjima u oblasti visokogradnje itd. Bavimo se jednom tehničkom oblasti koja je potrebna i koja je praktična. 

Hvala Vam. 

Hvala i vama. 

Razgovarao: Stefan Blagić