Sličan utisak dobijate i kada se nađete na ulicama tog grada u gdje vidite gomile ljudi koje nadiru sa svih strana, ali koji idu ka samo njima poznatom cilju.

Njujork je grad koji nikad ne spava iako je to fraza ona je potpuno tačna. Vjerovatno postoji mnogo Njujorka, ali za ovo krtko vrijeme ja sam upoznao samo dva. Dnevni i noćni Njujork. Po danu je on prilično običan, kao pasulj bez zaprške. Ulice nisu posebno široke, niti ovi neboderi izgledaju posebno visoki. Svi nekud jure, dok istovremeno jedu i pričaju na telefon. Ponekad je teško razaznati ko je na ulici normalan, a ko ima slušalice na ušima. Naveče, kada se upale svjetla i svijetleće reklame,  Njujork postaje glamurozan. Na Menhetnu je jednako gužva kao i po danu, ali su ljudi nekako opušteniji i ljepši. 

Usput ima nešto posebno u onom hot dogu na Tajms Skveru, samo ne znam u čemu je fora. 

Njujork je jedan od rijetkih gradova na svijetu u kojima možemo očekivati da se pojave super heroji, jednostavno rečeno ovo je  prirodno okruženje za Spajdermena, Ajronmena, Daredevila ili Betmena. 

Njujork je prilično logičan grad i u njemu se lako snalazite ako ukačite sistem i on je grad koji se upoznaje i osjeća šetajući. 

Naravno mi smo se vrtili oko 5. avenije koja je prepuna svega i svačega (restorani, prodavnice, knjižare, crkve i sl.) da hodate kao sumanuti i tek kada dođete u hotel shvatite koliko ste prepješačili i da ste preumorni. Što se tiče cijena Njujork je prilagođen svačijem džepu, a vi se pružite koliko smatrate da ste dugi. U 5. Aveniji se jedna do druge nalaze prodavnice suvenira i butici sa tašnama od 900 dolara. 

A sada o Njujorčankama. Nisam nešto mnogo putovao svijetom ali ja od danas dijelim žene na stanovnice Njujorka i ostale. Nisu sve zgodne, nisu sve lijepe, nisu sve obučene po zadnjoj modi, ali su nekako posebne. Naravno, nigdje nisam vidio toliko lijepih žene kao ovdje. Imaju stila, ali mi se čini da je na to i te kako uticao sam Njujork svojom veličinom, kompleksnošću i otvorenošću. Prva stvar koja mi je zapala za oko je da malo njih hoda u cipelama sa visokom potpeticom, ali i tako prizemljene one izgledaju fantastično. Poslije su mi kazali da Njujorčanke kada kupuju cipele sa štiklom skoro uvijek kupe broj veće zbog udobnosti tj. zbog oticanja nogu. Pa se često desi da kada hodaju cipele klapću za njima. Treća stvar koja mi je pala za oko je to što se prilično jednostavno i funkcionalno oblače, ali sa ukusom. Izgleda da se „Pink“ još uvijek nije probio do ovog grada. Naravno, o nijansama boje kože, boje kose i oblik očiju je bespredmetno raspravljati, ako ne volite „melting pot“ ili vučete ka rasizmu slobodno zaobiđite Njujork. 

I da večeras sam bio na Brodveju i gledao mjuzikl „Fantom u operi“, častila nas američka vlada. Ja nisam neki ljubitelj tih mjuzikla,  pank mi je mnogo bliži. Elem, vjerovatno znate o čemu se radi u toj priči. Imate djevojku Kristinu koja je operska pjevačica i koja je odavno zaljubljena u Raula koji, pored toga što ima para i pomaže rad pozorišta, je zaljubljen u nju. Ali tu je i fantom koji živi u lavirintu odaja ispod opere kojem se sviđa Kristina kao pjevačica ali nije siguran da li bi je ženio ili bi joj pomagao u razvoju karijere. Naravno tu nastaju razne peripetije i na kraju je pobijedila ljubav. Barem sam ja tako priču shvatio. Taj mjuzikl se igra dva poluvremena. Prvo poluvrijeme je malo dosadno ali ga je obilježila scena kada Fantom otima Kristinu i odvodi je u svoje odaje. Scenografija koja prati tu scenu se ne može riječima opisati, pa neću ni pokušavati. Poslije je bila neka smaračina od pjevanja, uz to mi je pao i pritisak, stigao umor, malo mi se prikunjalo i više sam predstavu slušao nego gledao. U drugom poluvremenu je bilo više akcije, Fantom je izdominirao, ja sam se razbudio, pa me posebno dojmila scena na stepenicama i gomilom igrača i šarenim i svjetlucavim kostimima. 

Iako sam očekivao više hitova i više golotinje, nekako sam tako zamišljao mjuzikle, ovo je veče koje sigurno neću zaboraviti. 

Na povratku u hotel na ulicma možete da vidite gomile smeća koje gradska čistoća treba da odveze negdje. Iako osjećate smrad i vidite brda smeća to vam je tako prirodno, tako njujorški. 

U Njujorku smo još dan i po i ako sve bude po planu sutra ga posmatram sa vode i vjerovatno ću zajedno sa Slobodanom vidjeti i Kip Slobode, ali će biti vremana za bazanje po gradu onako. 

Piše: Srđan Puhalo