U njoj je prisutan više od dvadeset godina, kao urednik crkvenih medija, imam u Baru i Novom Pazaru, profesor u novopazarskoj medresi, predavač na Fakultetu islamskih nauka u Beogradu, član vladine komisije za vjeronauku. Oženjen je, ima četvoro djece. Rođeni Bjelopoljac, živi u Novom Pazaru, gradu koji smatra svojim domom. Reis Nasufović prvi intervju za štampane medije dao je „Politici”, a razgovarali smo dan prije terorističkog napada u Nici.

Dio islamskog vjerovanja je da čovjek treba da ukloni sa puta ono što putniku smeta. Zamislite koliko su van tog pravog puta oni koji postavljaju smetnju koja će imati fatalne posljedice za putnike, prolaznike. Zato je nezamislivo da iko može smatrati predstavnikom naše vjere nekog ko drži u strahu cijeli svijet. Musliman je onaj koji obožava Boga, a islamista onaj kojem je put ka Bogu najvažniji, i takvi su izabrali da vole pogrešnu stvar – kaže reis-ul-ulema Sead Nasufović.

U našoj javnosti često se, ne bez straha, govori o širenju vehabijskog pokreta, o tome da imaju svoja uporišta širom Srbije, pa i u nekim dijelovima Beograda.

Narod strahuje od pojave vehabizma, selafizma. Ali, u osnovi nije tu problem pitanje vjerovanja. Kod mladih ljudi koje privlače takvi pokreti više je problem što su prihvatili arapsku kulturu i arapski nacionalizam. Mi se razumijemo, istu knjigu čitamo, iste molitve obavljamo. Ali gdje se nismo razumjeli? Nismo se razumjeli upravo u pogledu tradicije i kulture. Oni vjeruju da pravi islam nosi obilježja arapske nacije i arapskog nacionalizma. A nije tako. Islam je jedan, ali je kroz istoriju prihvatao tradiciju mnogih naroda i kultura i ne treba ga poistovjećivati sa samo jednom nacijom.

Da li imate sliku o tome ko su ljudi koji pristupaju raznim paravjerskim pokretima?

Znam neke koji su bili malo radikalniji, pa ih je ta upala prošla. Problem su oni koji to rade smišljeno, vjerovatno za novac i kojima je to, moguće, i zadatak. Međutim, nikada ne bih rekao: vidio sam 500 ljudi sa bradama i svi su oni takvi. Možda bih rekao od tih 500, samo je petoro takvih. Ali, opasno je što je za veliko zlo dovoljan i jedan čovjek.

Ima li, prema vašim saznanjima, u našoj zemlji grupa koje zagovaraju ideologije iz kojih se rađa to veliko zlo?

Zna se da je među borcima na bliskoistočnim ratištima bilo je i državljana Srbije, pojavili su se čak i video-klipovi u kojima se našoj zemlji prijeti terorističkim napadima.

To je teško pitanje. Ako bih rekao da takvih ideologija ovdje nema, onda sam odgovoran za odgovor koji sam vam dao. Ako kažem da ima: kako da dokažem? Sjećam se jednog divnog, mladog čovjeka koji je stradao u Siriji. Bio je jedan od najboljih učenika gimnazije, čestit, dobar drug. Niko nije znao da on ima ideju da ode na ratište. To je bilo veliko iznenađenje za cijeli grad. Šta se to desilo da jedan takav život izgubimo iz svog društva? Ne znam, ali vidimo da nema pravila. Dobra stvar je što se ni u jednoj džamiji za koju ja znam javno ne poziva na takvu vrstu života. Ne znam ni za jednog vjerskog službenika koji mlade poziva na put koji smatramo pogrešnim. Međutim, zlo nikada nije javno i tu su na potezu ljudi koji se bave očuvanjem reda i mira, da oni to kontrolišu. Naša uloga je da svojim ponašanjem učimo ljude kako se treba vladati kao musliman. I da o tome govorimo stalno i na svakom mjestu.

Neposredno pošto vam je uručena menšura, čime ste i zvanično postali poglavar Islamske zajednice Srbije, oglasio se Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini saopštenjem da je za njih jedina legitimna vjerska zajednica muslimana u našoj zemlji ona sa Mevludom Dudićem na čelu, Islamska zajednica u Srbiji.

Vrlo je tendenciozno kada IZ u BiH kaže: mi smo islamska zajednica svih Bošnjaka, pa i ovih koji žive u Sandžaku. Realnost kaže ovako: Sandžak je dijelom u Crnoj Gori, dijelom u Srbiji. Bosna i Hercegovina nema nikakvog uticaja na vjerski život muslimana u Crnoj Gori koji se deklarišu kao Bošnjaci. A zašto to uporno pokušavaju da čine prema Bošnjacima koji žive u srpskom dijelu Sandžaka?

U dopisu koji je došao iz Bosne navodi se i da jedino Bosna ima pravo da ima instituciju reis-ul-uleme. Ko im je to pravo dao? Gde to piše?  Menšuru koju dobija Bosna, dobija je i Srbija, dobija je i Crna Gora. Zašto je reis crnogorski, koji je poglavar znatno manjeg broja muslimana nego što je to poglavar u Srbiji, opšteprihvaćen, a srbijanski reis nije? Neko je prokomentarisao, i bojim se da je to pravi odgovor, da je to način na koji Islamska zajednica u BiH želi da se obračunava sa Republikom Srbijom zbog Republike Srpske. Mislim da nije korektno da se preko leđa i sudbina Bošnjaka vrše politički obračuni. Neka pravosudni organi rade svoje, neka politika radi svoje, ali nemojmo to da radi vjerska zajednica.

Godinama postoje dvije vjerske zajednice muslimana u našoj zemlji: Islamska zajednica Srbije i Islamska zajednica u Srbiji. U više navrata govorilo se o mogućnosti njihovog ujedinjenja. Koliko je ono sada moguće?

Saopštenja Veća muftija i Sabora Islamske zajednice u BiH umnogome su taj dijalog otežala i prekinula našu želju za pomirenjem islamskih zajednica. Sreća u nesreći je što između islamskih zajednica u Srbiji ne postoji teološka razlika, nego su naše razmirice organizacione prirode. Novinari često to definišu tako što navedu da je IZuS izabrao da njihov centar bude u Sarajevu, dok IZS ima sedište u Beogradu. Ljudi koji nacionalno i politički promišljaju iskoristili su to da kažu da su Bošnjaci iz Sandžaka uzeli za svoje sedište Beograd, a da su oni kao bolji Bošnjaci odlučili da ostanu verni Sarajevu. A centar svih muslimana nije ni Sarajevo ni Beograd, već Meka. Ne možemo ni za jedan drugi grad na svijetu reći da je za nas bitniji. Islamska zajednica je uvijek bila na dobrom putu kada se organizovala na teritorijalnoj osnovi, a ne na nacionalnoj, i to je ono na čemu mi insistiramo.

Da li je IZS kontaktiran u vezi sa socijalizacijom dvojice pritvorenika koji su iz Gvantanama stigli u Srbiju?

Nije. Vijest o tim ljudima smo saznali iz medija. Ja ih ne poznajem i ne želim da se ogrešim o njih jer ne znam ništa o njima, ni ko su, ni šta su. Ali sam njihov istorijat... Dosta je nama i naše muke.

Izvor: Politika