Kako komentarišete kompletnu situaciju i neslaganja političara oko metodologije popisivanja i spornih 200 000 popisnica? 

Političari, svih naroda i na svim nivoima, oni koji odlučuju o našoj sudbini, složni su i sposobni su da urede javni društevni politički i ekonomski prostor za sebe, za svoje sebične interese. I ne žele promjene, i ne treba im istina. A popis stanovništva bi trebao biti bijela čista knjiga istina o svemu onom što svaki normalna popis stanovništva u normalnoj zemlji popiše i objavi na vrijeme. Oni su zapišali i omeđili svoje prostore, koje kradu i eksploatišu, i svoje ljude, pretvorene u moderne robove. Bio sam opštinski instruktor na popisu stanovništva 2013. godine, i odmah sam, prvih dana, na osnovu zapažanja popisivača, pismeno obavjestio nadležne da se vrše pritisci na popisivače na terenu da rade mimo Upustva za popisivače i opštinske instruktore. Odgovorili su mi usmeno: „ .“ Prva greška je ta što su lica koja se popisuju nisu morala predočiti neki lični dokument sa slikom prije nego što počnu da odgovaraju na pitanja popisivača. Svako je mogao sjediti u stanu i sačekati popisivača i izjaviti da u stanu živi , npr. 5. porodica, i da ima 30 članova domačinstva. Popisivač mora pažljivo pitati i još pažljivije bilježiti sve odgovore. U Srbiji i Hrvatskoj 2011, lice, građanin je morao dokazati validnim dokumentom svoj identitet. Druga greška je što se tada, a ni danas nije poštovalo, niti se o tome govorilo, a riječ je o Poglavlju V. Zakona o popisu stanovništva, domačinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine, koji glasi: „Popis lica na privremenom radu i boravku u inostranstvu.“ To su ona lica koja borave u inostranstvu duže od 12 mjeseci, i podaci prikupljeni po istoj metodologiji trebali su biti iskazani u posebnoj bazi podataka. Treća greška, izazvana uticajem određenih bošnjačkih političkih i intelektualnih ličnosti, i organizacija je koje su lobirale javno i tajno da se svi Bošnjaci koji žive duže od 12 mjeseci u inostrantstvu i nisu stalni stanovnici-rezidenti, dođu u BiH u dane popisa, ili daju podatke nekom ko je stalni stanovnik u BiH, i da se popišu kao rezidenti, a u stvari su nerezidenti. To su uspjeli i zato imamo sporne popisnice. Postavljao sam pitanje svojim instruktorima tada: „Kako neko ko se u Švedskoj, 2011. popisao kao rezident, a nije 12 mjeseci prije popisa živio u svom uobičajenom bosansko-hercegovačkom mjestu stanovanja, i imao  namjeru i proveo najmanje godinu dana, može popisati kao rezident? „Na osnovu Zakona o popisu... ne može, odgovorili su mi, ali popišite ih, a kad bude obrada oni će biti eliminisani!“ Očito su se primili i uhvatili korijene, i teško ih je iskorijeniti, i to je korijen svih problema, na koje ukazuju političari i stručnjaci iz Republike Srpske. To je manipulacija sa podatcima, koja dovodi u sumnju istinitost rezultata popisa.

Da li vas je iznenadio broj Srba u Sarajevu sada, u poređenju sa popisom iz 1991.? 

Nije me iznenadio broj Srba u četiri gradske opštine, jer ja sam desetak puta izjavio za medije, na osnovu praćenja podataka sa izbora, internih lokalnih popisa, podataka vjerskih zajednica i nevladinih organizacija, da u Kantonu Sarajevo, ima oko 15.000 Srba. Popis je pokazao da od 65.255 Srba koji su živjeli na opštinama koje su u ratu bile u sastavu Srpskog Sarajeve, danas ih ima oko 3.000. I ovo je uspjeh, hrabrost, ostati i opstati u teškim uslovima, u uslovima kad si demoniziran i sataniziran i diskriminisan na sve moguće moderne i tradicionalne načine koje moderni svijet poznaje od strane Bošnjaka, a od Srba zaboravljen, iako  je ovaj sarajevski srpski ratni narod podnio i dao najveće žrtve za Republiku Srpsku. 

Kako biste ocijenili rezultate popisa u Sarajevu, koje je nekada važilo za multikulturalni grad? 

Ima danas, tragova multikulture i multireligije u Sarajevu. Ima i tragova multinacionalnog grada, tu su Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi i Ostali. Ima puno Turaka i Arapa. Popis je pokazao i potvrdio kraj multikulturalnosti u Sarajevu. Bošnjaci kao večina u Sarajevu, glavnom gradu trebali su i mogli su mnogo uraditi na očuvanju naše lijepe predratne slike o Sarajevu. Ali nisu ništa uradili, na reintegraciji Sarajeva, na revitalizaciji zajedničkog života u Sarajevu. Bošnjaci u Sarajevu su bili ključ reintegracije i Bosne i Hercegovin kao države, sa dva entiteta. Nisu ništa dobro uradili već su svojim ponašanjem podgrijavali i podržavali procese disolucije BiH, na entiteta, do otcjepljena, i mogućeg raspada BiH.

Ni u kompletnoj Federaciji BiH situacija nije značajno bolja. Zašto je to tako, po vašem mišljenju?

Rat se vodio da se jami, čapi što više prostora BiH i ljudi, i da se to ogradi, omeđi. Ne da narodu bude dobro, već da vođama bude odlično stanje i imanje. Sve je urađeno da svako onaj ko je manjina na određenom prostoru dobije krila i vjetar da ode ka svome jatu, svom entitetu. „Svojih“ u „tuđem“ se sjete samo onda kada su izbori, kada su popisi, ili rješenje velikih političkih, ustavnih pitanja. Ili kada „tuđe“ njihovi počnu da štite u „nenjihovom“ entitetu. Onda se političari tog entiteta (Republike Srpske) sjete da imaju svoje u „nenjihovom“ entitetu i kažu i njima je isto i treba im pomoći. Kako dođu brzo kratko tako i nestanu ovi lažni politički nacionalni talasi borbe za ljudska prava svojih tamo daleko! I na kraju šta da rade Srbi u Federaciji BiH, kada vrhovni političari srpski izjavljuju mnogo puta: „Mi se ne petljamo u Federaciju BiH, neka se tamo dogovore kako će da žive Bošnjaci i Hrvati!“ 

Da li Republika Srpska treba objaviti svoje rezultate popisa? 

Ako Republika Srpska ne vjeruje u objektivnost procesa popisa u BiH, i ne vjeruje da je primjenjena objektivna na zakonu zasnovana metodologija, koja će proizvesti rezultate koji će biti na skupštini verifikovani, svaki dalji korak samo će biti osvjetljen i određen ovim stavovima. Pitanje je kako će Republika Srpska, ako smatra da je proces neobjektivan, metodologija neadekvatna, to popraviti i dovesti do rezultata koje će sve strane prihvatiti, i Federacija BiH, i BiH i Međunarodna zajednica. Mislim da je to teško izvodljivo. Ja bih volio i želim da mudrost pobijedi i da predstavnici Republike Srpske nađu rješenje da se popisni materijal očisti od nelogičnosti, laži i zloupotreba, i da se objave i takvi čistiji rezultati dobiju podršku i Bošnjaka i Hrvata. Nema ništa od rata brojkama!

Razgovarao: Stefan Blagić