Pobijediti Engleze u fudbalu nije lako, ali nije baš i neizvodljivo jer... ma koliko, po mnogima, imali najzanimljiviju ligu na svijetu, u reprezentativnom smislu nekako uvijek uspiju da razočaraju. Ali, sila je to, svejedno. Naročito kada se pogledaju neka poređenja dvije ostrvske selekcije. Na primjer ove brojke:

U Engleskoj, prema zvaničnoj statistici, postoji 4.164.110 fudbalera. Nisu svi profesionalci, naravno, mnogi od njih igraju rekreativno fudbal, ali, svejedno, nisu mala ta četiri miliona. Kao što nije malo imati 42.490 registrovanih klubova, koliko ih ima u Engleskoj. A Island? Island ima 323.000 stanovnika. Ili, 12,9 puta je manje stanovnika Islanda nego fudbalera u Engleskoj.

Ali, kada bi samo brojke igrale fudbal, kada bismo samo tako posmatrali stvari, onda bi Kinezi i Indijci bili stalno u finalima Mundijala, zar ne?

Dobro, onda se nećemo previše držati brojeva. Ali, kad spomenusmo već posmatranje, oni koji vole da gledaju serije sjetiće se čuvenih Vikinga i još čuvenijeg Ragnara koji je baš Englezima zadavao muke. Imaju i ovi Islanđani svog Ragnara. Sigurdsona, dao je sinoć gol Engleskoj, iako mu to uopšte nije primarno zanimanje na terenu.

Trejvis Fimel, koji tumači lik Ragnara Lotbroka

"Ja vjerujem da možemo da dobijemo Englesku. Naša vjera, to uvjerenje da je nemoguće zapravo moguće, nas je i dovelo dovde. Dobro, i malo onog našeg, islandskog ponosa", rekao je Ragnar pred utakmicu. Poslije koje je čitav svet, a ne samo Engleska, ostao u šoku.

Samo... Kako se stiže do takvih podviga? Ne može svako da bude viking, pa je logično potražiti recept. Vera, koju spominje Ragnar? Hm. Moguće, ali kako kaže stara mudrost "vjera bez djela je mrtva vjera". Evo u čemu, zapravo, leži tajna islandskog fudbalskog čuda. U ovim djelima:

Zubar Heimir Halgrimson, islandski deo selektorskog tandema

Kada je svojevremeno 110. selekcija svijeta angažovala čuvenog Šveđanina Larsa Lagerbeka za selektora, njemu je ubrzo pridodat jedan zubar. Ne običan, da se razumijemo. Ovo i nije obična priča. Heimir Halgrimson je stvarno zubar. Onako usput, mnogo voli i fudbal, pa je i lokalni trener. Nije loš, smatrali su u Savezu, pa su ga pridodali Lagerbeku da jedan sa fudbalskim iskustvom iz Evrope, a drugi poznavanjem mentaliteta, usmjere taj vikinški brod u drugom smijeru.

"Imao sam prvo dva zadatka. Jedan je da podsjetim fudbalere šta mogu. A drugi je da podsjetim narod šta možemo zajedno", kaže ovaj zubar, selektor Islanđana.

Prvi zadatak je, kaže, obavio lako. Zar je stvarno bilo lako?

"Ljudi, ja sam stomatolog. Meni je posao da sa svakim ponaosob pronađem način da mu prija ono što treba da odradimo zajedno", prisjećao se pred početaEURO2016.

Fudbalska reprezentacija Islanda

A drugi zadatak?

"To je već išlo malo... drugačije. Kada smo počeli da radimo u reprezentaciji, nije uopšte postojala podrška navijača. I, riješim ja tako da odem u Tolfan, jedan skoro pa ugašeni klub navijača u Rejkjaviku. Divni momci i djevojke, stvarno. Imaju svoj pab i ja im kažem 'Dva, dva i po sata pred svaku našu utakmicu koju igramo kao domaćini, dolaziću u ovaj pab i reći vam apsolutno sve šta smo spremili za taj meč. Prvi ćete saznati startnu postavu'. I, za meč sa Farskim Ostrvima došlo je otprilike desetak ljudi. Stvarno sam im saopštio sastav, kako ćemo da igramo, pokazao im motivacioni spot koji smo snimili za fudbalere i zamolio ih da ga pogledaju u isto vrijeme kada ga budu gledali igrači. I... evo, vrijeme polako ali sigurno prolazi. Sad kad odem tamo, da isto to obavim pred bilo koji naš meč, bude i oko 400 ljudi. A mijenja se i kultura navijanja. Ranije su Islanđani kasno dolazili na utakmicu. Sada dolaze dva i po sata ranije, u onaj pab, u dresovima, gledaju moju prezentaciju. Znam da nije baš uobičajeno da selektori to rade, ali... Islanđani smo. Mi se i usuđujemo da budemo malo drugačiji", kaže uz osmijeh Heimir Halgrimson.

Organizovati publiku je jedno. Ma koliko umjeli da postoje sjajni načini poput ovog. Ali, organizovati tim...

"Znate, mi nemamo mnogo poznatih igrača. Eto, Ejdur Gudjonsen je jedan od retkih u tom smislu, igrao je za Čelsi i Barselonu, osvojio Ligu šampiona. I, mnogima bi bilo normalno da sad on dođe na trening reprezentacije i kaže "Ljudi, ovako ćemo, tako smo radili u Barsi...". Ali, da bi stvari funkcionisale, morate da ih postavite na svoje mjesto. To sam od Larsa naučio. Kada se susretnete sa toliko različitih ličnosti, koji su svi trenirani na neki drugačiji način, onda morate da uvedete striktna pravila. Prosto, igrači su radili kako im trener reprezentacije kaže. Znanje iz kluba je druga stvar. "Ovdje se igra ovako", to im kažete, i onda im objasnite zašto je bitno poslušati", naglašava Halgrimson.

Poslušanje. Pa, to je toliko daleko od nas, ovakvih, pogubljenih i pogrešno uvjerenih da sve najbolje znamo. Ali, ma koliko nam to bilo daleko, eto, bar da se podsjetimo da poslušanje postoji. Taman da pokušamo da razumijemo kako se to u fudbalu stiže tamo gdje bi vojleli mnogi. Međutim, ako je to isuviše daleko, evo jedne bliže odrednice.

"Mi smo bili na korak od plasmana na prošli Mundijal, Hrvati su nas izbacili u dva baraž meča. Nismo imali razloga da mnogo žalimo, stvarno smo naišli na dobrog rivala. Ali, kada smo već bili dotle stigli, postali smo uvjereni da ćemo na EURO2016 da odemo. Prosto, vjerovali smo da je došlo naše vrijeme. Isto kao i sada", prisjećao se selektor pred početak šampionata, dodajući: "Isto kao što sada, u dubini svog srca znam, vjerujem da ćemo proći grupu. A onda? Vjerovatno će nas čekati neka vrhunska ekipa. Statistički mi i nećemo imati neku šansu. Ali...", rekao je i - zastao. A onda se osmjehnuo. To je onaj osmijeh sa vjerom u Dobro. A ta vjera nije bila bez djela.

Islandska bajka... Nestvarna, zar ne? Kao i sve bajke, uostalom. Golman im je, stvarno, reditelj. Ali, mnogo voli fudbal. Napadač im je radnik na pumpi. Ali, nije odustao od svog talenta. Selektor je, u stvari, zubar. Ali, sa vizijom.

Ne morate da budete viking da biste postali svjetsko čudo.

Budite ono što jeste.

(Darko Nikolić)

Izvor: Blic