S druge strane, uvoz robe i usluga u BiH u istom periodu iznosio je 3,4 milijarde KM, što predstavlja smanjenje od 0,7 posto u odnosu na isti period 2015. U pomenutom periodu vanjskotrgovinski deficit je smanjen za 5,1 posto u odnosu na prethodnu godinu i iznosi 1,2 milijarde KM. Pokrivenost uvoza izvozom iznosi 65 posto, što je više za 2,56 posto u odnosu na prvi kvartal 2015. godine.

Posmatrajući samo ove podatke, moglo bi se zaključiti da se vanjskotrgovinski bilans BiH popravlja. Nažalost, situacija u robnoj razmjeni BiH sa svijetom nije ni izbliza tako idilična kako bi nam se moglo učiniti ako promatramo samo pomenutu informaciju.

Istini za volju, brojevi su pozitivni, no u osnovi, riječ je ipak o statistički neznatnim i prilično malim pomjeranjima u jednom ili drugom smjeru. To što je izvoz povećan za 1,7 posto, ne znači mnogo ako se ima na umu činjenica da će do kraja ove godine stvari dramatično da se promijene te da će bh. vanjskotrgovinski deficit opet završiti na približno sedam milijardi KM, što je jako puno za ovako malu ekonomiju i nejaku privredu. Hoće li na kraju godine deficit iznositi 7,1 ili 6,9 milijardi KM, ne znači nam baš previše. Jer ne zaboravimo slijedeće.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, izvoz iz BiH u prošloj, 2015. godini, iznosio je 8,9 milijardi KM, što predstavlja rast izvoza od 3,5 posto u odnosu na 2014. Lijepo, nema šta. Međutim, ono što kvari “idiličnu sliku” je slijedeće - u istom periodu uvoz u BiH je iznosio čak 15,8 milijardi KM, pri čemu je vanjskotrgovinski deficit prošle godine iznosio 6,8 milijardi KM! Dakle, svake godine BiH napravi minus od otprilike sedam milijardi KM u razmijeni sa svijetom.

BiH nije ni prije rata bila neka ekonomska velesila, ali je izvozila više nego je uvozila, odnosno imala je suficit u robnoj razmijeni sa svijetom. Primjera radi, prijeratni izvoz sa područja kojeg danas znamo kao Federacija BiH na kraju 1991. godine iznosio je (preračunato) 1,4 milijarde američkih dolara, a uvoz 1,1 milijardu američkih dolara.

Dakle, robna razmjena je bila u plusu. No, izvoz iz FBiH u 2000. godini (preračunato) iznosio je samo 675 miliona dolara, a uvoz čak 2,2 milijarde dolara. Pri svemu tome, prosječne plate (preračunato) iznosile su krajem 1991. godine 438 KM, a krajem 2000. 413 KM.

Krajem 1991. na području FBiH bila je zaposlena 631 hiljada radnika, a krajem 2000. tek 410 hiljada. Ono što želimo reći možda se najbolje ogleda na slijedećem primjeru. Fizički obim industrijske proizvodnje na kraju 2000. godine u FBiH bio je veći za čak 8,8 posto u odnosu na 1999. Sjajno, zar ne? Međutim, kada kažemo da je fizički obim industrijske proizvodnje 2000. godine iznosio samo 34,8 posto obima proizvodnje iz 1999, to cijeloj slici daje sasvim drugačiji ton. Identičnu situaciju imamo i kada sagledamo sve ostale ključne ekonomske pokazatelje.

Ukratko, FBiH u 2000. godini u odnosu na ostvareni nivo u 1991. dosegnula je tek 34,9 posto predratne industrijske proizvodnje, samo 65,1 posto zaposlenosti, 47,6 posto izvoza i 52,7 posto predratnog bruto domaćeg proizvoda. Nažalost, situacija se ni danas, šesnaest godina kasnije, nije značajnije promijenila, iako statistika iz godine u godinu bilježi rast. Prof. dr. Nikola Grabovac, iz čije smo knjige “Privreda BiH pred kolapsom” posudili ove pokazatelje, kaže da danas, dvadeset godina poslije rata, u svim najvažnijim pokazateljima nismo dostigli nivo razvoja koji smo imali prije rata 1991. Naročito se zaostaje u zapošljavanju, obimu izvoza i obimu fizičke proizvodnje. 

Dodaje i da sa sadašnjim stopama razvoja vrlo je neizvjesno kada ćemo dostići nivo privrednog razvoja u BiH koji smo imali prije rata, a prema njegovim procjenama, ako se nastavimo “razvijati” sadašnjim tempom, trebat će nam još otprilike nekih petnaestak godina da dosegnemo predratni nivo razvoja. Da se sve pomenuto ne bi previše isticalo, naši kreatori makroekonomske politike - pri čemu mislimo i na domaće, a posebno na strane - izbacili su iz ovdašnje statistike upoređivanje sa 1991. i uveli poređenje samo sa poslijeratnim godinama. Jer, mnogo bolje zvuči kada se kaže da je izvoz iz FBiH 2000. godine iznosio 675 miliona američkih dolara, što predstavlja znatno povećanje u odnosu na 1999, kada je izvoz iznosio “samo” 518 miliona dolara nego kada poredimo tih 675 miliona iz 2000. sa 1,4 milijarde izvoza iz 1991. godine, zar ne? Upravo se to isto dešava i sa posljednjim podacima o izvozu i uvozu u BiH u prva tri mjeseca 2016.

Jeste, tačno je, izvoz raste, ali samo kada se poredi sa prethodnom godinom. No, to još ne znači ništa posebno ako se sagleda malo šira slika. U čemu je, osim pomenutog, ključni problem bh. vanjskotrgovinske razmjene? Problem je u samom konceptu, u makroekonomskom okruženju koje smo napravili, odnosno u ekonomskom sistemu koji je uspostavljen kod nas. U BiH je na snazi neoliberalni kapitalizam, koji u osnovi ide navodno ka nemiješanju države u privredne tokove. U sklopu te doktrine BiH je doslovno širom otvorila vrata za uvoz svega i svačega, ukinula je gotovo sve carine, kvote, kontingente i tako dalje. Danas ko god, šta god poželi uvesti u BiH, može to učiniti bez ikakvih problema. Vrata su mu širom otvorena. Zato neka vas ne čudi pretjerano informacija koja je objavljena prije nekoliko dana - izvjesni S. A. iz Foče naručio je sjeme marihuane iz Holandije i ona mu je stigla, vjerovali ili ne, poštom.

Dakle, u pismu. Ovoga je puta nekim čudnim slučajem Uprava za indirektno oporezivanje BiH to slučajno otkrila, ali šta mislite, koliko je takvih i sličnih pisama do sada prošlo? Toliko smo liberalizovali uvoz u BiH da je to postalo bukvalno smiješno.

Nažalost, s druge strane, sva tržišta zemalja u kojima također vlada neoliberalna ekonomska doktrina su ostala zaključana za nas. To zna svaki ovdašnji privrednik koji je probao bilo šta izvesti u, naprimjer, EU. Načelno, protok robe je i tamo slobodan, ali tu su i brojni certifikati (nemojte se zavaravati mišlju da nekakvi certifikati EU vode do sigurnosti proizvoda, oni su tu, zapravo, samo zbog opstrukcije uvoza, op. a), kvote, kontingenti, carine, dažbine i brojne druge vancarinske barijere.

Iz BiH u EU se mogu izvesti samo rijetki proizvodi, i to oni koji trenutno trebaju tamošnjim kompanijama i koje je jeftinije praviti u BiH nego u EU. To se, nažalost, odnosi samo na nekoliko ovdašnjih kompanija koje se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a čiji obim izvoza pravi one statističke promjene o kojima smo govorili. Ali to još, nažalost, ne znači da se bh. izvoz oporavlja i da nam se vanjskotrgovinski bilans popravlja.

Izvor: Oslobođenje