S.B. Koliki uticaj trenutno imate na Partiju demokratskog progresa i procese unutar stranke, s obzirom da ste se nedavno povukli sa mjesta predsjednika ove partije?

Ja nemam neposredni uticaj jer sam se potpuno izvukao. Kada mogu, kada imam vremena prisustvujem manifestacijama, ali u ključnim stvarima ne učestvujem. Sa predsjednikom Borenovićem, potpredsjednicima i predsjedništvom sjedam, kažem svoje mišljenje, ali generalno nemam nekog neposrednog uticaja zato što to ne želim. Bilo bi neozbiljno da sam se povukao, a da sam ostao to da radim. Da budem iskren, ja sam vrlo ponosan na to kako smo mi unutar stranke to uradili. PDP je nastavio da pokazuje čvrstinu, stabilnost, nije bilo sukoba, nije bilo lomova i smatram da je to jedan veliki pokazatelj zrelosti. 

S.B. Da li to znači da ćete ubrzo napustiti i politiku?

Mislim da je rano govoriti o tome. Ja imam još dvije i po godine da radim na ovom poslu na kojem sam trenutno, a odluku o tome ću donijeti neposredno pred naredne izbore. Ja jesam bio dugo u politici i na neki način čovjek nekad mora shvatiti da je vrijeme da se stane, tako da nikad ne reci nikad. Ne mogu u ovom trenutku reći šta je moja definitivna odluka, jer je suviše vremena ostalo do izbora. 

S.B. Da pređemo na ekonomske teme. Da li bi rješenje za Bobar banku ili Banku Srpske bilo upravo onakva privatizacija kojom je prodata Kristal banka za jedan evro? Da li bi se time spasio i državni novac, novac javnih preduzeća itd.?

Vlast koja je Bobar banku i Banku Srpske dovela u ovu situaciju, svojevremeno je dovela i Kristal banku. Kristal banka je bila u potpuno identičnom stanju kao ove banke. Ja sam imao dva izbora: ili da je ugasim ili da je sačuvam. Čuvanje je značilo da investitor mora da unese značajna finansijska sredstva da bi se banka dovela na nulu. I to je urađeno. Priča da je to jedan evro je smiješna priča, odnosno laž koja je izmišljena. Jedan evro je bila formalna cijena, u suštini oni su morali ubaciti preko 25 miliona kapitala kako bi obezbijedili da banka ima minimalni kapital. Nakon toga su unijeli još preko 200 miliona dugoročnog kapitala iz Austrije. Za Bobar banku i za Banku Srpske to je jedino razumno rješenje. Ja sam ih javno pozvao da nađu investitore za jedan evro, ali on to nije mogao naći. Jer trebalo je naći ne jedan evro, nego uz njega još u slučaju Bobar banke po mojoj procjeni minimalno između 35 i 40 miliona KM da bi se sačuvali depoziti državnih firmi, a u Banci Srpske mislim da ta cifra ide i preko 100 miliona. Za razliku od njih, ja sam uspio to sve da uradim i sačuvam državni novac. Oni su to sve upropastili. Ali ne samo što nisu mogli, nego zato što nisu ni htjeli, jer likvidacijom nestaju tragovi o svim sumnjivim poslovima kojima su se oni bavili. 

S.B. Da li smatrate da će, ukoliko ne bude novca od MMF-a budžet Srpske ostati likvidan do kraja ove godine? 

Nema nikakve šanse, apsolutno. Već sad nije likvidan. Otuda galama oko ruskog kliringa. Vlada RS traži od Vlade Srbije da kupi obveznice. Banke se boje to da urade. Došlo je do dramatičnog kraha prihoda. Bez MMF-a, a čak i sa njim, novcem iz Srbije i isplate klirinškog duga (a veliko je pitanje kada će se to desiti), nemamo šansu. Činjenica je da je ovaj budžet doveden u katastrofalnu situaciju, da su otplate unutrašnjeg i spoljnjeg duga blizu polovine izvornih prihoda, a svojevremeno je zakonom to definisano na 18 odsto, kada sam ja bio premijer. Da taj zakon važi, danas bi daleko više novca išlo za redovne poslovne aktivnosti. Ali to je jedna alava vlast koja se uvijek zaduživala ne vodeći računa o trošenju. Razlog što smo se Dodik i ja razišli bio je taj što sam ja insistirao da se od privatizacije telekoma napravi bar neki značajan objekat npr. na Gornjim horizontima u Hercegovini. Dobar domaćin bi od tog (privatizacionog) novca napravio novu imovinu, a ne sve potrošio. Umjesto da je domaćin, kada je prodao njivu kupio mašinu, on je ostao bez ičega. 

S.B. Vi ste bili predsjednik PDP-a 2012. u vrijeme lokalnih izbora, ali i za vrijeme opštih izbora 2014. Možete li mi nabrojati tri opštine gdje je na vlasti SzP i gdje su učinjene bilo kakve reforme, npr. redukcija broja administrativnih radnika ili neki drugi koraci koji će se morati napraviti i na republičkom nivou  u cilju finansijskog opstanka svih nivoa vlasti?

To ne znam, nisam pratio. Ali da budem pošten, sumnjam da bilo gdje ima neko veliko smanjenje broja zaposlenih. Ako su uspjeli zaustaviti rast birokratije, u ovoj fazi je i to dovoljno. SzP je uradio mnogo toga da smanji dugove u većini opština, Uzmimo samo Gradišku za primjer. 

S.B. S obzirom da Savez očigledno nije imao snagu da napravi rezove u lokalnim zajednicama, kako onda očekivati da će da ima na republičkom nivou?

To ćete morati pitati ključne ljude koji će preuzeti vlast 2018. Ja sam imao snage kada sam preuzeo vlast od Dodika 2001. Tada mi je ostavljen dug od tri neisplaćene plate, tri neisplaćene penzije i tri i po neisplaćene invalidnine. U roku od dvije godine nadoknadio sam sve njegove neisplaćene plate i isplatio sve svoje. Cijena je bila uvođenje finansijske discipline i reforma poreskog sistema. Ja sam tada imao hrabrosti da kažem da nema dodataka za treće dijete. Rekao sam da penzije neće rasti u tom periodu nego da je prioritet redovnosti i saniranje prethodnih dugova. Ja mislim da se to isto može uraditi. 

S.B. Kakav je vaš odgovor na komentar predsjednika SDS-a Mladena Bosića da je bila greška što ste se sastali sa Dodikom i da on ne bi išao da je na vašem mjestu?

Mene je zvao predsjednik Republike kao člana predsjedništva. Zašto ja njemu ne bih rekao šta mislim? Nemam nijedan problem da Dodiku kažem da je organizovanje kontramitinga isti dan dijeljenje naroda, nemam nijedan problem da mu kažem da u Sarajevu radim sve što je u interesu RS, da smatram svojom zaslugom činjenicu što više niko ne postavlja pitanja ustava i nadležnosti RS.

Vodim se onim što je patrijarh Pavle jednom rekao: „Kada uđete u raspravu, govorite tako da su vam riječi blage a dokazi snažni.“ Ko ima jake riječi, dokazi su mu slabi. Dodiku sam rekao sve što smatram da je trebalo biti rečeno. I sljedeći put će on doći kod mene. 

S.B. Da li je Dodik pristao da dođe? 

Naravno da će pristati, jer ako ne dođe, neću ni ja više ići kod njega. 

Hvala Vam lijepo. 

Hvala i vama.  

Razgovarao: Stefan Blagić