Statusima koje je ostavljao jasno je ukazivao na probleme u društvu, svakodnevici, ljudskim odnosima i svemu onome, ne tako lijepom i dobrom, što je donijelo savremeno doba. Međutim, prije nekoliko dana Stojan je odlučio da se oprosti od svojih vjernih fanova, tačnije 1. aprila, na Svjetski dan šale, kada se prvi put poslije tri godine ozbiljno i pravopisno ispravno obratio svom bataljonu obožavalaca sa samo jednom molbom. Da ne budu duhovna sirotinja. Iako su mnogi mislili da je riječ o prvoaprilskoj šali, od Stojana od tada ni traga ni glasa. Više od 500 komentara, molbi da se vrati i nastavi da piše, ali od njega ni slova. Lik koji je zasmijavao hiljade ljudi i sa kojim su i mnoge javne ličnosti imale sjajnu interakciju, Stojan Mićin je za "Glas Srpske" odgovarao u svom stilu, ali i ozbiljno na pitanja o odluci koju je donio, odnosu sa fanovima i o tome šta bi on promijenio da postane ministar prosvjete i kulture Republike Srpske.

GLAS: Stojane, 1. aprila si se pozdravio sa svojim mnogobrojnim pratiocima. Da li je to definitivno ili si možda otišao na turneju sa Peđom Medenicom, pa nemaš vremena da pišeš?

STOJAN: "Nepitajte me ništa za Peđu Medenicu, otišao je na mjesec dana u Amerike, to moje srce neće izdržat".

Još nisam donio konačnu odluku, teško je oprostiti se sa nečim u šta je uloženo više od tri godine rada i truda, a uz to sve, veliki je broj ljudi koji me prati i podržava, što predstavlja dodatnu odgovornost i obavezu. Za sada neka ostane na ovome da sam se pozdravio.

GLAS: Kada bi Stojan Mićin postao ministar prosvjete i kulture Republike Srpske, šta bi mijenjao?

STOJAN: "Prvo što bi uradio je dabi đeci koja pješače po 10 kilometara do škole ukino fizičko".

Neophodno je da se ovaj resor u potpunosti usaglasi sa razvojem i strategijom zapošljavanja Republike Srpske. Ulagao bih u razvoj nauke i tehnologije i na promovisanje istog u svim segmentima obrazovanja, krenuvši od osnovnog do visokog obrazovanja, jer budućnost Republike Srpske treba da leži u razvoju nauke i tehnologije, a ne da se oslanjamo samo na prirodna i rudna bogatstva koja imamo.

GLAS: Da li način na koji pokušavaš da objasniš gdje i kako živimo može pomoći ljudima da otvore oči?

STOJAN: "Koliko bodova nosi ovo pitanje?"

Svrha postojanja ovog profila i jeste skretanje pažnje na određene pojave u društvu, koje su, nažalost, često negativne i koje su postale dio naše svakodnevice. Ono na šta posebno skrećem pažnju jeste na tu duhovnu neimaštinu kod određenog dijela našeg stanovništva.

GLAS: S obzirom na to da te prati više od 50.000 ljudi, kakav je osjećaj imati tu vrstu "moći" i znati da te ljudi citiraju, očekuju svaku tvoju novu misao?

STOJAN: Koliko je to privilegija, toliko je i obaveza. S tim u vezi ne mogu reći da osjećam neku moć, ali svakako da osjećam unutrašnju satisfakciju kada znam da sam stvorio nešto oko čega je okupljena ne tako mala grupa ljudi, a da je opet to nešto pozitivno.

Poruka

GLAS: Šta bi poručio svim tvojim pratiocima koji nestrpljivo očekuju da im se javiš na "Fejsbuku"?

STOJAN: "Bravo, Nole!"

Izvor: Glas Srpske