Ovo je u autorskom tekstu napisao Sajmon Dejvis, viši zvaničnik Svjetske banke, u analizi o poslovnoj atmosferi u BiH. On ističe da je jedan od deset investitora prijavio da je morao plaćati mito u 2011. godini, kada je rađeno opširno istraživanje.

Ipak, kako ističe, produktivnost bh. radnika je iznenađujuće dobra i iznosi otprilike kao u Rumuniji, odnosno 1.100 evra dodane vrijednosti produktivnosti po radniku.

Ipak, to nije velika utjeha s obzirom na to da ta cifra u prosjeku EU, kako ističe, iznosi više od 5.000 evra po radniku.

"Međutim, iako su radnici u BiH prilično produktivni, troškovi zaposlenja su visoki. Plate, porezi i socijalna davanja progutaju čak dvije trećine svega što radnik proizvede. U redu je da radnici kući odnesu plodove svog rada, ali takva politika ima posljedice po investicije", ističe on.

Saša Aćić iz Udruženja poslodavaca RS ističe da čak i navedeni nivo produktivnosti treba uzeti sa rezervom.

"Dejvis je procjenu vršio na osnovu zvaničnih statističkih podataka koji ne uvažavaju značajnu prisutnost neprijavljenog rada, odnosno rada na crno. I po parametru produktivnosti BiH se nalazi na začelju Evrope", kaže Aćić.

Dejvis dalje kaže da je dodatni problem činjenica da investitoru ostaje premalo novca za reinvestiranje, ulaganje u novu proizvodnu liniju ili kreiranje novih radnih mjesta.

"A investitori moraju da se suoče sa brojnim drugim troškovima poput plaćanja 'ispod stola' za dobijanje čak i najobičnijih usluga poput struje", ističe on.

Aćić dodaje da značajno i dugoročno prisustvo korupcije uzrokuje nepovjerenje građana i poslovne zajednice u institucije, pogotovo u poreske i kontrolne organe.

"To dugoročno dovodi u pitanje funkcionisanje cjelokupnog sistema iz aspekta prikupljanja sredstava i zadovoljenja socijalnih i svih drugih prava", rekao je on.

Dejvis u svojoj analizi još ističe da ako investitor uopšte uspije da uprkos svim preprekama ostvari kakav-takav profit, platiće nizak porez od deset odsto. Ali, kako navodi, problem je što je rizik prevelik i što tek mali broj preduzeća može očekivati da dođe u fazu da se može pohvaliti zaradom. Čak i u SAD, jednoj od najprijateljskijih zemalja za investicije, pola novoosnovanih preduzeća propadne u roku od pet godina, upozorava Dejvis. A i samo započinjanje biznisa u BiH, kako ističe, izuzetno je teško. Od 189 zemalja, na 171. smo mjestu po komplikovanosti dobijanja građevinskih dozvola, a na 119. mjestu po težini dobijanja električne energije. Biznis biste lakše započeli u čak 174 zemlje nego u BiH.

"I uz sve to potrebno vam je čak 420 sati godišnje za administriranje plaćanja poreza i drugih obaveza, što je daleko više nego u ostalim zemljama JI Evrope, što je veliki teret za mala i srednja preduzeća", navodi Dejvis.

On dodaje da stvari ne bi morale biti tako loše jer postoji veliki potencijal u turizmu, vinarstvu, lakoj prerađivačkoj industriji, informatičkom sektoru ili poljoprivredi. Ipak, kako ističe, nužno je smanjiti troškove rada i kreirati pozitivnije okruženje za domaće i strane investitore.

"Ima preduzeća koja rade dobro. Možda ste na nekom stadionu sjedili na stolici proizvedenoj u BiH, ili ste jeli neke od njenih izvrsnih mliječnih proizvoda. Možda su neku od vaših omiljenih aplikacija na ajfonu ili android telefonu napisali talentovani mladići i djevojke iz BiH. Ali ove uspješne priče moraju da postanu pravilo, a ne da budu izuzetak", zaključuje on.

Izvor: Nezavisne