"Istorijski dan" za SAD i iransko-američke odnose. Na ovaj način su brojni američki komentatori označili diplomatski dvostruki udarac: Zvaničnu implementaciju sporazuma o nukleranom naoružanju i istovremeno oslobađanje četiri američka građanina, među njima i dopisnika Washington Posta iz Irana, Jazona Resaina.

Pionirska promjena

Američki šef diplomatije John Kerry je proslavio implementaciju označivši je "sjajnim i ogromnim napretkom" koji je ponovo dokazao "moć diplomatije". Svijet je ovim postao sigurniji, rekao je Kerry i prigovorio svima onima koji su bili skeptični i naveo kako se mora priznati da je Iran održao riječ. Osim toga Kerry je rekao da puštanje na slobodu četvero Amerikanaca ne bi bilo moguće bez pregovora o nuklearnom naoružanju Teherana.

Konačna implementacija Sporazuma o nukleranom naoružanju sa Iranom je važan korak čiji efekt se skoro ne može precijeniti. Već i samo ukidanje sankcija nakon toliko mnogo godina političke i ekonomske blokade predstavlja pionirsku promjenu. Milijarde dolara iranske imovine koje će sada korak po korak biti oslobađane će vođstvu u Teheranu dati hitno potreban finansijski prostor za djelovanje. SAD će pažljivo promatrati da li iransko vođstvo taj novac koristi za podsticaj domaće privrede ili pak za finansiranje terora i rata u regionu.

Politička dimenzija

Određivanje dana implemetacije u Sporazumu o nuklearnom naoružanju bio je izraz dubokog nepovjerenja između SAD-a i Irana. Tek nakon što je Iran provjereno demontirao svoja atomska postrojenja, što je propisano u ugovoru, trebale su na dan implementacije biti ukinute sve ekonomske sankcije podignute zbog iranskog atomskog programa. To su u Beču svečano najavili ministri vanjskih poslova dvije zemlje John Kerry i Dschawad Sarif.

Ipak vjerojatno još važnija od ekonomskih konsekvenci je politička dimenzija ovog koraka. Ovim je - iako samo bojažljivo - izgrađeno novo povjerenje između SAD i Irana. To bi moglo biti od najvećeg značaja jer Amerikanci s pravom smatraju da Iran drži u svojim rukama ključ za rješenje brojnih regionalnih konflikata: u Siriji, Iraku, Jemenu, u borbi protiv "Islamske države", u Libanu i u "tradicionalnom" blikskoistočnom konfliktu između Izraela i Palestinaca. Kerry je u svojoj izjavi izrazio umjereni optimizam da se Iran može ponašati samo konstruktivno.

I dalje veliko nepovjerenje

Ipak zemlja je gledano iz ugla svih spoljnopolitičkih eksperata još uvijek daleko od toga da postane partner SAD-a sa kojim se može računati. Nepovjerenje je i dalje veliko - i opravdano. Nedavno otkriveno iransko testiranje balističkih raketa je najnoviji dokaz za to. Kandidatkinja Demokratske stranke za predsjedničku trku na američkim izborima Hilary Clinton zbog toga je zatražila da se protiv Irana podignu nove snakcije.

Ministar vanjskih poslova Kerry je na svojoj press konferenciji podsjetio na to da će nakon implementacije ugovora biti uvedeni dodatni mehanizmi kontrole koji će Iranu jedanostavno onemogućiti da "vara". Inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju IAEA će od sada moći vršiti kontrolu bez prethodne najave. Iran je to prihvatio u ugovoru.

Kao što se drugačije teško moglo i očekivati, većina kritičara u SAD nije zadovoljna. Paul Ryan, vođa republikanske većine u Senatu i portparol Predstavničkog doma, osudio je ugovor navodeći da nije djelotvoran. On je rekao da će stoga američki poslanici "uraditi sve" kako bi spriječili da Iran postane atomska sila. Ryan je ponovio bojazan da će Iran nakon ukidanja sankcija milijarde koristiti da sponzoriše terorizam. Donald Trump, Ted Cruz, Marco Rubio i drugi republikanski kandidati za predsjednika argumentiraju na sličan način.

U intervjuu za DW Lawrence Haas iz American Foreign Policy Council kritizira ugovor kao "nerazuman i neoprostiv". On kaže da ovaj ugovor pravi od regiona i svijeta "daleko opasnije mjesto" nego do sada. Haas, vanjskopolitički savjetnik bivšeg demokratskog zamjenika predsjednika Al Gorea, kaže: "Obama prebacuje problem svom nasljedniku i SAD u cjelini." Tako Haas odgovara na argumentaciju zagovornika ugovora koji navode da je njime u najmanju ruku dobijeno na vremenu i da je Iran odvraćen da u narednih 15 godina proizvede nuklearno oružje.

Potvrda za Obamu

Ipak gledano iz ugla predsjednika Baracka Obame korak implementacije sporazuma je potvrda njegove ustrajnosti da unatoč svojim republikanskim huškačima, ali i sumnjama u dijelu vlastite stranke ostane na ovom kursu. Ono što nije poznato svima i što se previđa i u ovoj polemičkoj predizbornoj kampanji je sljedeće: Još su njegovi prethodnici Bill Clinton i George W. Bush tokom svog mandata pokušavali postići sporazum sa Iranom. Ni jedan od njih u tome nije uspio. Obama se ponovo odvažio i pobijedio. To je dokaz da Obamin vanjskopolitički credo, njegova vjera u razum i diplomatiju ponovo ubiru plodove.

Ostale sankcije ostaju

Naravno na dan implementacije ni izdaleka nisu ukinute sve sankcije. One, koje su podignute protiv Irana zbog povreda ljudskih prava i podržavanja terorizma, ostaju.

Zbog toga trpe prije svega američke kompanije. I dok je Airbus upravo obznanio veliki posao sa Irancima, postojeća regulativa i dalje ne dozvoljava američkim firmama poslovanje sa Iranom. Iznimka se odnosi samo na zamjenske dijelove za avione, životne namirnice i tepihe.

Izvor: DW