Razlog takvog mišljenja među našom radničkom klasom vjerojatno leži u tome što u državi i nema mnogo kompanija koje su uspjele iz stečaja stati ponovno na svoje noge. Većina ih je otišla u likvidaciju, a radnici i ostali povjerioci su često ostali kratkih rukava jer nisu mogli naplatiti svoja potraživanja. Jedan od rijetkih pozitivnih primjera koje govore suprotno je nekadašnja tvornica vijaka Unis Tadiv iz Konjica koja sada posluje pod nazivom Graewe Tadiv i koja je zadržala istu proizvodnu djelatnost.  

U njoj su radnici pokrenuli stečaj nakon što su godinu dana štrajkovima pokušavali doći do svojih plaća i ostalih potraživanja. ''Firma je tada zapošljavala 155 ljudi i dugovala 22 plaće radnicima. Kako je bila u državnom vlasništvu vidjeli smo da nitko ne vodi računa o tome i da nikakvi štrajkovi i obustave rada neće dati rezultat. Dugovi su se gomilali a poslovni partneri odustajali'', priča nam Islam Ćosić, tadašnji predsjednik sindikata ove firme.  

Kada su uvidjeli da time ništa neće postići morali su se organizirati. Odlučili su se na pokretanje stečaja budući da su prema radnicima bila najveća dugovanja te su bili među najvećim povjeriocima. ''Opredjelili smo se za stečaj reorganizacije, a ne likvidacije'', kaže on.

Prije toga su uspjeli doći do većinskog vlasništva, a pronašli su i partnera i to u firmi Meteks iz Češke sa kojom su već radili i koja ih je snabdijevala žicom. Sud je radnicima dodijelio 67 posto vlasništva i 33 posto Meteksu.  Radnici su htjeli pokrenuti proizvodnju, ali nisu uspjeli. Odlučili su da zajedno sa Meteksom prodaju firmu kupcu iz Njemačke u vlasništvu Wolfganga Graewe-a,  sa kojim su već surađivali. 

Firma je uspješno prodana. Radnici su ostali raditi u firmi. Firma je registrirana kao Graewe Tadiv 2006. i ona i danas radi, kaže Ćosić. Kompanija proizvodi vijke, a plasman je proširen i sva proizvodnja ide na tržište Austrije i Njemačke. ''Skoro svi radnici su ostali da rade a firma je primila još 60-tak ljudi. Uspješno poslujemo i izvozimo svoje proizvode na strano tržište'', priča nam Ćosić koji je kaže zadovoljan radom u firmi koja poštuje domaće radno zakonodavstvo. On je bio i član odbora povjerioca dok je firma bila u stečaju te navodi da je prema stečajnom planu dugove firme u iznosi od 1,4 milijuna KM trebalo izmiriti u idućih pet godina, a prošle godine je taj proces uspješno završen i svi povjerioci su namireni. 

Još jedna firma koja bi se mogla izvući iz dubioze je i trebinjski Agrokop. Sada je u tijeku berba grožda i trenutno imju pune ruke posla. Naime, ovogodišnja potražnja za grožđem iz vinograda Agrokopa u stečaju je veća od ponude, a uprkos nezapamćeno lošim vremenskim uvjetima ovo poduzeće uspjelo je da posluje sa dobiti. Planiraju sa ovom berbom namiriti sve troškove koje su napravili te ostvariti zaradu i pokazati da i kroz stečaj firma može uspješno poslovati.

Stečajni upravitelj Vlado Simović, kaže da napravljen stečajni plan, a u studenom/novembru ove godine bi trebala biti skupština dioničara gdje bi se usvojio stečajni plan. Imaju i investitora. Nekoliko kompanija je osnovalo konzorcij i oni bi bili spremni da ulažu u Agrokop. Radi se o domaćim i stranim firma čiji vlasnici su podrijetlom iz Trebinja.

U Agrokopu je u svibnju/maju prošle godine pokrenut stečajni postupak, a vinogradi su bili pod zakupom kompanija "Swiss nova invest" iz Švicarske, da bi krajem godine odbor povjerilaca poduzeća odlučio da ove sezone samostalno uđe u proizvodnju grožđa.

Ovo su samo neke od rijekih firmi koje neće, prema sadašnjim pokazateljima, završiti sa katancom na vratima, a radnici obespravljeni ostati na ulici.   

Glavni razlog propasti firmi: Stečajni postupak se pokrene prekasno

Mustafa Handžo, generalni tajnik Udruge stečajnih upravitelja BiH, kaže da je glavni razlog što većina firmi koja pokrene stečaj završi u likvidaciji to što se taj postupak pokrene prekasno. Firma prema zakonu, treba pokrenuti stečaj ukoliko u toku od 30 dana ne može izmirivati svoje obveze prema potraživačima. ''Kada se utvrdi da postoji stečajni razlog treba odmah pokrenuti stečajni postupak.  Kod nas postoji praksa da kada u firmi sve bude obezvrijeđeno onda se krene sa tim postupkom da se to sve zakonito završi, a tu deblji kraj uvijek izvlače povjerioci'', kaže Handžo. Problem je, navodi i to što ta praksa kod nas još nije razvijena te menadžeri i svi drugi u vlasničkoj strukturi koji upravljaju kompanijama nedovoljno poznaju sve mogućnosti zakona o stečaju.

''Postojeći zakon o stečaju kaže da je osnovni stečajni razlog platežana nesposobnost dužnika. Platežno nesposobna firma je ona firma koja nije u stanju ispunjaviti svoje dospjele  i potraživane obveze plaćanja u trajanju od 30 dana. Ova odredba govori da su menadžemnt, uprava, vlasnici dužni pokrenuti postupke stečaja. Na taj način se ne bi zavlačili u dubioze i omogućavali da malverzacijama neki povjerioci i na neki drugi način naplate svoje potraživanja. Otvaranjem stečaja bili bi na ravnopravan način tretirani svi povjerioci. To je vrlo bitno'', naglašava Handžo.

Izvor: Akta