Dodik za Nedeljnik govori o najavi referendum koji je uzburkao Balkan, optužnici protiv Nasera Orića, prvi put i o razmimoilaženju političkih puteva Srbije i Srpske…

Zašto treba, odnosno, ne treba da bude referenduma?

Referendum je odgovor na nasilje međunarodne zajednice u pogledu nametanja zakona iz prošlosti i užasno loše pravosudne prakse, nezakonitih i nepravnih odluka Suda i Tužilaštva i političke motivacije koju je u svojim postupcima, prije svega, Tužilaštvo upotrebljavalo, obračunavajući se isključivo po nalogu političkih centara moći bošnjačkog naroda s predstavnicima iz Republike Srpske i hrvatskog naroda. 

Uvažavajući napor Ketrin Ešton da dođe u Banjaluku uprkos opstrukcijama nekih evropskih krugova u to vrijeme, nismo htjeli da problematizujemo ova pitanja četiri godine njenog mandata i pokušali smo s dijalogom. Sada nam je jasno da od toga nije bilo ništa sve ovo vrijeme, posebno imajući u vidu najnovije pokušaje i stavljanje navodnih institucija BiH u odbranu, recimo, Nasera Orića, da bi samo mjesec – dva nakon toga podigli sramnu optužnicu koja će opet rezultirati oslobađanjem. 

I kako vi mislite da će referendum to da promijeni?

Referendum kao način odnosa ljudi, naroda prema jednom aktuelnom pitanju ne smije da bude uzgubljen. Ja sam uvjeren da će se referendum održati, ne zato što je to neki hir nas ovdje ili što je to vlasništvo bilo kojeg pojedinca, kako to iz opozicije ili neki stranci žele da prikažu, nego je to potreba da se ovaj narod zaštitii mislim da smo našli pravi metod.

Koji je domet referenduma? “Ne” Sudu i Tužilaštvu na referendumu ne znači da će Sud I Tužilaštvo biti ukinuti?

Ljudi, i ako ne znaju, bar osjećaju da tolika borba protiv referenduma govori o njegovom značaju I težini koju on nosi. Dakle potpuno je degutantno nerazumijevanje ovdje, a da, recimo, razumiju ovi stranci koji meni svaki dan prijete ovdje I kažu:  “Imaćete sankcije”. A mi im kažemo: “Dobro – homogenizovaćete narod, a mi ćemo onda provesti referendum o samostalnosti. Pa šta ćete onda?” Tako razgovaramo s njima. Dakle, oni razumiju  šta je to, a mi to ovdje stalno treba da objašnjavamo.  Ali, evo za običnog čovjeka:  referendum je mogućnost da narod kaže svoju volju. Ako on kaže “ne” onda se mora ući u proces rješavanja tog problema, a problem se zove Sud i Tužilaštvo.

Mislite li da ćete dočekati tu državu?

Pošto se osjećam kao čovjek koji je tek danas krenuo da se bori za nacionalna pitanja i nisam umoran od toga, mislim da ću još moći da utičem na to kako će se stvari odvijati. Naši ciljevi nisu protiv Bošnjaka, nisu protiv bilo koga. Naši ciljevi su da odbrane naše pravo na naš način života. Znate kako moćno djeluje kad Amerikanci kažu:  “Branimo svoj način života”.  A zašto mi nemamo pravo da branimo svoj način života? Zašto bismo mi pustili da nam neko određuje taj način života?

Hoćete li doživjeti taj cilj?

Koji cilj? Da Republika Srpska bude samostalna?

Da.

Ja mislim da hoću. Vjerovatno ja neću biti predsjednik, ali to nije važno.

Jeste li vi nacionalista?

Ja volim svoj narod, ali ne mrzim nikog. Davno sam učio škole. Na političkim naukama, postojao je predmet na kojem sam izučavao i nacionalizam i šovinizam. Obično je sada to zamijenjeno -  ono što danas najčešće nazivaju nacionalizmom, to se nekad u definicijama zvalo šovinizam.

Jeste li nacionalista?

Naravno, ali nisam šovinista.

Da li još u Beogradu čujete izraz “bosanski Srbi” I da li vam to još smeta?

Naravno da mi smeta. U Beogradu energično reagujem i to već svi znaju.

Ispravljate li ih?

Uvijek.