Saradnja radi postizanja iranskog sporazuma o nuklearnom programu i zajednički neprijatelj u Siriji nakratko su pobudili nadu da bi SAD i Moskva mogle da poboljšaju odnose, naglo pogoršane poslije izbijanja ukrajinske krize i ruske aneksije Krima.

Da do otopljavanja ipak još za neko vrijeme neće doći, pokazalo se ovih dana sa jačanjem ruskog vojnog prisustva u Siriji i osnažene namjere Kremlja da podrži Bašara el Asada, koga Vašington želi da pomjeri sa mjesta predsjednika Sirije.

Barak Obama je godinu dana izbjegavao da se susretne u četiri oka sa Vladimirom Putinom, ali je sada stigla vijest da će se dvojica lidera vjerovatno susresti u sjedištu UN u Njujorku kasnije ovog mjeseca. Biće to još jedna prilika da razgovaraju o ratovima u Siriji i Ukrajini, zbog kojih su njihovi odnosi vraćeni na nivo iz vremena SSSR-a.

Kako pišu tamošnji mediji, Obama se plaši da bi njegov susret sa Putinom ne samo izvukao Rusiju iz izolacije u koju je Amerika gura, već bi i osnažio Putinov status svjetskog igrača i to na trenutno najvažnijoj, sirijskoj sceni. Predsjedniku se ne savjetuje ni da poslije nepopularnih pregovora sa Irancima i Kubancima započne intenzivnu saradnju sa još jednim američkim neprijateljem, Rusijom. Dok državni sekretar Džon Keri poručuje ruskom kolegi Sergeju Lavrovu da slanje ruskih vojnika, aviona i tenkova može da „dovede do još većeg nasilja i da ne bude ni od kakve pomoći”, dotle najuticajniji američki mediji i dalje portretišu Rusiju kao američkog hladnoratovskog neprijatelja. „Zašto Rusi mrze Ameriku? Ponovo”, naslov je teksta u „Njujork tajmsu” o tome kako Rusi mrze SAD onako kako su ih mrzeli za vrijeme ideološkog sukoba SSSR-a i SAD. Autorka, koja je ranije bila dopisnica iz Moskve, pronalazi odgovor u „resantimanu”, dugo gajenoj zavisti i mržnji koju jedan čovjek ili grupa osjećaju prema onome u kome vide uzrok svojih nevolja. Podsjeća da je upravo to osjećanje i dovelo do fašizma u Njemačkoj i ustvrđuje da je ruska mržnja usmjerena ka „Ukrajini, homoseksualcima, mliječnim proizvodima iz Evrope i iznad svega prema SAD”.

Zanimljivo, novinarka čuvenog „Tajmsa” i nekadašnja dopisnica iz Rusije, ne navodi da je razlog antiameričkog sentimenta možda to što su SAD Rusiji uvele sankcije i što je pod američkim pritiskom isto uradila i EU, a što je dovelo do pada BDP-a i vrijednosti rublje kao i do porasta inflacije. Takođe, nema ni riječi o stigmatizaciji Rusije i demonizaciji predsjednika Vladimira Putina u zapadnim medijima, pri čemu se on stalno poredi sa Hitlerom a njegova vlada sa staljinističkim režimom. I ovaj tekst je još jednom stavio Putina u isti koš sa Hitlerom, citirajući Leva Gutkova, direktora moskovskog Analitičkog centra „Levada” koji kaže da se zbog protivljenja prisajedinjenja Krima osjeća kao „Jevrejin u Hitlerovoj Njemačkoj”. Istina, tekst navodi da je ranija negativna osjećanja Rusije prema Americi izazvalo NATO bombardovanje Srbije 1999. i invazija na Irak 2003.

Prema istraživanju pomenute „Levade”, čak 81 odsto Rusa ima negativan stav prema SAD, što je najveći postotak još od kraja osamdesetih. Prema njihovom ispitivanju javnog mnjenja, antiamerička osjećanja su se budila svaki put kada bi Kremlj i Bijela kuća bili na suprotstavljenim stranima u nekom sukobu, kao na primjer u Gruziji. U Ukrajini, SAD podržavaju prozapadnu vladu u Kijevu koja je svrgnula proruskog predsjednika i obećala ulazak u EU i NATO. Rusi su na izvlačenje Ukrajine iz njihove „interesne zone” odgovorili odvajanjem crnomorskog poluostrva od Kijeva i podrškom proruskim pobunjenicima na istoku zemlje koji ne žele udaljavanje Ukrajine od Moskve.

Građanski rat u Siriji još jedan je kamen spoticanja u odnosima između dvije zemlje jer Moskva podržava Asada, koga SAD žele da uklone, mada su obje vlade izjavljivale da bi tamo mogle čvršće da sarađuju u borbi protiv zajedničkog neprijatelja – Islamske države (ID). SAD su prve objavile rat islamistima i počele bombardovanje njihovih položaja da bi pomogle drugim sirijskim militantima koji se bore kako protiv džihadista tako i protiv vlade iz Damaska. Dok Vašington i sam naoružava i obučava ratnike od kojih očekuje da se bore sa ID, dotle se protivi ruskom naoružavanju i obučavanju vladine vojske koja se isto tako bori protiv sunitskih ekstremista. Američki mediji intenzivno pišu o „nelegitimnoj” izgradnji ruske baze u sredozemnom gradu Latakiji, pod kontrolom vlade u Damasku, i isto tako nelegitimnom ruskom ulasku u rat u Siriji i slanju ruskih vojnika na teren, mada je Amerika već odavno u tom istom ratu, baš kao i u susjednom Iraku gdje povećava broj vraćenih vojnika.

Isti problem iz drugog ugla

A kako Rusija vidi porast antiameričkih osjećanja među Rusima? Pitali smo Ljubinku Milinčić, urednicu srpskog izdanja informativnog sajta „Sputnik”, medija koji je Moskva pokrenula da bi širila rusko viđenje svijeta.

„Antiameričko raspoloženje je evidentno, ali sa debelim razlozima. To da su SAD i NATO došli do ruskih granica, to nije ruska propaganda, već činjenica. Nije ruska propaganda izmislila već je sam Kijev kazao da će Ukrajina ući u NATO, što su Rusi pokušali da spriječe, da im NATO baza ne bi bila na granici, a američka Šesta flota u Sevastopolju. Bilo bi zanimljivo da vidimo kako bi SAD reagovale kada bi Rusi napravili vojnu bazu sa meksičke strane na američko-meksičkoj granici. Već smo vidjeli kako je Amerika reagovala kada su Rusi imali takav dogovor sa Kubom. Sankcije zabranjuju Rusiji da posluje sa svijetom, i to se neposredno odražava na građane Rusije ”, objašnjava Milinčićeva.

Onda dodaje da ako postoji zemlja koja je raširenih ruku dočekala Zapad, onda je to bila Rusija poslije raspada SSSR-a jer su Rusi željeli sve američke proizvode koji su im dotad bili nedostupni. Dodaje i da prosječan Rus ni danas neće da bojkotuje američke proizvode niti da ima negativna osjećanja prema Amerikancu koga sretne na ulici, ali da shvata da je Amerika uzrok njegovih nevolja.

„Amerika je rusko otvaranje prema Zapadu doživjela kao rusko  pristajanje da se Moskva ponaša po diktatu SAD, ali to je vrlo teško ostvariti u tako velikoj zemlji kao što je Rusija.”

I neposredno poslije invazija na Irak i Avganistan, Amerikanci su imali običaj da se naivno pitaju zašto ih svijet toliko mrzi kada oni samo svima žele dobro. A pitaju li se Rusi zašto njih Amerikanci ne vole?

„Rusi se pitaju zašto su na Zapadu proglašeni za negativce i znaju da je odgovor: ’Boje nas se i zato nas ne vole’.”

Izvor: RTS