1. Gledajući kroz prizmu učesnika na panelu, kako ste vidjeli probleme građana koji su učestvovali u diskusijama na temu „Šta znači Sporazum za rast i zapošljavanje?“ 

Prije svega mislim da je jako dobro što su organizovane javne debate sa građanima o „Sporazumu za rast i zapošljavanje“ i to u reprezentativnom sastavu panelista. Posebno je važno „otvaranje“ EU u BiH za razgovor sa građanima. Problemi koje su iskazali učesnici javnih debata bili su širokog spektra, od egzistencijalnih (bazirani na ličnim iskustvima) do makroekonomskih problema (u Tuzli, naprimjer). Istaknuti problemi u velikoj mjeri su se „poklopili“ sa šest oblasti Sporazuma.

 Moja je ocjena da su sljedeći problemi osnovni:

• Nezaposlenost te potreba za zapošljavanjem (čitaj: reforma tržišta rada)

• Slab realni, privatni sekor koji je „gušen“ visokim nametima

• Nepovjerenje u sposobnost domaćih vlasti da riješi probleme

• Prevelika očekivanja od međunarodnog faktora („sindrom zavisnosti“)

Sporazum znači nastavak i završetak ekonomske tranzicije u BiH i stoga je veoma važan.

 2. Na koji način socioekonomske reforme predviđene Sporazumom mogu doprinijeti boljem usmjeravanju socijalnih davanja i poboljšanju socijalnog statusa građana? 

Suština problema je u tome što je postojeći sistem socijalne zaštite (u Federaciji BiH i RS) statusno zasnovan i nije usmjeren na pomoć i ne brine o onima koji su stvarno najugroženiji, dakle sam sistem je socijalno nepravedan.

U 2011. godini na osnovu Ankete o prihodima domaćinstava, najsiromašnija petina stanovništva u BiH je primila samo 17,3% a najbogatija preko 20% nedoprinosnih budžetskih transfera koji predstavljaju oko 3.9% BDPa. 

Stoga je neophodna reforma metode ciljanja/selekcije korisnika – koja bi umjesto statusa bila bazirana na stvarnim potrebama korisnika.

Taj je metod razvijen i testiran u saradnji sa entitetskim vlastima – te konačno usvojen. Riječ je o indirektnom imovinskom cenzusu koji procjenjuje stvarnu materijalnu situaciju korisnika, a ne prihode (koji se mogu sakriti ili lažirati). To je i predviđeno Sporazumom, uz ukidanje značajnog dijela povlaštenih penzija itd.

Važno je da Sporazum za rast i zapošljavanje insistira na povećanju socijalnih davanja onima kojima su najpotrebnija. Dodatna sredstva za to mogu se dobiti malim smanjivanjem troškova (plata) administracije za šta postojeće vlasti „neće ni da čuju“.

3. Šta bi po Vašem mišljenju moglo predstavljati optimalno rješenje za ukupnu društvenu i privrednu klimu u BiH, a koje bi obuhvatilo svih šest oblasti predloženih reformi. 

Ne postoji jedno optimalno rješenje. Glavna kočnica reformama pa i Sporazumu je postojeći karakter političkih partija koje su interesne grupe, a ne političke organizacije.Bez promjene političkog ambijenta teško će bilo šta promijeniti.Reforma političkih partija je preduslov za ekonomski i socijalni napredak. 

Autor: Frontal