Gorislav Papić pripada mlađoj generaciji novinara-urednika na Javnom servisu (rođen je 1980) mada već ima zavidno novinarsko iskustvo. Nakon završetka Fakulteta političkih nauka, zanat je pekao u redakciji “Nina” (2002. do 2010) pišući, kako sam kaže - sve, od Svjetskog prvenstva u banatskim šorama do političkih komentara. Poslednje dve godine uređuje emisije “Oko” i “Oko magazin” koje su, s ponosom ističe, najgledanije u svojim žanrovima. 

- “Oko” je jedina emisija ovog profila koja je konstantno, u svim godišnjim dobima, među deset najgledanijih emisija tog dana - kaže Papić. Ipak, u žiži javnosti je najviše zbog intervjua sa premijerom Aleksandrom Vučićem, pa i ovaj razgovor vodimo povodom njihovog poslednjeg razgovora vođenog nedavno.  

Kako ste zadovoljni načinom na koji ste uradili ovaj intervju sa premijerom? 

- Intervju koji se danima prepričava je dobar intervju. A poslednji intervju sa Aleksandrom Vučićem je definitivno takav. Sad da li su za to zaslužni Vučićevi odgovori, moja pitanja, fama koja je podignuta oko nekih drugih emisija ili možda “Blicovo” upoređivanje rejtinga dvije sasvim različite emisije, zapravo nije ni bitno. Ispostavlja se da uvijek intervjui sa Aleksandrom Vučićem privuku najveću pažnju, iako ne mislim da su intervjui sa nekim drugim političarima, na primjer nedavni intervju sa Borisom Tadićem, bili manje kvalitetni. Mada, ne znam da li to i dalje može da se poredi sa nekim od najboljih emisija koje pravimo u “Oko magazinu”. Kao što su emisije o političkoj biografiji Ive Andrića, životu i misterioznoj smrti Slobodana Penezića, jeretičkim pričama Branka Ćopića ili o tome kako su gimnazijalci okupljeni oko „Mlade Bosne“ promijenili svijet. 

Utisak sa strane, bar moj, jeste da ste ovaj put najbolje parirali Vučiću?

- Kad sam 2002. došao u stari NIN, naučili su me da svaki novinar NIN-a može da bude ministar, ali da nijedan ministar ne može da bude novinar NIN-a. Mnogo se u srpskom novinarstvu i politici promijenilo za ovih 13 godina, pogotovo novinarsko samopoštovanje, ali ja mislim da je normalno da novinar može da na svakom nivou parira ministru. Čak i prvom ministru. Sasvim druga stvar je to što nisam pristalica intervjua koji se pretvore u utakmicu ili boks meč. Što ne znači da ne bih znao da ih radim. Svakako mislim da se intervju sa Vučićem nije pretvorio u boks meč i da je, uprkos tome, mnogim gledaocima bio zanimljiv. 

Privatno se ne čujemo

Čini se da Vučić voli da porazi, čak i ponizi, sagovornika i kada nema razloga za to? Dijelite li taj utisak?

- Ne dijelim taj utisak. 

Da li ima posebne prohtjeve pred emisiju?

- Nema. 

Da li ste privatno u kontaku s njim?

- Ne. Aleksandra Vučića profesionalno poznajem više od deset godina, ali nikada se privatno nisam čuo s njim.

Kako je to razgovarati s čovjekom koji odlično pliva u medijskim vodama i koji je nedvosmisleno najmoćniji u državi? 

- Nezgodno je samo u tom smislu koji ste vi pomenuli. Jer, svako o tom čoveku ima svoj stav, svako intervju s njim gleda kroz svoje naočari u kojima se umesto dioptrije nalaze politički stavovi i vrijednosti, frustriranost ili zadovoljština. I često ljudi ni ne slušaju intervju već svoj stav formiraju bez obzira na to šta je izrečeno. Evo, na primjer, TV kritičar “Vremena”, dakle ozbiljnog nedjeljnika, ne nekog tajkunskog radija ili populističke TV emisije, intervju je ocjenjivao na osnovu foršpana (najave za emisiju koju je spiker čitao) i gestikulacije nakon što se intervju završio i ton isključio. O 76 minuta trajanja intervjua nije napisao ni reč. Ja razumijem, a i piplmetri tako kažu, da je u isto vrijeme mnogo ljudi gledalo “Paparaco lov”, ali ako je već g. Dragan Ilić jedan od njih, možda bi bilo zanimljivije da je tekst posvetio tome. Njega pominjem samo kao primer na koji način neki Petar Petrović ili Dragan Ilić gledaju političke intervjue. I zbog toga je meni lično uvek bitnije mišljenje jednog čovjeka koga cijenim nego 1.389 komentara na Tviteru. 

Jedna od češćih zamjerki na prethodne razgovore sa Vučićem je bila da ste mu dopuštali da on vodi emisiju. Šta kažete na to?

- Sve je stvar utiska. Otkad je premijer, Aleksandar Vučić je tri puta gostovao kod mene u emisiji „Oko“ i sva tri intervjua su se razlikovala jedan od drugog. To nije loše, bar u situaciji kada nam se čini da nam političari non-stop daju jedan te isti intervju. 

Da li razmišljate da se oprobate u nekoj novoj formi, drugom mediju?

- Vrlo sam zadovoljan time što trenutno kroz emisiju „Oko“ mogu da se bavim svim onim što me interesuje. I okretanju Orbana i Erdogana ka Rusiji, i portretima dva najzanimljivija političara u Britaniji: Najdžela Faraža i Borisa Džonsona, i privatizacijama Telekoma i Crvene zvezde, ali i o prečanskoj filozofiji koja stane u deset reči: bećarcu. Zbog mogućnosti da se bavim takvim, najrazličitijim temama na način na koji ja izaberem i zbog odličnih saradnika koje imam u redakciji “Oka”, u ovom trenutku ne razmišljam o promjeni posla ili redakcije. Ali s obzirom na to da novinarstvo u Srbiji uglavnom umjesto po svojim, funkcioniše po zakonima koje je pisao Marfi, ne znači da je ovaj stav nepromjenjiv.

Izvor: Blic