Panović: Pitam po ko zna koji put gospodina Krstića kako objašnjava tabu Odbrane kao uvijek prvog ex YU albuma.

Krstić: Zašto se na svim svjetskim listama najboljih filmova uvijek bira "Građanin Kejn"? Zašto na listama najboljih ploča gotovo uvijek dominira "A Trick of the Tail" Genesisa? Najbolji nije isto što i najpopularniji. Najbolje nije ono što je lako dostupno prosječnom konzumentu. To nije lako vidljivo onome ko se umjesto dubljim smislom zadovoljava nekim superficijalnim kvalitetima roka i ko od muzike traži isključivo zabavu. 

"Odbrana" je enigmatična ploča pravljena kao nekakav erheološki mozaik u kome inteligentan i radoznao čovjek može da istražuje i da pronalazi značenja koja će samo njemu biti relevantna. Odbrana je nastala u trenutku specijalne nadahnutosti kada su Idoli bili, zahvaljujući ogromnom uspjehu prethodne ploče, potpuno oslobođeni bilo kakve obaveze prema komercijalnosti. To je ploča na kojoj smo potpuno pustili svom umjetničkom egu da se iživljava i eksperimentiše. Pošto je rad u bendu interaktivan i multipolaran, u nekim smo se pjesmama i sami iznenađivali konačnim rezultatom i značenjem koji pjesma na kraju poprimi.

Inače, Odbranu možemo posmatrati kao muzički projekat. Ali ako bismo na tome stali, pogriješili bismo. Odbrana je, i u tome se razlikuje od svega ostalog, bila politički projekat, ideološki stejtment, razjebavanje tada važećih društvenih stega i svega onog što je socijalizam dozvoljavao kad je rokenrol u pitanju. Znaš ono kad Balašević kaže: "Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok, jer slušamo ploče i sviramo rok. Al negde u nama je bitaka plam i kažem vam šta dobro znam: 'Računajte na nas'." Ta mjera Balaševićevog bunta bilo je granica koju je samoupravni socijalizam mogao da konzumira i sa kojom je mogao da živi. Idoli su sa Odbranom iznijeli sasvim drugačiji stav i on je glasio: "Ne računajte na nas."

Panović: A šta kažeš na dilemu da li je famozni "novi talas" bio neočekivani impuls da se Jugoslavija redefiniše, da može zdravije da se (re)integriše i u nekim bitnijim sferama, ili je sve to stvarno, kako je smatrao Divljan, bila instinktivna naznaka raspada zemlje?

Krstić: "Novi talas", barem kako sam ga ja doživio, bio je mogućnost iznošenja drugačijeg mišljenja. Bio je prostor slobode, prostor u kome je dozvoljen pluralizam stavova. I to nedozvoljen dobrom voljom države, već njenom zbunjenošću pred fenomenom koji ne razumije, koji je upakovan u vesele humpa-cumpa ritmove uz koji su ljudi đuskali na žurevima. To je bio, dakle, demokratski, višestranački projugoslovenski pokret mnogo pre UJDI-a, samo mnogo zabavniji i mnogo ozbiljniji u isto vrijeme. Napokon, "novi talas" bio je posljednji napor nekih dobronamjernih, pametnih i talentovanih ljudi da sačuvaju Jugoslaviju kao multikulturni prostor bez premca. Ispostaviće se da je to bila samo agonalna kretnja pred exitus letalis naše zajedničke domovine.

Panović: Pravoslavlje i Odbrana? Detalji oko omota su zanimljivi, kako je prošao u Zagrebu a ne bi vjerovatno u Beogradu?

Krstić: Pravoslavlje je na Odbranu ušlo kroz prvu pjesmu koju je napravio Srđan Šaper, "Isus je naš maj" (ta pjesma će se na albumu zvati "Senke su drugačije", ali samo da se Vlasi ne bi dosjetili). U trenutku kad mi je Srđan otpjevao refren "Isus je naš maj", ta nabijenost religiozno-političkim eksplozivom uslovila je sve ostalo i sve smo ostalo napravili samo prateći fisiju te četiri riječi.

Omot je detalj sa jedne freske koju je slikala Goranka Matić, font Miroslavljeva ćirilica tada je postojao samo u crkvenim knjigama i njega smo se dosjetili i insistirali da ostane. Siniša Škarica, Splićanin, naš urednik u Jugotonu, inače vrlo drag i fin čovjek, skamenio se i kad je čuo ploču i kad je vidio omot. Neko su vrijeme, tamo u Zagrebu, ispitivali omot lupom tražeći skrivena značenja u onim krstovima, a onda su nekako progutali i pustili. Olakšavajuća okolnost bila im je da smo mi ipak grupa iz Beograda. A Beograd je više od 400 km daleko od Zagreba, nije znači njihov atar, kad zagrebački GK SK krene da zamjera na idejnim skretanjima to im je alibi... Da li bi takva ploča mogla da izađe u PGP RTS-u ne znam jer nismo ni pokušali kod njih, ali moja posredna znanja o njima kažu da ne bi.

Panović: Milošević je neuspješno probao da u Sloveniju izveze "antibirokratsku revoluciju". Vi ste pre njega sa Odbranom bili uspješniji sa nevjerovatnim ishodom?

Krstić: Jedan inteligentni rok kritičar tvrdio je da su Idoli sa Odbranom bili direktni povod za nastajanje Lajbaha i direktni krivci za otcjepljenje Slovenije. Jedno vrijeme ta mi je teorija djelovala sasvim logično.

Panović: Da li je to bilo "normalnije", građanski svjesnije, ako tako mogu da kažem, pravoslavlje od onoga koje je poslije nacionalistički korišćeno?

Krstić: Pravoslavlje Idola bilo je 33 posto naš lični odnos prema vjeri kojoj pripadamo, 33 posto bio je politički stav, jer ne zaboravimo, bilo je to vrijeme kada su samo rijetki kupovali badnjak na pijaci i nosili ga kući praćeni strogim pogledom prolaznika... tako da su pravoslavni elementi na ploči bili direktna subverzija, bunt i način izražavanja neslaganja sa sistemom u kome smo živjeli...

Na koncu posljednjih 33 posto spada na to što je naše crkveno pjevanije koje je Srđan maestralno izveo u svojoj pjesmi "Moja si", tretiralo naš lokalni vizantijski melos kao naš doprinos fenomenu koji je tada bio tek u povoju, a to je "world music", na način na koji su Brajan Ino i Dejvid Birn koristili pjevanje hodže sa minareta na ploči My Life In The Bush of Ghost, koja je veoma uticala na Odbranu.

To je bilo toliko, svjetski gledano, inovativno i zanimljivo, da je Dejvid Birn, kad je dolazio na prvi koncert Talking Headsa u Pioniru, još na aerodromu tražio od Pece Popovića da mu nabavi ploču Odbrana i posljednji dani, a deset evropskih muzičkih časopisa, među kojima francuski Actuel i britanski NME, izbrali su Odbranu za četvrtu ploču te godine u čitavoj Evropi. Prije nas bili su samo Depeshe Mode, Yello i Falco...a na 8 mjestu bili su, recimo, UB40.

Panović: Možeš li objasniti čitaocima Danasa kako je "Odbrana" povezana sa Hankom Paldum i Milićem Vukašinovićem?

Krstić: Idoli su Odbranu snimali u studiju 6 RTS-a. U vrijeme kad smo završili snimanje i počinjali da miksujemo, što smo radili sami, termin poslije nas imala je Hanka Paldum, koja je snimala svoju ingenioznu ploču sa nevjerovatnim hitovima kakvi su "Crne kose" ili "Voljela sam, voljela" Milića Vukašinovića, jednog od najvećih muzičkih genija ex YU scene.

Jednog dana, mi smo miksovali "Moja si", nas četvorica za miks pultom, svako zadužen za nekoliko reglera, dižemo ih i spuštamo, hiljade nekih zvukova, šuštanja, zavijanja i to traje jedno 6 minuta... i radeći to, ponavljamo stvar ne vidjevši da smo duboko zagazili u Hankin termin. Ona, žena, došla, sjela u ćošak studija i strpljivo čeka da završimo. Kad smo završili, krajičkom uha uhvatim nešto što je ona poluglasom rekla svom menadžeru: "Joj, jarane, ovo ti je gore nego džez."

Izvor: B92