Već ste oko pola godine na funkciji šefa Misije OEBS-a u BiH. Upoznati ste sa bosanskohercegovačkim društvom pošto ste bili na funkciji zamjenika američkog ambasadora u BiH. Na koji način se te funkcije razlikuju i koji su glavni ciljevi koje želite da ostvarite na ovoj novoj poziciji?

Mi u Misiji OEBS-a ne govorimo u ime Sjedinjenih Američkih Država ili bilo koje druge države, nego u ime interesa i principa koji su zajednički za 57 država članica naše Organizacije. Naša Misija je započela sa radom u BiH prije 20 godina fokusirajući se na izbore. Iako još uvijek blisko sarađujemo sa CIK-om i voljni smo da pružimo pomoć u revidiranju Izbornog zakona BiH, naše mnogobrojno osoblje u cijeloj BiH radi u određenom broju oblasti na poboljšanju standarda zaštite ljudskih prava, obrazovanja, lokalne uprave, vladavine prava (naročito na  predmetima ratnih zločina), i na nizu pitanja počevši od zaštite skladišta oružja i municije do osposobljavanja države da ispuni svoje bezbjednosne obaveze. Moram da kažem da je obrazovanje, kao oblast u kojoj naša Misija ima vodeću ulogu u međunarodnoj zajednici, tema koja me posebno zanima. Pored toga mi je drago što imam priliku da putujem po cijeloj BiH, da se susrećem sa građanima ove države i da sarađujem sa našom rasprostranjenom mrežom terenskih kancelarija i požrtvovanih profesionalaca.

Prije imenovanja na funkciju šefa Misije OEBS-a ste bili direktor Kancelarije za Južnu i Srednju Evropu pri Stejt Departmentu, a službovali ste i u američkoj ambasadi u Beogradu. Odakle potiče Vaša želja da se angažujete diplomatski u Istočnoj Evropi? Je li u pitanju sticaj okolnosti ili Vaš profesionalni izbor?

Prilike u svijetu su me interesovale još otkad sam bio dijete. Imam veliku sreću da sam odrastao u porodici  koja je sa zanimanjem pratila međunarodne teme i da sam imao prilike da putujem izvan Sjedinjenih Američkih Država kada sam bio mlađi. Svoju diplomatsku karijeru sam počeo u trenutku kada su mnoge države sticale svoju slobodu, ali nažalost i u trenutku kada je velika tragedija zadesila Balkan. 1990. godine je odlučeno da svoju prvu dužnost obavljam u Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu. Proveo sam 14 mjeseci pripremajući se za taj posao, dok je država tonula u haos. Jasno je da je boravak u bivšoj Jugoslaviji od 1991. godine do 1993. godine, uključujući kratke posjete Sarajevu, Podgorici, Prištini i Zagrebu, uticao na moj način razmišljanja. Sve u svemu, proveo sam skoro deset, od ukupno 25 godina, diplomatske karijere u ovom regionu, ali sam takođe uživao obavljajući neobično zanimljive dužnosti i u Litvaniji, Bjelorusiji i Namibiji.

Na koji način su različite funkcije koje ste obavljali uticale na Vaš pogled na države Balkana, države u regionu i na Bosnu i Hercegovinu?

Izuzetno mnogo sam naučio o razlikama u kulturi, gledištima i istoriji, kako između različitih država tako i unutar njih. Očigledno je da svaka država ima svoje specifičnosti. Međutim, takođe sam impresioniran time koliko dobro ljudi u ovom regionu mogu da se slažu, ako tako izaberu.

Bili ste konsultant šefu Misije OEBS-a u BiH 1996. godine. Danas ste Vi šef Misije. Kako gledate na proteklo vrijeme i koja je Vaša retrospektiva razvoja BiH?

Pokojni ambasador Frovik (Frowick) me naučio mnogim stvarima: dao mi je odlične savjete, svoje puno povjerenje i izuzetan osjećaj optimizma. BiH je napredovala u raznim oblastima: ujedinila je oružane snage, ima državnu Graničnu policiju, Državnu agenciju za istrage i zaštitu, mnogo jasniju perspektivu budućnosti u Evropskoj uniji, više trgovine sa ostatkom svijeta, te više međunarodnih investicija. U Misiji OEBS-a, naše djelovanje se, naravno, razvijalo od operativnog ka dugoročnijem i programskom. Veoma nam je drago da svoj glas koristimo jasno da bismo promovisali interese BiH, a slažemo se sa onima koji smatraju da je potrebno da se uradi više.

Trenutno se formiraju vlade i na entitetskom i na državnom nivou. Naglasili ste da je važno da nova vlast bude stabilna. Mislite li da bi takav scenario mogao da bude realan, jer čak i sada možemo da vidimo duboke razlike između stranaka u opoziciji i onih na vlasti?

U parlamentarnim demokratskim državama je normalno da je za formiranje koalicija potrebno neko vrijeme. Jednom kad se formiraju, koalicije treba da budu dovoljno stabilne da mogu da donose odluke. Uspješan rad Predsjedništva BiH i državnog parlamenta u vezi sa inicijativom EU je dokaz da su kompromis i konsenzus i časni i mogući. Kada se formiraju vlade na nivou države i Federacije BiH i kada počnu sa radom, treba da primijenjuju iste te principe.

autor: Senka Trivić