Intervju
Nobelovac Muhammad Yunus: Ukoliko građani nisu kreativni vlast će sigurno biti neefikasna
Muhamed Yunus, dobitnik Nobelove nagrade za mir, proteklih dana boravi u Sarajevu u organizaciji BBI banke. Za Klix.ba Yunus govori o izazovima savremenog svijeta, ekonomskom jazu između bogatih i siromašnih, ali i o načinima rješavanja problema s kojima se suočava BiH.
Muhamed Yunus dobitnik je Nobelove nagrade za mir u 2006. godini kao osnivač koncepta mikrokredita, kreditnih linija za siromašne koji ne zadovoljavaju uslove za klasične kredite. Yunus je započeo svoju borbu protiv siromaštva tokom 1974. godine i velike gladi u Bangladešu. Otkrio je kako vrlo maleni krediti mogu znatno poboljšati preživljavanje najsiromašnijih.
Osnivač je Grameen banke s kojom dijeli nagradu za rad na ekonomskom i socijalnom razvoju najsiromašnijih. Grameen banka je izdala više od 5,1 milijarde dolara kredita za oko 5,3 miliona stanovnika Bangladeša. Kako bi osigurala vraćanje zajmova banka koristi sistem "solidarnih grupa". Te male neformalne grupe prijavljuju se zajednički za kredite, a njihovi članovi su sadužnici koji se međusobno potpomažu u nastojanjima za ekonomskim napretkom.
“Ovdje sam samo tri dana.Vrlo sam impresioniran ljudima i njihovom brigom za budućnost zemlje. Vidim da žele napraviti neke promjene, da ih muče određeni problemi i kako ih riješiti. Videći njihovu posvećenost, vjerujem da će se promjene i desiti”, kaže Yunus na početku razgovora za Klix.ba.
Koje pitanje je danas značajnije za savremeni svijet: uspostavljanje i očuvanje mira ili borba za ekonomsku ravnopravnost?
I jedno i drugo, apsolutno. Smatram da je potpuno nemoguće odvojiti, odnosno odvojeno posmatrati ta dva pitanja. Oba ova pitanja su povezana na nekoliko nivoa. Mi želimo mir u svijetu, ali istovremeno želimo i socijalnu pravdu. To su dva povezana ideala za koje se borimo.
Ovih dana mnogi ljudi su zabrinuti šta će se desiti sa svijetom u budućnosti, posebno s obzirom na sve veći broj ratnih žarišta. Brine li vas mogući razvoj događaja?
Naravno da sam zabrinut. Ali, istovremeno sam i uzbuđen zbog dobrih stvari koje budućnost donosi. Ja zamišljam budućnost bolju od sadašnjosti. I upravo jer zamišljam, mislim da će se ostvariti. Naravno da će biti problema, jer ljudi čine pogrešne stvari. Ali mi moramo zamišljati bolju budućnost i onda se boriti da se ona i ostvari. Ukoliko se prepustimo događajima, ponavljajući da je sve loše i da mi ništa ne možemo promijeniti, ništa se i neće promijeniti nabolje. Moramo ući na teren, a ne posmatrati igru s tribina. Jedino ako smo na terenu možemo postići pogodak i reći: “Uspjeli smo”.
Šta će, prema Vašem mišljenju, biti u budućnosti sa jazom koji postoji između bogatih i siromašnih država, ali i između bogatih i siromašnih unutar svake od zemalja?
Način na koji je kapitalistički sistem zamišljen i dizajniran teži tome da se bogatstvo akumulira na vrhu. Upravo taj sistem kreira razlike i stvara taj procjep između onih koji su na vrhu i onih koji su na dnu. Kako se penjete od dna ka vrhu imate više mogućnosti da zaradite novac, ali ta želja za novcem nikad ne prestaje, makar došli i do samog vrha. Kolika je koncentracija bogatstva na samom vrhu pokazuje činjenica da samo 85 ljudi na svijetu posjeduje skoro polovinu ukupnog svjetskog bogatstva. Te tendencija je, kako sam spomenuo, ugrađena u same temelje kapitalističkog sistema.
Je li moguće taj sistem promijeniti ili barem prilagoditi?
Moramo pronaći način. Ukoliko ne promijenimo taj sistem, ukoliko ne promijenimo tendenciju koja je u njegovim temeljima, nikad nećemo ukloniti razlike između bogatih i siromašnih, oni nikada neće biti ravnopravni i imati iste šanse. Jedan od prijedloga koje smo mi dali jeste i društveno-odgovorno poslovanje. To je poslovanje koje prvenstveno rješava probleme, a potom zarađuje novac.
Šta mi kao pojedinci možemo učiniti da smanjimo tu razliku između bogatih i siromašnih?
Pojedinci su središte svijeta. Ono što ja ili vi kao pojedinci radimo oblikuje svijet. Mijenjajući sebe mi mijenjamo i svijet. Ukoliko preduzmem neku inicijativu, svijet će se sigurno promijeniti. Ovdje se uopšte ne radi o tome da mi moramo izvršiti pritisak na vladu kako bi se promijenile stvari. Potpuno se slažem sa onima koji kažu da treba vršiti pritisak na vlade, ali to ne znači da mi ne trebamo odraditi svoj dio posla. Svaki pojedinac može promijeniti svijet jer on ima tu moć. Tako da u svom radu posvećujem veliku pažnju individuama, pokušavam im objasniti da oni imaju ogromnu moć, ali je ne koriste. Jednostavno, zauzeti su nekim malim, svakodnevnim, stvarima: traže posao, povećanje plate, promaknuće u karijeri... Sve su to male stvari, a ja ih ohrabrujem da učine mnogo veće stvari.
Da li bi se u Bosni i Hercegovini uspješno mogao primijeniti Vaš koncept mikrokreditnih organizacija?
U svakoj zemlji je moguće primijeniti taj koncept. Danas poslujemo širom svijeta, od najsiromašnijih zemalja do onih najbogatijih kakve su Sjedinjene Američke Države u kojima imamo 19 poslovnica. U nekim od najbogatijih zemalja nastojimo pomoći osobama koje su na samom dnu društva.
Jedan od gorućih problema BiH je i nezaposlenost. Kako to riješiti?
Bosna i Hercegovina ima relativno malo stanovništva i sa samo nekoliko ispravnih odluka može se učiniti mnogo, što nije slučaj sa zemljama kao što je Bangladeš, u kojima imate 160 miliona stanovnika. Takođe, vi ste u samom središtu Evrope i možete učiniti šta god želite. Skoro da biste mogli napraviti listu najsiromašnijih i ići od vrata do vrata te pronaći način kako svakome od njih pomoći. Vjerujem da svaki pojedinac, svaka porodica, imaju moć kreativnosti i jedino što im treba jeste pomoći im da otkriju tu kreativnost i da je pretvore u biznis.
Ključno je da se u glavama mladih desi promjena, da jednostavno prestanu čekati posao i da ga počnu tražiti. Pa gdje postoji zemlja koja za vas traži posao? A mladi imaju ključnu ulogu jer mogu napraviti ogromnu razliku. Mislite drukčije ukoliko želite stvarati drukčiji svijet. To je cijela poenta i tajna. Nemojte se bojati misliti i raditi drukčije.
Ipak će većina ljudi u BiH reći da imamo lošu vlast i da je ona osnovna kočnica bilo kakve promjene i napretka?
Svaki narod misli da je njihova vlast loša zato što vlast ne radi ono što oni misle da je ispravno i da bi trebalo uraditi. I naravno da je opravdano kritikovati vlast i tjerati ih da rade ispravne stvari. Ali, prije nego što počnemo kritikovati mi bismo trebali početi raditi ispravne stvari. Ne možemo i ne smijemo čekati na vlasti da se promijeni i da promijeni stanje u zemlji. Da bi se desila promjena, moramo promijeniti sebe. Tada ćemo vlastima moći reći da čine pogrešne stvari i da se trebaju ugledati na nas. Svaka vlast je uvijek jedna mašina koja se vrlo sporo kreće. S druge strane, pojedinci su oni koji su dinamični, koji mogu učiniti neke male stvari vrlo lako. Kada učine te male stvari, onda mogu reći vlastima: “Evo vam primjer, vi ga sad samo umnožite”. Ključno je pokazati uspjeh i poručiti vlastima: “Uradio sam to i to, uspio sam, sada vi učinite isto na višem nivou”. Građani su kreativni dio društva, a ne vlast, a ukoliko oni ne budu kreativni vlast će sigurno biti neefikasna.
izvor: Klix
