RSE: Kada su se pojavili „Idoli“ i kada je stasavao Vlada Divljan to je bio za tadašnje jugoslovenske prilike potpuno originalan muzički pravac i u tom smislu se danas i posmatraju. Jesu li oni poraženi? Drugi muzički trendovi su nadvladali potom.

 

Janković: Ne smatram da su poraženi. Jednostavno to je bio dio epohe gdje su oni na pravi način uspjeli da pretoče taj beogradski šmek u svoju muziku. Mislim da je za sadašnje trendove nezamislivo da se recimo samo jedan hit singl kao što je bio njihov „Maljčiki“ koji je prodat u nekih 200 hiljada primjeraka. Njihovi tiraži, tada su koliko se sjećam izdavali za Jugoton, su bili fascinantni čak i za ono doba i po meni su „Idoli“ uticali na čitavu neku mlađu generaciju bendova da krenu njihovim putem i nađu se u tom muzičkom žanru. Ne bih poredila to vrijeme sa današnjim jer jedna stvar kada uradite nešto u životu i kada decenijama nakon toga ljudi i dalje mogu da slušaju te albume i dalje im to ostaje kao muzika koja je kvalitetna i koja je odoljela zubu vremena, a drugo je nešto što je nametnuto u ovom sveopštem žutilu kao trend i kao nešto što ja lično nikada ne mogu da nazovem kvalitetom uz svo dužno poštovanje.

 

Mi smo tih 80-ih, čitava moja generacija koja je propratila „Idole“, ne samo sa profesionalne strane kada sam radila kao novinar, nego i sa privatne sjećam se da je čitav moj razred na žurkama puštao „Idole“ i to je bilo u to vrijeme in. „Idoli“ nisu bili samo sa muzičke strane dokaz da je jedan kvalitetan bend stupio na jugoslovensku scenu već su bili u skladu i sa svojom generacijom i uticali na sve nas svojim urbanim načinom razmišljanja, a kako su bili dio tog tzv. novog talasa, ta čuvena kultna kompilacija „Paket aranžman“ je bila rasprodata na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije. U krajnjem slučaju ako pogledate realno da su svi članovi „Idola“ od Srđana Šapera, Nebojše Krstića i Vlade Divljana bili nakon toga aktivni u svim sferama života, Vlada se naravno najviše bavio muzikom, onda to dovoljno govori koliko su se te autorske ličnosti sklopile u taj jedan bend i koliko su doprinijele uspjehu tog benda. Ali ja i dan danas, uz svo dužno poštovanje i Šaperu i Krstiću, kada kažem Idoli mislim na Vladu Divljana. Bez obzira što se on trudio sa svojom solo karijerom, izbacivao je kvalitetne albume, svirao je koncerte, ostao je zapamćen kao sinonim za grupu Idoli, kao frontmen i pjevač koji je bio onakav kako smo zamišljali gradskog momka i dobrog mizičara tako je Vlada i izgledao i zvučao.

Od 1991. do 1997. godine Vlada Divljan živio je Sidneju. Onda se vratio u Beograd a od juna 1999. godine živio je i radio u Beču.

 

“Jedan je od onih autora i frontmena koji su, bez obzira što su živjeli u inostranstvu, uvijek nalazili načina da dođu i posjete Beograd i održe svoje koncerte”, navodi rok novinarka Jadranka Janković.

 

O datum, vremenu i mjestu sahrane odlučiće porodica.