A kako i ne bi, kaže redovna profesorka Ekonomskog fakulteta Beogradskog univerziteta, Danica Popović, koja, ipak, čvrsto zastupa poziciju da srpska privreda ne može da opstane na državnim preduzećima koje vode partijski postavljenici. 

U intervjuu za "eKapiju", Danica Popović "okrivljuje" partije za mnogobrojne probleme u srpskoj privredi, ističe model javno-privatnih partnerstava kao pozitivan i pravi kratak osvrt na reforme u Srbiji i Grčkoj.

Zbog čega je privatizacija tako veliki bauk za građane Srbije?

- Kada proživite ono što su građani Srbije proživjeli, zaista nikakvi naučni argumenti ne pomažu. Gledali su svojim očima ... i sve im je jasno. Privatizacija, to je namještena pljačka. I gotovo. Zbog čega je to tako? Zato što je tako zaista i bilo. To je kao da vas neko ubijedi da idete na operaciju, kad ono, tamo vade organe i prodaju u inostranstvo. Kako sad ubijediti ljude da je hirurgija spas, to je zaista veliko pitanje.

Zašto je loša privatizacija i dalje bolja od nikakve?

- Nije bolja. Nikada. Loša privatizacija je samo nastavak krađe. Uvijek bila - i uvek će biti. Stoga je najbolje krenuti redom - uspostaviti vladavinu prava. Otjerati tajkune u stečaj, gdje zapravo i jesu, ali se zakon na njih ne primjenjuje. Osloboditi prvo teren, pa onda praviti operaciju. 

Čemu pripisati odgovornost za veliki broj kompanija koje su u prvih 10 godina dvehiljaditih veoma brzo otišle u stečaj nakon obavljene jedne ili više privatizacija?

- Ima zaista mnogo tužnih priča. Neke firme su kupljene samo zbog lokacije i zbog toga što se po knjigama gradsko zemljište vodilo kao dio aktive preduzeća. Zato je, recimo, kupljena "Luka Beograd", da se sačeka vrijeme kada će zemljište pripasti preduzeću ili nekom privatnom licu, kao uostalom što se radi u svijetu, pa da se Luka sruši i napravi stambena zona. Zašto onda čovjek da ulaže u luku? Totalna glupost. Pošto ne plaća porez, nije ni bankrotirao.

Ili druga priča: vlasnik kupuje firmu zbog zgrade, proizvodnja ga ne interesuje i ona se gasi. Ili treća: vlasnik kupuje firmo u namjeri da potroši vrijedne sirovine iz magacina. U tim slučajevima, stečaj je dolazio veoma brzo. 

Prije dvije nedjelje smo vidjeli da se ni Slovenci ne mire tako lako sa privatizacijom svojih državnih preduzeća. Ako uporedimo stanje u srpskoj i slovenačkoj privredi, imamo li pravo da se ugledamo na njih i da zastupamo iste argumente? 

- Nikada mi nije bilo jasno zašto je ugledanje sa uspješnima - dobar argument. I u Americi ljudi puše, pa šta treba da radim? Da zapalim i ja? U Sloveniji ima pristalica državne svojine, pa šta me briga? Ako već gledamo uzore, onda su to mnogobrojna iskustva koja potvrđuju neki zaključak. Ako na svijetu postoji samo Slovenija u kojoj se dobro živi, a da ništa nisu privatizovali, onda to nije dovoljno dobra osnova za ugledanje. 

Iz kojih razloga se ne govori o pozitivnim primjerima javno-privatnih partnerstava? Zašto ih nemamo više?

- Zato što vlada cenzura i ne može da se priča šta god hoćete. To jest, može, ali na sporednim portalima, u dva ujutru na gledanim medijima, i sve tako. A javno-privatno partnerstvo jeste dobar način da zaobiđete i tajkune i lopove - i političke partije. A to niko neće da zaobiđe. 

Kako ocjenjujete dosadašnji uspjeh pojedinačnih reformi "stezanja kaiša" kod nas? Kakve rezultate tih reformi možemo da očekujemo i koliko su one prikladne?

- To stezanje kaiša nije reforma, nego način da ne odemo u bankrot. To je preduslov opstanka. A reforma je - departizacija, na primjer. Stvaranje pravne države. Toga nema.

Kako komentarišete najnovije reforme Ciprasove vlade u Grčkoj?

- Od toga neće ništa biti. To im je stavljeno do znanja mnogo puta. Grci će morati da vrate sve svoje dugove. Ako neće, moraće da napuste Uniju - i opet da vrate dugove, još pod gorim uslovima. I samo još nešto da kažem: tako je lako opraštati tuđe dugove! Kad god se upitate zašto Njemačka ne oprosti Grcima dug, razmislite o tome koliko ste puta voljno i nasmijano nekome oprostili dug. Nikada? Naravno. 

Zbog čega je u Srbiji uspješno izvedena samo reforma bankarskog sektora i šta je sprečilo da se isti/sličan model primjeni na privredu?

- Zato što su se partije tako dogovorile. Čak su i bankarsku reformu zaustavili, već deset godina nije bilo novih ulazaka, pa su banke počele da rade u dosluhu. Može im se. Dakle, i to su partije zaustavile, tu jednu, dobru privatizaciju.

Šta to koči malo i srednje preduzetništvo u Srbiji?

- Partije. Sve. I one na vlasti i one u opoziciji. Koje samo čekaju da se vrate na vlast i nastave da "upravljaju" privredom. Da bi preživjele dok nisu na vlasti, i njima vlast daje da upravljaju preduzećima, makar "na lokalu" kako vole da kažu - i tu zapošljavaju svoje ljude i dobijaju pare za partijski život. Sve partije to zastupaju, žele, održavaju, i sve znaju da bi svaki drugi sistem značio njihov kraj. Zašto bi se iko učlanio u partiju koja donosi zakone koji važe za sve? To bi bilo besmisleno, zar ne?

Kako biste ocijenili sadašnje stanje u našoj privredi iz ugla privlačenja investitora? Gdje leži najveći potencijal za ulaganja?

- Potencijal je tamo gdje ga poslovni ljudi vide. Kada postoji regularan ambijent, taj ko zna gdje je najveći potencijal, može brzo da se obogati. Kada se napravi regularan ambijent, preduzetni ljudi odmah reaguju a sada preduzetni ljudi odlaze u inostranstvo, dok oni stariji (a preduzetni) savijaju kičmu i ulaze u stranke. Ili u penziju. Nema im druge.