"Odlukom je utvrđeno da ni mi ni naše komšije nisu neki genocidni narod, već narod kao i mnogi drugi evropski narodi, čiji su neki pripadnici činili zločine, neki drugi pripadnici su se suprotstavljali zločinima, a mnogi su jednostavno živjeli svoj život", navodi Tibor Varadi. 

On dodaje da Međunarodni sud pravde u Hagu nije mogao da osudi ni Srbiju ni Hrvatsku za ratni zločin, ili zločin protiv čovječnosti, jer je nadležnost Suda ograničena na genocid. 

Kako objašnjavate zbrku koja je nastala oko upotrebe termina etničko čišćenje, jer se u presudi Međunarodnog suda pravde navodi da je Sud našao da je „actus reus genocida utvrđen“ i naveo potom da su tokom operacije Oluja „hrvatske oružane snage počinile djela koja potpadaju pod član 2 Konvencije o genocidu - Ubijanje pripadnika srpske nacionalne i etničke grupe...“? 

Da bi se jedno lice (ili država) mogli osuditi za genocid, potrebno je da počine neko od pet oblika djela navedenih u članu II Konvencije. Međutim - i to je posebno važno - čak i ako su ta djela počinjena, ona ne predstavljaju genocid, ako nisu počinjena sa specijalnom namjerom da u cjelini ili djelimično unište neku nacionalnu, etničku, rasnu ili religioznu grupu. Ako se utvrdi da je djelo počinjeno, onda se konstatuje da postoji „actus reus“. Ali to još uvijek nije genocid bez utvrđene namjere. Bez utvrđene genocidne namjere djelo bi moglo da se kvalifikuje recimo kao ubistvo, ili ratni zločin, ili zločin protiv čovječnosti. No, Sud nije mogao da osudi ni Srbiju ni Hrvatsku za ratni zločin, ili zločin protiv čovječnosti, jer je nadležnost Suda ograničena na genocid. 

Prilikom donošenja Konvencije o genocidu vođene su brojne rasprave oko pitanja da li da se i etničko čišćenje navede kao poseban oblik ostvarenja actus reus. Tadašnji događaji u Izraelu odnosno Palestini učinili su tu raspravu izuzetno osjetljivom. Na kraju je zauzeto stanovište da se etničko čišćenje ne navede kao jedan od oblika actus reus genocida. Zbog toga, strana koja želi da svoje argumente koncentriše na etničko čišćenje, oslanja se na član II(c) Konvencije, koji govori o namjernom nametanju jednoj grupi takvih uslova života koji su sračunati da u cjelini ili djelimično unište tu grupu. Sud je našao da ovaj actus reus nije ostvaren. 

Konkretno, predsjednik suda Tomka kaže - „Prema sadržaju genocidne namjere sudsko vijeće smatra da ono što se smatra etničkim čišćenjem ne predstavlja samo po sebi oblik genocida. Genocid predstavlja namjeru da se grupa uništi djelom ili u potpunosti, a ne samo želju da se protjera s određenog područja. Djela etničkog čišćenja se mogu doista smatrati elementima ostvarivanja genocidnog plana, ali uz uslov da postoji namjera da se fizički uništi ciljana grupa, a ne samo da se osigura njeno nasilno preseljenje.“ Znači li to onda da je u operaciji „Oluja“ počinjeno etničko čišćenje? 

Etničko čišćenje je strahovito nedjelo, i sasvim je razumljivo da se za to vezala posebna pažnja javnosti. Ali Konvencija o genocidu ne pruža oslonac da se to nedjelo kvalifikuje kao poseban oblik genocida. Ostaje mogućnost da se činjenice (ili tvrdnje) kojima se potkrepljuje postojanje etničkog čišćenja nekako podvedu pod član II (c). Povreda člana II (c) od strane Hrvatske nije dokazana. Dokazana je povreda člana II (a), tj. ubijanje pripadnika grupe, i II (b), tj. nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih povreda pripadnicima grupe (tj. Srbima kada je riječ o djelima Hrvatske). Pri datim ograničenjima nadležnosti nije dat jednosmislen odgovor u pogledu etničkog čišćenja. 

Koliko su presude Haškog tribunala uticale na odlučivanje sudija Međunarodnog suda pravde i da li mislite da je ova presuda MSP-a pravedna? 

Tribunal ima poseban i veoma razvijen (mada ne uvijek savršen) aparat za utvrđivanje činjenica. MSP to nema, jer tipični sporovi koji se javljaju pred MSP u mnogo manjoj mjeri zavise od činjeničnih pitanja. Iz tog razloga, sasvim je logično da se MSP oslanja na činjenična utvrđenja Tribunala (što je u presudi i rečeno). 

Da li je odluka pravedna? S obzirom da je nadležnost ograničena na genocid, mislim da je donijeta logična i pravedna odluka. Genocida nije bilo. Ako se pod pravdom misli na cijelu istinu, ona nije utvrđena ovom odlukom, jer su mnoga pitanja ostala bez odgovora (jer odgovor nije bio u nadležnosti Suda). 

Da je Gotovina u Haškom tribunalu osuđen za etničko čišćenje, da li bi presuda MSP bila drugačija? 

Ni Gotovina nije bio ni optužen ni osuđen za genocid. Ni prvostepenom presudom nije osuđen za genocid. Da je ostala prvostepena presuda, percepcija bi bila drugačija, ali ni to ne bi bila dovoljna podloga da se Hrvatska osudi za genocid. 

Zašto su kriterijumi za dokazivanje genocida podignuti i da li bi raniji, blaži kriterijumi, doveli do osuđujuće presude? 

Kriterijumi se mogu modifikovati, mogu se mijenjati, no čini mi se da se Međunarodni sud pravde - kako u sporu sa Bosnom i Hercegovinom tako i u sporu sa Hrvatskom - držao u osnovi istih kriterijuma. U svijesti značajnog dijela javnosti ti kriterijumi su niži. Mislim da ima razloga da se zadrže visoki kriterijumi, i da se ne devalvira izuzetnost ovog stravičnog krivičnog djela. 

Dosta se govori u javnosti da je ovo bila politička presuda. Kakav je Vaš stav o tome i na koji način je politika umiješala prste. Najviše se govori o tome da je Haški tribunal oslobodio Gotovinu i Markača odgovornosti za zločine u operaciji „Oluja“? 

O odluci Tribunala ne bih govorio, te odluke su mi, naravno, poznate, ali ih nisam proučio. Što se odluke MSP tiče, mislim da je ona korektna. S obzirom na ograničenu nadležnost, mislim da je donijeta pravno ispravna odluka. 

Koliko će ova presuda doprinijeti pomirenju, ili će opet doći do neizbježnog novog zaoštravanja između Srba i Hrvata? Koje su posljedice ove presude MSP-a? 

To je teško predvidjeti. Bilo mi je znatno lakše da predvidim ishod odluke. S obzirom na uskovitlane strasti i nerealna očekivanja, Odluka vjerovatno neće odmah da poboljša međusobne odnose. Nadam se - a bilo bi i logično - da nakon prvog talasa reakcija, odluka ipak ostvari pozitivan uticaj. Postaće jasno, prije svega, da ta odluka ne kaže da nije bilo zlodjela, već samo da nije bilo genocida. Odluka opisuje i konstatuje postojanje nedjela, čime se olakšava da dobijemo realnu sliku prošlosti. Zatim, Odlukom je utvrđeno da ni mi ni naše komšije nisu neki genocidni narod, već narod kao i mnogi drugi evropski narodi, čiji su neki pripadnici činili zločine, neki drugi pripadnici su se suprotstavljali zločinima, a mnogi su jednostavno živjeli svoj život. Mislim - i nadam se - da će postati lakše da se okrenemo normalnim svakodnevicama. Trebalo bi da pomogne i to da je od sukoba na području Hrvatske već prošlo četvrt veka. 

Da li je neobično da čak 11 sudija izdvoji mišljenje o presudi? 

To nije sasvim rijetko. Važno je istaći da je riječ uglavnom o posebnim mišljenjima čija prvenstvena svrha nije da se izrazi neslaganje, već da se dodaju neki posebni uglovi gledanja. Postoje i dva izdvojena mišljenja koja iznose neslaganje. S obzirom da je spor pokrenuo brojna zaista složena pitanja - uključiv i pitanja koja se do sada nisu pojavila (ili su se veoma rijetko javljala) - nije nelogično da imamo značajan broj posebnih mišljenja. 

izvor: danas.rs